Središnja izložba 35. Salona mladih (21.10. – 6.12.2020.) postavljena je u cijelom prostoru zagrebačkog Doma hrvatskih likovnih umjetnika (HDLU – Meštrovićev paviljon, Trg žrtava fašizma 16) i prema kustoskom konceptu Nike Šimičić (1988.) nosi naziv „Millennial“.
Izraz preveden na hrvatski jezik glasi milenijalci, a podrazumijeva takozvanu „Generaciju Y“ odnosno „Petra Pan generaciju“ odnosno naraštaj rođen između 1980. i 1995./2000. godine (variraju definicije). Jasno je da poticaj za ovu temu proizlazi iz rednog broja Salona, a kako kustosica također pripada spomenutoj generaciji, ona odlično poznaje i vrlo podrobno opisuje odlike pripadnika (u globalu, dakako).
Budući da se to može pročitati u brojnim napisima, ne bih se bavila prepisivanjem podataka, već bih radije ukazala na raznolikost izloženih radova (čemu ide u prilog tri odvojena izlagačka prostora) šezdesetak pozvanih i odabranih autora.
U galeriji „Bačva“, između ostalih autora, mogu se vidjeti Vanja Babić i Vice Tomasović, prvi s nakupinom karakterističnih otpadaka, dok drugi nudi ljekovitu instalaciju („Vice guru“). Najveći prostor , kružna galerija „Prsten“, omogućuje autonomnost različitih radova kako udaljenošću tako i pregradama, pa se zahvaljujući dobrom postavu ne ometaju dva odlična animirana filma Mateje Kovač („Osmijeh“) i Sunčane Brkulj („I am not feeling very well“), luster s nadzornim kamerama Tjaše Kalkan („Chandelier“), fotografije Denisa Butorca, keramike Ane Sladetić, grafike Vide Meić ili crteži Duje Medića(spominjme tek djelić).
Relativno slaba zastupljenost klasičnih slikarskih ili grafičkih tehnika (Tadić, Rogina, Medić) također ukazuje na opravdanost naziva teme. Međutim, tu su također radovi naslovljeni „Cimeri“ u kojem kroz crteže i prateće tekstove Lucija Žuti (galerija PM) klasičnom metodom daje novi pogled na odabranu temu (kao i uvijek kada se radi o ovoj duhovitoj, nadahnutoj i angažiranoj umjetnici).
Postoje radovi koji zuje, zveče, bljeskaju i bruje, ali od svih bih spomenula samo , meni najupečatljiviji, a to je „Nutra“ Vladimira Novaka : usprkos kontinuiranih podražaja zvuka i svjetlosti na granici fizičke izdržljivosti, ovaj rad plijeni svojom estetikom, pa budući da je smješten u vlastitom prostoru, svoj utjecaj širi samo na odabrane.
35. Salon mladih nekima će se svidjeti, a nekima ne, ali meni je bio uzbudljiviji (ne samo ovaj središnji program, nego i prateći“Situacija“ u galerijama „Forum“ i „Canvas“, te „Venientes“ u galeriji „Šira“) od mnogih prije njega.
Fotografije: HDLU
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
