Moje čitatelje boli isto ono što i mene.
U novom intervjuu Kata Mijić nam otkriva kako na radionici kreativnog pisanja iz polaznika želi izvući iskrenost koja je nužna za svakog pisca. Oduševila me različitost i iskren pristup mladih pisaca. Otvoreno su čitali svoje tekstove i razgovarali o svojim pristupima. Mlade treba na taj način podržati u otvaranju prema drugima jer komunikacija i zajedništvo potiču izražavanje osjećaja.
Kraljica ljubića Kata Mijić uoči Valentinova priprema predstavljanje svojih dalmatinskih ljubića u Splitu. Splitska Gradska knjižnica Marko Marulić pozvala je spisateljicu da predstavljanjem ljubavnih romana koje objavljuje pod pseudonimom Kate Mitchell obilježi Dan zaljubljenih. Bit će to prilika za sve čitateljice ljubavnih romana da upoznaju jednu od najproduktivnijih hrvatskih spisateljica. No i kad ne piše, Kata Mijić se bavi pisanjem – u siječnju je prihvatila poziv splitskog Kluba mladih da vodi radionice kreativnog pisanja. I polaznici i voditeljica vrlo su zadovoljni prvim sastancima i zajedničkim napredovanjem, a na jednu od radionica u Klub mladih Kata je pozvala makedonsku književnicu Rumenu Bužarovsku, docenticu američke književnosti na Filološkom fakultetu u Skoplju i autoricu i kod nas vrlo zapažene zbirke pripovijedaka Osmica. Kako je došlo do tog gostovanja?
Rumenu sam upoznala prošle godine na Korčuli na Šušuru, festivalu od riči. Razumjele smo se kao da se poznajemo oduvijek. Iako dolazimo iz različitih sredina i pišemo različitu literaturu, imamo puno razumijevanja jedna za drugu i drago mi je što je prihvatila moj poziv da posjeti radionicu u Klubu mladih. Bilo je to prije svega zanimljivo druženje, razmjena spisateljskih iskustava, jer smo imali mnoštvo pitanja za uglednu gošću, kako bismo iskoristili njezin posjet. Nastojim pronaći zanimljive osobe, različitih spisateljskih profila, kako bi polaznici upoznali što više načina pisanja.
W: Tko si mladi ljudi koji polaze radionice kreativnog pisanja u Klubu mladih? Koliko ih je? Kako ste zadovoljni prvim kontaktom? Koliko će trajati radionica, i kakav je njezin program.
Kad sam prošle godine pozvana da budem gošća u Klubu mladih Split, jer se organizirala razmjena knjiga, spontano smo došli na ideju o radionici kreativnog pisanja. Ponudila sam im svoju pomoć, jer kad je pisanje u pitanju, doista mi ništa nije teško. Mladi trebaju poticaj jer pisanje je neprocjenjivo bogatstvo kojim otkrivamo različite sudbine i nepoznate svjetove. Grupa se sastoji od dvadesetak polaznika, ali nisu samo mladi u pitanju. Ima ih svih generacija, i svih profila, samo im je zajednička želja da nauče kako ono što nose u sebi prenijeti na papir.
S prvim kontaktom sam izrazito zadovoljna. Mislim da imamo skladnu grupu aktivnih sudionika s mnoštvom ideja. Cilj mi je bio da svi sudjelujemo i da uvažavamo svako mišljenje, svaku ideju. Osjećam se kao ravnopravna sudionica grupe, a uz to smo razvili i izrazito prisan i prijateljski odnos, što me posebno raduje.
Radionica će trajati tri mjeseca. Svaki petak od 18 do 19 i 30. To je za početak, a kasnije ćemo vidjeti što dalje. Na svakoj radionici dogovaramo se što ćemo idući put raditi.
W: Zašto mladi žele naučiti pisati? Očekujete li da će netko od polaznika radionice kreativnog pisanja također napisati ljubavni roman?
Činjenica je da postoje ljudi koji će s lakoćom svoje osjećaje prenijeti na papir, a u neposrednoj komunikaciji teže se snalaze. Pisac ima svoj svijet, svoju maštu, i naravno, želju da to podijeli sa ostalima. Ne trebamo se ulagivati čitateljima. Svaki pisac ima svoju publiku i zato smatram da ne treba postojati nikakva ljubomora. Nitko nikomu nije ukrao čitatelja, svaki pisac ima svoju posebnost koju će publika prepoznati. Potičem tu posebnost, uz naglašavanje da je romantična predodžba o piscu daleko od stvarnosti. Pisanje nije nimalo lak posao. Koliko je netko vremena proveo pišući u samoći i koliko se muke i truda skriva iza prelijepih rečenica čitatelj ne vidi. Ja poznajem obje strane, na moju sreću, i nikada mi povod nije bila slava, već ta opijenost stvaranjem koji je najljepši osjećaj na svijetu. Volim pisanje, volim izazove u pisanju, i nadam se da sam na početku karijere, jer znam da još mogu dati mnogo toga, a nadam se da i hoću.
Svakako imam nekoliko polaznica koje planiraju napisati ljubavni roman, a iskreno se nadam da će u tome i uspjeti. Ideja je samo početak puta, a do samog cilja treba biti uporan i iznad svega treba vjerovati u sebe i u svoj talent. U ovom prenapučenom tržištu treba ponuditi nešto posebno, ali treba imati i sreće s urednicima. Imati nekog tko će te poticati, tko će vjerovati u tebe, i tko će ti biti na raspolaganju u svakom pogledu, kako u profesionalnom tako i u svakom drugom, od ključne je važnosti. Svoju urednicu ni za što na svijetu ne bih mijenjala, niti imam namjeru to ikada učiniti.
W: Je li među polaznicima radionica više mladiće ili djevojaka? Kako radionica kreativnog pisanja mladima može pomoći da nauče izražavati osjećaje? Koji su još načini da mladi nauče izražavati osjećaje, osim kreativnog pisanja?
Radionica je mješovita, što je neodoljiva draž. Toliko različitih mišljenja i ideja je neprocjenjivo iskustvo. Prvi zadatak kojeg sam im dala je bio: ‘Što bismo radili da znamo da živimo posljednji dan u svojem životu?’ Željela sam iz njih izvući iskrenost koja je nužna za svakog pisca. Ta različitost i iskren pristup temi me je oduševio. Dobila sam iskrenost i nadu da će ta grupa iznjedriti neka nova književna imena. Otvoreno su čitali što su napisali i raspravljali o svojim pristupima. To je podrška kakva mladima treba jer komunikacija i zajedništvo potiče izražavanje osjećaja. Nitko ne želi biti izuzetak i svi se maksimalno trude da odrade zadatak najbolje moguće. Nakon pisanja razgovaramo, raspravljamo jedni o drugima, komentiramo i uspoređujemo.
W: Ranijih godina bili ste u žiriju koji je birao najljepše ljubavno pismo u organizaciji Pučke knjižnice i čitaonice Daruvar. Tko piše ljubavna pisma, muškarci ili žene?
Da, bila sam u žiriju koji je birao najljepše ljubavno pismo. Iznenadili biste se kada biste saznali omjer, jer je bilo više muškaraca koji su se usudili napisati ljubavno pismo, nego žena. Bio je to projekt za kojeg sam željela da zaživi, a nadam se i da hoće, i da je ovo bila samo stanka. Ne smijemo izgubiti taj prelijepi običaj. Dok sam čitala, bila sam oduševljena i očarana, i teško je bilo izabrati pisma koja su bila posebna, jer ih je bilo doista posebno kvalitetnih. Najljepše pismo je napisala žena, ali to samo dokazuje da one vještije barataju riječima, dok muškarcima koji su se otvorili bila potrebna hrabrost na kojoj im treba čestitati. Nadam se da će Pučka knjižnica i čitaonica Daruvar nastaviti s natječajima za najljepša ljubavna pisma, koja dokazuju da imamo mnogo romantičnih muškaraca, ali većina se skriva iza hladne vanjštine.
W: U splitskoj Gradskoj knjižnici Marko Marulić pripremate predstavljanje svojih romana, među kojima je i najnoviji ”Okovano srce”, čija je tema potraga za srećom u tuđini, a kraj je neočekivan. Kako publika reagira na aktualne teme u ljubavnim romanima? Zašto kao spisateljica osjećate da ih trebate pisati.
Da, predstavljanje će biti u četvrtak 11. veljače u 18 sati, pod naslovom: ‘Žene o ženama: Kate Mitchell i Lenka Gospodnetić o ženama, ljubavi i ljubavnim romanima.’
Doista imam sreće što je moja draga Lenka Gospodnetić pristala sudjelovati u predstavljanju mojih romana. Ona je najbolji mogući izbor, a po njoj sam i dala ime glavnoj junakinji u knjizi ” Okovano srce.” Nitko od nje ne bi bolje predstavio moju knjigu, jer zna kako pišem, kako razmišljam, i što me pokreće u pisanju. Ulomke će čitati polaznica Radionice kreativnog pisanja, Viviana Zoković.
Pišući nastojim pratiti aktualne teme. To je način da se priča približi čitateljima jer i njih boli isto ono što i mene. Naravno da osjećam potrebu govoriti u ime onih koji napuštaju našu zemlju, osjećam potrebu govoriti na svoj način o situaciji u kojoj se nalazimo. Moji likovi su ljudi oko mene, a ljubavna priča samo je podloga da se obrade stvarni problemi koje dvoje zaljubljenih trebaju prijeći da bi došli do sretnog kraja. Ne volim pisati bajke za odrasle, već o životu i ljubavi, o problemima i preprekama, o iskustvu i neiskustvu, o zrelosti i mladosti. Pisanje je moja ljubav, a moja vjerna publika je potpora bez koje ne bih išla dalje sa sve većim žarom, a to je ono za što svaki pisac živi. Doprijeti do publike, približiti im se, i dobiti potporu… to je ostvarenje sna, a ja taj san živim, i zahvalna sam sudbini što je tako.
Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar
