Tragične sudbine sirijskih majki kod kojih je užas i strah postao svakodnevnica. Što kad majke postanu očevi?
Građanski rat u Siriji rezultirao je najvećom humanitarnom krizom koja je pogodila svijet još od vremena Drugog svjetskog rata. Više od 200 tisuća ljudi je ubijeno, a ozlijeđeni su milijuni. Više od 12 milijuna ljudi na rubu je egzistencije, što uključuje i oko pet milijuna djece. Brojni Sirijci bili su prisiljeni napustiti svoje domove i nekoliko puta, a pitanje je hoće li gotovo osam milijuna ljudi ikada više ugledati svoju domovinu.
Tragične sudbine
Iza statistike i hladnih brojeva kriju se priče pojedinaca – majki koje pokušavaju zadržati dostojanstvo i hrabrost kako bi se mogle brinuti o uplašenoj djeci, jedva sklapajući kraj s krajem. Prenapučeni kampovi nude osnove za preživljavanje, ali ne i utjehu ili nadu u bolji život. Nesigurna skloništa i šatori, prijetnje nasiljem te život s neizbrisivom traumom svakodnevica je sirijskih majki i njihove djece. Nakon zarobljeništva ili smrti njihovih supruga, majke su primorane preuzeti odgovornost za svoju obitelj i zatomiti svoje strahove. Većina ih je ostala bez ičega. Morale su prodati sve što imaju kako bi se mogle prehraniti, a dvije trećine onih koje su dobile pomoć od humanitarnih agencija kažu kako im je to jedini izvor prihoda.
Izdvojeno:
> Tisuće sirijskih žena koje su pobjegle od krvoprolića u svojoj domovini suočavaju se sa svakodnevnim prijetnjama nasiljem – upozorava visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice Antonio Guterres i tvrdi da bi se trebalo uložiti više truda kako bi se zaštitile žene i djeca, osobito bespomoćne djevojčice u kampovima.> Guterres objašnjava i kako je bijeg iz razrušene domovine ženama tek prvi korak u borbi protiv užasa koji ih čekaju.
Zamjena uloga
U sklopu projekta „Woman alone“ UNHCR je razgovarao sa 135 žena iz Egipta, Jordana i Libanona koje su svjedočile o tome kako se suočavaju s tragedijama nove stvarnosti. Od domaćica i majki postale su glave obitelji i preuzimaju zadatke koje su prije obavljali muškarci. Plaćanje računa, odlasci u kupovinu i zarađivanje novca postala su nova zaduženja s kojima se prije nisu morale susretati. S novim izazovima, stižu i strahovi, uznemiravanja i nasilje. Vozači taksija, autobusa, prodavači i službenici ih verbalno, ali i seksualno uznemiravaju. Život u strahu postao je njihova svakodnevica.
Izdvojeno:
> Žena koja živi sama u Egiptu postaje plijen muškarca, što osobito dolazi do izražaja u javnom prijevozu – kaže Diala koja živi u Aleksandriji. I Zahwa (31) u Jordanu se suočava s poniženjima.> Nije lako tražiti pomoć, odlaziti po kupone za hranu i na svakom koraku se suočavati s uvredljivim komentarima. Živjela sam dostojanstveno, a sada me nitko ne poštuje jer nemam muškarca uza sebe – priznaje Zahwa.
Ghada (24) živi u Libanonu, a suprug joj je nestao u Siriji. Jedne noći čovjek je ušao u njezin šator i pokušavao ju je nagovoriti da bude s njim, ali ona nije pristala. Srećom, otišao je bez nasilja uz riječi: „nadam se da ti se muž neće nikada vratiti“. Ghada se preselila u drugi šator, a pucnjava i sukobi su nju i djecu mjesecima držali u strahu. UNHCR joj je pomogao da se preseli na sigurniju lokaciju i platio joj najam za tri mjeseca. Takvih je slučajeva mnogo, ali česta su i zlostavljanja. Nerijetko muškarci nude stan i hranu u zamjenu za seksualne usluge, a žene pristaju jer nemaju drugog izlaza za prehraniti djecu.
Glad i nesigurnost
Fadija i njezina djeca su zaboravila kakvog je okusa voće, a novca imaju dovoljno tek za jedan obrok dnevno:
„Meso jedemo jednom mjesečno, ako dobijemo bonove za hranu. Nemamo niti za povrće. Želim raditi, ali posla nema. Radila sam u polju, ali to je kratko trajalo“ – govori Fadija brišući suze.
Nedostatak novca prisiljava izbjeglice na život u okruženju bez ikakve sigurnosti. Domovi bez struje, vrata ili vlastite kupaonice nesigurni su za muškarce, a kamoli za majke i djecu.
Svaka peta žena izbjeglica iz Sirije je razdvojena od svojeg supruga ili obitelji. Brojne žene su žrtve silovanja, ali većina ih o tome šuti. Komentiraju kako se nikada ne bi obratile za pomoć nekoj organizaciji. Na prvom su im mjestu njihova djeca i ne žele da ona snose posljedice. Umjesto borbe za svoja prava moraju skrbiti o zaštiti, novcu i školovanju djece, pružiti im ljubav i ostati snažne. Žene izbjeglice iz Sirije nerijetko si međusobno pomažu i pokušavaju pružiti podršku u neprestanoj borbi. Mnoge poteškoće s kojima se suočavaju ove žene odraz su problema s kojima su suočene zajednice u kojima žive.
Tekst: Wish hr
