Dojmljivo i uznemiravajuće

Nakon solističkih nastupa pod nazivom „Roberta, Roberta“(210.) i „Opet Roberta“ (2103.) plesačica i koreografkinja Roberta Milevoj (1979.) posegnula je za još jednom solo izvedbom pod grafički neobično oblikovanim naslovom „Rob3rta“ s kojom je nastupila na 12. Monoplay-u, festivalu sola (24.-28.8.2020.) u Kazalištu lutaka Zadar (26.8.).

Odjevena u stiliziranu „radničku“ plavu odjeću (Desanka Janković) uz fascinantnu glazbu Mire Manojlovića i suradnju „brata po teatru“ Matije Ferlina, Milevoj gotovo hipnotički izvodi pokrete u kojima poznata teoretičarka Maja Đurinović prepoznaje „dojam trpnje“.

roberta-milevoj-predstava-1

Prema zapisu u pratećoj neobično osmišljenoj programskoj knjižici (Kuna zlatica) proizlazi da autoricu interesira „(…) na koji način osobni emotivni doživljaji, sjećanja i unutarnji monolozi mogu postati uporištem za solo izvedbu te kako obilježja vlastite (ženske) prirode i modusi njene manifestacije u plesnoj izvedbi, mogu uvjetovati drugačije poetske pristupe plesnom materijalu i koreografiji.

Tijelo se ovdje promatra kao mehanizam koji nosi sa sobom ispovijest, ali i povijest izvedbenosti specifičnog autorskog tijela.“
Korištenjem energičnih pokreta koji se smjenjuju sa mirnim, dapače statičnim tjelesnim stankama, Milevoj izaziva osjećaj napetosti, neprijatnosti ali i slutnju mogućeg smiraja.

roberta-milevoj-predstava-2

Ta naizmjeničnost dinamikom suprotnih pokreta i tjelesnih položaja u kojima ne preza od stajanja na rukama ili četveronožnog kretanja, neprestano održava napetost kod izvođačice i njezinih promatrača.
Posve nesvjesno, gledatelj prelazi mentalni put od objekta u subjekt, postaje mu važno što se zbiva s izvođačicom – postaje ona.

Solo „Robe3ta“ odjednom ispunja prostor ma koliko velik bio i pretvara se u dojmljivu i uznemirujuću predstavu.

Fotografije: Nina Đurđević

olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti

Facebook Like Button