Prenoćišta i zapravo različite mogućnosti spavanja su žila kucavica Puta svetog Jakova. Tu se sreću hodočasnici, šetači, volonteri tu se provodi pola vremena na Putu. Tu se upoznaje i zbližava, sklapaju poznanstva i prijateljstva, kao Mori i ja.
Tri su vrste prenoćišta, crkveni, privatni i općinski. Crkveni su obično u župnim kućama uz crkve, ne traže plaćanje nego donaciju i najbliži su duhu Puta.
Privatni su noviji, skuplji, sa plastičnim pokrivačima i tuševima na gumb. Ako idete u privatne, gledajte da su to starija prenoćišta koja ne trče za zaradom.
Općinska prenoćišta na putu svetog Jakova su jeftinija, bolje opremljena, ali i veća po broju kreveta tako da će te tu svakako trebati čepove za uši.
Ako imate vremena planirati i njuškati kao ja, možete naći smještaj koji mislite da će vam odgovarati. Uglavnom nude večeru, rjeđe doručak, ali to i nije bitno jer i jedno i drugo ima u barovima u blizini prenoćišta.
Cijene su različite, u svim crkvenim su uglavnom donacije, a kako daju i večeru i doručak, fer je ostaviti donaciju u cijeni općinskog. Općinski dođu od 5-10 e, večera 8-10€, a doručak 3-4€. Privatni su do 15€, večera 10-12€, a doručak 3- 5€.
Ne spominje se ručak, obično se hoda do 14 – 16 sati tako da se ruča ili nešto voća ili one energetske pločice.
Večera je glavna, uz nju ide i pola boce vina pa uz povrat energije dobijete i piće za spavanje.
Sinoć je bilo jedino lijepo iskustvo. Noćenje u crkvenim prenoćištima daju onaj duhovni osjećaj Puta. Zato sam i gledao da gdje god mogu, noćim u njima.
U sobi nas je bilo 19, tko je htio išao je na misu, a poslije mise bila je večera.
Domaćini, oni koji se brinu o prenoćištu, su volonteri iz cijelog svijeta. Oni vode i sve pripreme tako da smo se prije večere svi predstavili, za večerom razgovarali, a poslije večere vratili se u crkvu.
To je bila jedna kratka molitva zahvale izgovorena na španjolskom, portugalskom, engleskom, njemačkom, francuskom, talijanskom, poljskom, japanskom i hrvatskom, svakome po stih. Poslije toga smo se ustali, uhvatili za ruke i svatko je rekao par riječi o povodu dolaska na Put svetog jakova. Na kraju smo se svi zagrlili i jedno drugome zaželjeli Buen Camino.
Divan je to osjećaj povezanosti i s Putem i s ljudima na njemu.
Piše: Ivica Bota