Marija Pujo Tadić svjetska žena u klimatskim promjenama

Marija Pujo Tadić je u stručnim krugovima poznata kao osoba koja je među prvima prepoznala važnost klimatskih promjena te uspješno spojivši struku diplomiranog pravnika i poznavatelja Okolišnog prava i prava Europske unije, u potpunosti im se privatno i profesionalno posvetila.

Unatoč velikoj skepsi prema klimatskim promjenama u posljednjih nekoliko godina svjedoci smo da klimatske promjene nisu neki mit ili dobra dosjetka neke grupe policy makera, asocijacija i aktivističkih grupa već doista velika i izvjesna opasnost kako za okoliš tako posljedično i za čovjeka i njegov opstanak na našoj prekrasnoj planeti Zemlji, jedinom domu koji imamo.

Kako je Wish hr portal izuzetno posvećen mnogim temama koje se direktno dotiču prirode, zdravlja i života ponukani napisima u medijima o tome koga stručna javnost predlaže za Ministre zaštite okoliša zaključili smo da se među njima s razlogom nalazi i jedna žena.

Marija Pujo TadićMarija Pujo Tadić kroz intervju otkriva svoju bogatu pravosudnu praksu u kojoj je imala prilike susresti se sa konkretnim primjerima onečišćenja zraka i okoliša.

Svoju nišu pronašla je u području klimatskih promjena gdje upravo i Magistrira na pravu klimatskih promjena i politikama klimatskih promjena na Sveučilištu Strathclayde u Glasgowu, UK.
Svoju stručnu praksu obavlja kroz svoj odvjetnički ured ali i kroz stručnu Udrugu koju je osnovala već prije 5 godina sa svojim kolegama i to Hrvatsku udrugu za smanjenje ugljičnog otiska i prilagodbu klimatskim promjenama HU-CO2, prepoznavši još davno potrebu da se i Hrvatska javnost senzibilizira za pitanja klimatskih promjena i smanjenja štetnih emisija CO2 i drugih stakleničkih plinova.

Često je rado viđeni predavač na skupovima diljem svijeta ( Kina, Korea…) gdje promovira smanjenje emisija CO2 i dostojno predstavlja postignuća zakonodavstva Republike Hrvatske i EU na tom području.

Nekoliko godina predsjedavala je Odborom za zaštitu okoliša Američke gospodarske Komore u Hrvatskoj, a unazad nekoliko godina članica je i Upravnog odbora Američke gospodarske Komore u Hrvatskoj gdje i poslovnoj zajednici nastoji pomoći u rješavanju kompleksnih pitanja smanjenja emisija CO2 i drugih važnih pitanja iz zaštite okoliša.

Zbog svoje predanosti i vrijednom radu ove godine je i po drugi puta izabrana za članicu Upravnog odbora AMCHA-ma.

Kako je opisana tema zašite okoliša i smanjenja CO2 otiska postala iznimno aktualna odlučili smo istražiti tko se u Republici Hrvatskoj bavi takvom problematikom sa stručnog stajališta, a ne samo sa aktivističkog vas stoga kroz ovaj intervju vodimo u svijet koji svakako trebamo podrobno upoznati kako bi i sami mogli što više razumjeti i doprinijeti kvalitetnijem životu na Zemlji.

W: Što je zapravo globalno zatopljenje i kako CO2 utječe na globalno zatopljenje?
Globalno zatopljenje je prema općepoznatoj definiciji povećanje prosječne temperature na površini Zemlje, a u današnje vrijeme taj izraz se uobičajeno koristi kao referenca na zagrijavanje površine Zemlje koje se događa i koje će se dogoditi zbog ljudskih aktivnosti. Smatra se da je glavni uzrok globalnog zatopljenja povećana količina ugljičnog dioksida ali i ostalih stakleničkih plinova koji se oslobađaju u atmosferu, a to oslobađanje plinova je posljedica spaljivanja fosilnih goriva (nafta, ugljen i plin) kao i uništavanje šuma u korist poljoprivrede i ostalih ljudskih aktivnosti.

W: Kako se te promjene očituju?
Utjecaj klimatskih promjena već se uočava u povećanju učestalosti i intenziteta ekstremnih vremenskih događaja, smanjenja ledenih površina, porasta razine mora te opsega i učestalosti oborina i sušnih razdoblja. Taj će se utjecaj s porastom globalne temperature i nadalje povećavati. Promjene se događaju i u kopnenim i morskim ekosustavima a također i u Jadranskom moru pojavom tropskih vrsta riba i biljaka. Ove promjene također utječu na pojedine gospodarske grane, posebno poljoprivrednu proizvodnju u smislu promjene vegetacijskog ciklusa. Posebno je opasan porast razine mora kod zemalja sa niskom obalom pa se Hrvatska nažalost nalazi izložena takvoj opasnosti i posebno je osjetljiva na takve promjene. Primjerice, porast razine mora i s tim povezano prodiranje slane vode može značajno utjecati na poljoprivredu u Neretvanskom području i zaslanjivanje izvora pitke vode u priobalnom području.

Marija Pujo TadićW: Zašto je to pitanje još uvijek kontraverzno unatoč nepobitnim dokazima?
Pitanje klimatskih promjena unatoč navedenim dokazima izaziva kontraverzu upravo zbog toga što znanstvenici nisu u mogućnosti točno predvidjeti što će se dogoditi i koliko će biti opseg posljedica globalnog zagrijavanja. Naime, procijenjene posljedice globalnog zagrijavanja nisu uvijek negativne.

Globalno zagrijavanje vodi promjeni klime, a to će imati pozitivne učinke u nekim regijama dok će neke druge regije osjetiti negativne posljedice. Iz tih razloga nije moguće procijeniti hoće li korisnost pozitivnih efekata globalnog zagrijavanja biti veća od štete koja će se dogoditi.
Mnogi znanstvenici ipak upozoravaju da je sama nesigurnost što će se dogoditi najbolji razlog da se posljedice pokušaju svesti na najmanju moguću mjeru i da treba reagirati unaprijed.

W: Kako EU pristupa pitanju CO2? Postoje li dugoročni planovi za smanjenje CO2 emisija?
EU već nekoliko godina prednjači u donošenju ali i provedbi legislative usmjerene na smanjenje emisija CO2, ali i drugih stakleničkih plinova.

Samo 24 države su prošle godine smanjile emisije ugljičnog dioksida a među njima su uglavnom zemlje Europske unije, a najveće smanjenje imala je Špajolska, Nizozemska i Finska. To se smanjenje najviše odnosi na one zemlje koje su proizvodnju energije usmjerile prema obnovljivim izvorima energije, ali i primjenama novih tehnologija.

Štoviše, UNFCCC sporazum iz Cancuna od 2010. godine potaknuo je države da pripreme niskougljične strategije razvoja te ukazao da klimatske promjene zahtjevaju izradu dugoročnih strategija održivog razvoja.

Temeljem toga je i EU 2012. godine donijela svoj tzv. ”Plan puta za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskim udjelom ugljika do 2050.” − smanjenje emisija za 40% do 2030., 60% do 2040. te 80% – 95% do 2050. godine

Također je od 2014 godine u EU na snazi i Klimatsko-energetski okvir sa projekcijama do 2030 prema kojem je EU odlučila da u međunarodne pregovore ulazi s prijedlogom doprinosa – smanjenje emisija barem 40% do 2030.

W: Kakva je situacija u Hrvatskoj što se tiče smanjenja emisija CO2?
Republika Hrvatska je ulaskom u EU preuzela vrlo strogu i rigorozno legislativu u području klimatskih promjena koja je za poslovne subjekta kao i lokalnu i regionalnu zajednicu značilo uskladiti se s osnovnim ciljem EU u tom području, a to je postizanje održivog razvoja uz mali ugljični otisak.

Hrvatski ugljični otisak je relativno manji u usporedbi s ostalim državama koje se smatraju razvijenijima. U EU imamo gotovo najnižu emisiju po stanovniku, točnije 6,2 t CO2/stanovnik. Međutim, otisak Hrvatske mjeren po jedinici bruto domaćeg proizvoda je veći od većine država EU, no to nije zbog toga što imamo ugljično intenzivnu industriju, nego zato što nam je mali bruto domaći proizvod.

W: Koliko zeleni aktivisti pridonose osvještavanju javnosti o ovom problemu?
Zeleni aktivisti svakako mogu doprinijeti osvještavanju javnosti o svim pitanjima zaštite okoliša i njihove kampanje koje su usmjerene na određenu problematiku mogu potaknuti donosioce odluka u pojedinim državama da se intenzivnije uključe u rješavanju mnogih pitanja iz područja zaštite okoliša pa tako i u borbu protiv prekomjernih emisija CO2.

Naime, ovo područje je iznimno kompleksno i postizanjem Pariškog sporazuma 2015. godine 195 zemalja jasno je pokazalo da države “razmišljaju” i intenzivno traže rješenja za problem klimatskih promjena I globalnog zagrijavanja.

W: Da li je široka javnost u Hrvatskoj dovoljno informirana o svim aspektima smanjenja CO2 emisija?
Mislim da nije i da bi intenzivnije trebalo poraditi na tome. Što se tiče dijela javnosti koja se odnosi na stručni dio bilo da dolaze iz područja zaštite pojedinih sastavnica okoliša ili iz energetike oni su zbog niza preuzetih obaveza iz legislative EU bili prisiljeni u kratkom roku se upoznati sa načinom funkcioniranja i poslovanja sukladno novima zakonodavnim okvirima i politikama EU. Što se tiče šire javnosti u posljednje vrijeme učinjen je mali pomak u smislu da se gotovo svakodnevno možete upoznati sa ovom tematikom kroz niz članaka u tisku i kroz druge medije.
Međutim, za bolje poznavanje ove problematike morate sudjelovati na nekoj stručnoj Konferenciji ili radionici koje organiziraju specijalizirane Udruge.

W: Može li se očekivati povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora energije?
Svakako, prema obavezama koje je preuzela i Republika Hrvatska a i sudeći prema Niskougljičnoj strategiji RH koja je u izradi udio dobivanja energije iz obnovljivih izvora energije u odnosu na ostale izvore mora se povećati za 27 % do 2030. godine.

Važno je da se ugljični otisak smanjuje, a značajno razdvajanje ekonomije od emisije stakleničkih plinova počelo je oko 2002. godine.

Hrvatska se treba razvijati uz smanjenje ugljičnog otiska i pri tome smanjivati ovisnost o uvoznoj energiji, iskoristiti prilike razvoja “zelene” ekonomije za nova radna mjesta, inovativna rješenja i rast gospodarstva.

Pri tome veliku ulogu ima Ministarstvo zaštite okoliša i prirode ali i Fond za zaštitu okoliša i prirode iz čijih sredstava su se uspješno dosada financirali i takvi projekti. Naravno, na raspolaganju nam stoje i sredstva iz EU fondova koje trebamo znati povući i iskoristiti na dobrobit cijele naše zajednice, mislim pri tome na Republiku Hrvatsku, a posljedično za dobrobit cijele naše male Planete Zemlje.

W: Koja bi bila Vaša poruka na kraju?
S obzirom na kataklizmičke prognoze koje predviđaju stručnjaci s obzirom na intenzitet klimatskih promjena koje se događaju u posljednje vrijeme, na kraju mogu samo citirati Charlesa Darwina (1809-1882) “Ne preživljavaju ni najjači ni najpametniji. Preživljavaju oni koji se najbolje prilagođavaju promjenama.”

Autor: Diana Mikloš