Pjesnikinja, kolumnistica i prozaistica Ivana Bodrožić (1982.) najpoznatija je po svojem romanu „Hotel Zagorje“ (2010.) u kojem je opisala prognanička iskustva. Iako temeljen na posve stvarnim svakodnevnim događajima, autorica mu je dala komponentu metaforičnog, pretvarajući činjenice u književnost. Njezin novi roman „Rupa“ (Biblioteka „Balkan Noir“, Naklada Ljevak, 2016.) pripda u žanr kriminalističkog romana, no isto bi se tako mogao prozvati „romanom s ključem“. Naime, svi oni dovoljno stari da mogu suvislo pratiti hrvatsku povijest od osamostaljenja devedesetih do danas, lako će prepoznati događaje i likove o kojima autorica piše. Samo, što su oni u stvarnosti rastegnuti na četvrt stoljeća, a u romanu su zbijeni na dvjestotinjak stranica, pa djeluju čudovišnije.
Ubojstva, ucjene, krađe, osobni obračuni pod krinkom općeg dobra, nalogodavci i poslušnici, mi i oni….Kao što kaže jedan od likova: „Nema dvije strane. Ili si unutra u tome s njima ili si izvan, i onda si izvan svega. Najčešće sam. Postoji samo privid o stranama koji je postigao da bude toliko stvaran. I zato je sve ovako“. Ivana Bodrožić ne podučava, ne objašnjava – naprosto niže događaje, zalazi u pozadinu odluka, pokazuje kako su se neke stvari neočekivano sretno zakotrljale da pogoduju onim najopakijima, nudi rješenja u drastičnim potezima nakon kojih nema natrag…Kada bi se sve smirilo u zaraćenim sredinama, političari bi izgubili razloge svojeg postojanja i zato stalno raspiruju žar budućih požara.
Dakako, govoreći o pravnoj državi, zaboravljamo da su svi „umreženi“, pa da bespomoćan čovjek, pokušavajući istjerati pravdu, nerijetko i sam okrvavi ruke. Prateći sudbine svojih likova, Ivana Bodrožić baš ne ostavlja prostora za optimizam, a odabir pjesme Arbena Idrizija „Zveri vole otadžbinu“ prilično jasno govori o razlozima, uzrocima i trajanju netrpeljivosti u sredinama o kojima piše (nažalost, osobno osvjedočena). Zgusnutim stilom na razmeđi između novinarskog (među glavnim protagonisticama je novinarka Nora Kirin; naslućujete sličnost prezimena s jednim od najvažnijih zagovaratelja miroljubivog suživota?) i književnog pisanja, autorica donosi uznemiravajući i istiniti prikaz hrvatske sadašnjosti, što je Jurica Pavičić vrlo duhovito komentirao na sljedeći način: „“Rupa“ je, ukratko, roman o Hrvatskoj. I naravno, samim time, taj roman je krimić.“
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
