J. K. Rowling proslavljena po romanima o Harryju Potteru

Joanne Kathleen Rowling u ovom zanimljivom intervjuu kao poznata engleska književnica, popularna ponajviše po ekraniziranim romanima o Harryju Potteru, odgovora u ime svog alter ega Roberta Galbraitha pod čijim je imenom napisala knjige „Duduov svilac“, „Zov kukavice“ i „Upražnjeno mjesto“. Zašto je počela pisati krimiće pod muškim pseudonimom, kada kreću televizijske verzije ovih romana te što planira pročitajte.

W: Zašto ste se odlučili okrenuti pisanju krimića?
Oduvijek sam voljela detektivske romane Agathe Christie, Ruth Rendell, Margery Allingham i PD James. Većina priča o Harriju Potteru je u svojoj biti detektivska osim knjige “Red feniksa” koja je više objašnjava zašto-se-to-desilo, ali oduvijek sam željela probati pravu stvar. Htjela sam napisati suvremeni detektivski roman s vjerodostojnom pričom.

W: Zašto ste se odlučili pisati roman pod pseudonimom?
Čeznula sam vratiti se na početak karijere, da mogu u novom žanru raditi bez nasljeđa ili očekivanja i dobiti iskrene povratne informacije. Bilo je to fantastično iskustvo, da je barem moglo potrajati malo duže. Bila sam zahvalna na svim informacijama koje sam dobivala od izdavača i čitatelja ali i recenzija. Robert Galbraith je okrenut samo poslu a to je moj omiljeni dio. Sada kada je moja maska skinuta, planiram i dalje pisati pod pseudonimom i tako održati odmak od drugih romana ali i zato što uživam imati alter ego.

W: Zašto ste se odlučili pisati kao muškarac? Da li je to utjecalo na vaše pisanje?
Željela sam da moj alter ego bude drugačiji od mene, čim je to više moguće, pa mi se tako muški pseudonim učinio kao dobra ideja. Ponosno mogu reći da je mi moj urednik David Shelley, koji je pročitao knjigu “Zov kukavice” bez znanja da sam tu knjigu ja napisala, nakon mog priznanja rekao “Nikada ne bih pomislio da je žena to napisala”. Izgleda da sam uspješno pronašla svog unutarnjeg momka.

j-k-rowling-1W: Zašto ime Robert Galbraith? Što biste poručili svim Robertima Galbraithima?
Jedino se mogu nadati da će svi stvarni Roberti Galbraighti biti jednako dobrostivi kao što su bili Harriji Potteri. Moram naglasiti, da ne mislim da im je to toliko neugodno.

Izabrala sam ime Robert jer je to moje omiljeno muško ime, jer je Robert F. Kennedy bio moj heroj a srećom to ime nisam dala niti jednom od likova u Harry Potter serijalu ili u knjizi Slučajni izbori.
Galbright je izabrano zbog malo neobičnog razloga. Kada sam bila mala željela sam se zvati “Ella Galbraith” i nemam ideju zašto. Ne znam zašto ili kako mi je to prezime bilo na pameti jer nisam poznavala nikoga s njim. Bilo kako bilo to ime je jako utjecalo na mene. Za pisanje serije o Striku razmišljala sam da se nazovem L. A. Galbraith ali sam ipak odlučila da su ti inicijali loša ideja. Postoji i dobro poznati ekonomist J. K. Galbraight.

Bila sam potpuno paranoidna kako će netko pročitati moje namjere i otkriti moj pravi identitet ali srećom nitko nije dublje ulazio u istraživanje o autoru.

W: Zašto ste odlučili da Robert ima vojnu pozadinu?
Kako bi Robert poznavao rad i istragu Special Investigation Branch (SIB) bilo je to najlakši i najvjerojatniji razlog. Imala sam dobar izgovor da se ne pojavljuje u javnosti ili objavljuje svoje slike jer je on vojnik koji radi u civilnoj sigurnosnoj industriji.

W: Zašto ste odabrali privatnog istražitelja kao glavni lik a zašto je on ratni veteran i amputiran?
Kao što sam ranije rekla, željela sam napisati klasični kriminalistički roman ali na moderan način. Privatni istražitelj se kreće u različitim svjetovima. To mi daje podlogu da iskoristim životna iskustva i istražujem te svjetove.

Poznajem puno ljudi koji su služili u oružanim snagama i koji su bili ljubazni i pomogli mi u mojim istraživanjima. Razgovarala sam sa službujućim i umirovljenim vojnim osobama toliko dugo koliko su mi to dopuštali. U stvari, sve činjenice dolaze iz vojnih izvora. Jedan od tih izvora dolazi direktno iz SIB-a.

Iako je Strike potpuno izmišljen lik, njegova karijera i iskustva su utemeljeni na stvarnim događajima pravih vojnika. Stvaranje Strika kao ratnog veterana je bilo vrlo uzbudljivo i uvjerljivo iskustvo.

U jednom od osvrta kojeg posebno cijenim, prije nego je Robert Galbraith bio razotkriven, napisano je kako se moj junak suočava sa situacijom “s odlučnošću umjesto s klišeiziranim samouništenjem”. Dala sam Striku kvalitete vojnika koje mi se najviše sviđaju: snagu karaktera, crni humor, otpornost i genijalnost.

Stvaranje lika koji je amputirac dodaje novu dimenziju, dopuštajući mi da prikažem dnevni život kojeg mnogi ratni veterani invalidi proživljavaju. To je nešto s čim sam osobno upoznata pošto moja majka boluje od multiple skleroze.

W: Zašto se romani odvijaju u Londonu? Zašto to nije Edinburgh, u kojem živite?
Volim Edinburgh i taj grad pruža prekrasnu i primamljivu scenu za krimi roman ali osjećala sam da postoji dovoljno uvjerljivih detektiva koji već šeću njegovim ulicama.
Oba moja roditelja dolaze iz Londona i tijekom svog djetinjstva provela sam puno vremena posjećujući rodbinu. Živjela sam u njemu do svojih dvadesetih i dalje ga jako volim. Možete pisati o Londonu cijeli svoj život a da ne iscrpite radnju, okruženje ili povijest.

Dudov-svilac

W: Možete li detaljnije opisati Strika i zašto je takav kakvim ste ga stvorili? Njegov odnos s Robin je jako intrigantan?
Osim što je bivši vojni policajac, moj junak je nezakoniti sin vrlo poznate javne osobe s kojim se susreo samo dva puta. Strike mi daje način da objektivno govorim o neobičnostima koje dolaze sa slavom. Dok je bio u vojsci, Strike je imao anonimnost kojoj teži, ali sada kad je napustio vojsku susreće ljude koji imaju puno pretpostavki o njemu isključivo na temelju njegovih roditelja. Prezime glavnog lika dolazi od stvarnog čovjeka spomenutog u jednoj tankoj knjizi o Cornwallu.

Strikova pomoćnica u ovom slučaju, Robin, je privremena tajnica koja skriva svoju životnu ambiciju da postane privatna detektivka od svih pa čak i od svog zaručnika. Oduševljena je što može raditi s privatnim detektivom ali njihova veza u početku uopće ne obećava ništa dobroga.

Robin u početku ne voli Strika i smatra ga prilično neprivlačnim i nesimpatičnim ali uskoro se počinje diviti njegovoj radnoj etici i inteligenciji. Strike svjestan svojih mana kao samac i izoliran čovjek odlučuje kao neće pokloniti previše povjerenja niti se oslanjati na ovu nesumnjivo seksi pomagačicu. Odnos između likova se unatoč svim neprijatnostima polako razvija u pravo prijateljstvo i bilo je zabavno pisati o tom dijelu.

W: Koji je vaš način pisanja ovakvih romana i kako se on razlikuje od vaših drugih radova?
Često počinjem s čistom idejom pa na temelju toga razvijam priču. Puno planiram i istražujem tako da o likovima znam puno više nego što napišem u knjigama. Tako oduvijek radim.

Treći roman o Striku kojeg trenutno pišem uključuje iznimno veliku količinu planiranja, najveću koju sam ikada uložila u bilo koju knjigu koju sam do sada napisala. Imam tablicu, kodiranu bojama, kako bih mogla voditi evidenciju gdje se nalazim. Nešto slično se dešavalo i s romanima o Harriju Potteru. Puno truda je uloženo u dobro dokumentiranu razina planiranja a sada obožavatelji mogu uživati u Pottermore-u.

Općenito vrlo sam disciplinirana a u svom pisanju pokušavam imati osmišljeni radni dan ali si ne zadajem ciljeve u broju riječi koje moram napisati. Ponekad smatram da je dobar radni dan bio kada sam izbrisala veliku količinu riječi ili kada sam jednostavno samo razmišljala.
I nikada ne napišem naslovnu stranicu dok knjiga nije dovršena.

W: Nedavno je najavljeno kako će BBC prilagoditi knjigu za televiziju. Zašto televizija umjesto filma? Koliko ćete biti uključeni u izradu?
Jako sam uzbuđena što mogu promatrati kako knjiga oživljava na ekranu. Priča više pristaje televizijskom formatu nego filmskom. Postoje mnoge detektivske serije koje su jako dobro prošle na televiziji.
Volim raditi sa scenaristima na priči i adaptaciji ali samo zbog toga što planiram raditi u budućnosti s likom ali izvan toga sve prepuštam stručnjacima.

W: Postoje najave da imate u planu napisati sedam romana o Striku. Da li je to točno?
Nije, postoji puno više od toga. Ljepota pisanja ovakvih romana krije se u činjenici što svaki od njih ima svoju diskretnu priču pa je tako serija prilično otvorena. Radit ću na njoj sve dok imam priče koje mogu ispričati.

Intervju uz dopuštenje: Mozaik knjiga (sve fotografije)