Mislav Gleich tako mlad a već sjajan pisac, ali i glazbenik, ali i……

Mislav Gleich pripadnik je nove generacije svestranih mladića koji stižu baš sve što zamisle, ali ovaj hrvatski pisac, sa svega 23 godine, otišao je i korak dalje pa postiže dodatne uspjehe svojim knjigama i krimi romanima koji se čitaju u dahu, a glazbeni projekti također su dio njegova stvaranja

knjiga Beskrajno ljeto mislav gleich

Posljednja objavljena knjiga, psihološki triler “Beskrajno ljeto – smaknuće Brandona Brycea”, već postiže sjajne uspjehe, a dosadašnja izdanja poput postmodernističke priče Nikolay Vasilevsky, kriminalističkog romana samostan Craven Hill i Bizarna smrt časne Antonije djela su koja ovog mladog književnika svrstavaju u red najpoželjnijih za čitanje.

knjige samostan craven hill Nikolay Vasilevsky beskrajno ljeto

Mislav Gleich rođeni je Zagrepčanin (rođ. 1997.), a već od svojih malih nogu volio je umjetnost općenito. Stvarao je svoju vlastitu glazbu, svirao gitaru, bavio se čak i filmom, ali je i pisao i priče koje su ga dovele do ozbiljno napisanih romana.
Godine 2016. maturirao je u Gimnaziji Lucijana Vranjanina, a 2019. godine završava preddiplomski studij komparativne književnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

pisac mislav gleich Katedrala

U ovom intervjuu s Mislavom Gleichom pokušali smo otkriti neke detalje njegovog privatnog života, stila kojim voli živjeti i koji ga svakim danom stalno gura naprijed u pisanju, glazbi, stvaranju lijepoga i dobroga bez obzira na to što zamisli ili čega se “dohvati”.

W: Što vas je privuklo engleskom jeziku i koliko ste uživali na studiju anglistike?
Oduvijek sam volio engleski i to mi je bio jedan od dražih predmeta u školi. Kad je došlo vrijeme za upis fakulteta, neki su mi bliski ljudi preporučili da upišem anglistiku. To mi se učinio kao kvalitetan studij s mnogo mogućnosti pa sam i upisao Filozofski. I moram priznati – bila je to jedna od najboljih odluka u mom životu. Uživao sam na studiju i naučio sam jako puno toga. Ne bih mijenjao tu odluku ni za što na svijetu.

W. Koliko ste napora uložili u pronalasku izdavača za prvu knjigu?
Jednostavno sam bio uporan, slao mailove i nazivao naklade. Imao sam sreće da su vrlo brzo, odjednom, istovremeno tri različite naklade bile zainteresirane za objavu. Na kraju je prevagnula Nova knjiga Rast i beskrajno sam im zahvalan što su izdali moje prve romane.

W: Kako je izgledalo, a i izgleda druženje s vašim vršnjacima koji ponajviše i nisu baš tako svestrani kao Vi? Pronalazite li vremena za sve što želite i što Vam je zapravo najdraže raditi u slobodno vrijeme?
Svi moji prijatelji divni su ljudi i imaju bezbroj kvaliteta, pa sa svima mogu pričati o najrazličitijim temama. To što se bavim umjetnošću u slobodno vrijeme ništa ne znači u kontekstu naših izlazaka – i dalje se družimo normalno kao i drugi vršnjaci. Pričamo o svemu i svačemu.

A što se tiče vremena – zapravo ga trenutno imam dovoljno, pogotovo sad s obzirom na pandemiju i ograničen broj događanja. Generalno volim sve što radim u slobodno vrijeme, ali mislim da su i dalje na prvom mjestu pisanje i sviranje.

W: Koji Vas pisci posebno oduševljavaju i koje biste naslove izdvojili kao „must have“ za čitanje?
Posebno volim J. K. Rowling (naravno), Twaina, Poea i Dickensa. A moji „must have“ naslovi su Harry Potter serijal (naravno), Yankee na dvoru kralja Arthura, Robinson Crusoe, Put oko svijeta za 80 dana, Praško groblje, Misery, Zvonar crkve Notre-Dame i Forrest Gump.

W: Do sada ste izdali knjige koje su približno istog žanra, ali dovoljno različite u svojim idejama i temama. Kako uspijevate ostati na neki način unutar kalupa žanra, ali ipak i dobrano izvan njega?
Nastojim se držati konvencija određenih žanrova, jer osobno nisam ljubitelj spajanja različitih žanrova, ali uvijek se trudim da mi priča bude originalna, da ima nešto jedinstveno. Time želim izbjeći to da mi određeni roman bude kao i svaki drugi unutar nekog žanra.

W. Kako doživljavate svoj dosadašnji opus. Pripisujete li to talentu ili velikom trudu?
Volim sve svoje priče i svaka zauzima posebno mjesto u mom srcu, ali više sam fokusiran na budućnost i na priče koje će tek doći. Njima se radujem. Ono što sam napisao je prošlost.

A što se tiče dosadašnjeg opusa, pa, pripisao bih to činjenici da jednostavno imam želju za pisanjem i stvaranjem svojih svjetova. Ne mogu reći da se nisam potrudio oko svega, ali meni je to bilo uživanje i volio sam svaki trenutak stvaranja (čak i mrcvarenje i ispravljanje rukopisa koje morate detaljno pročitati bezbroj puta prije nego što liče na nešto solidno).

W: Koliko je mašte potrebno kako bi jedan naizgled “ruski grof” po imenu Nikolay Vasilevsky predstavio Englesku?
Iskreno, meni je bio neizmjeran gušt pisati tu priču. Zafrkavao sam se s radnjom, likovima, prostorom – nisam mislio da ću to objaviti. Ali nakon što sam dao svojim prvim čitateljima taj rukopis, svima se priča jako svidjela. I s obzirom na to da se i meni svidjela, pomislio sam: „Pa zašto ne bih i to probao poslati izdavačima?“ I nekim čudom, svidjela se i izdavačima i ugledala je svjetlo dana na policama knjižnica.

W: Bar za sada izgleda kako se niste susreli sa spisateljskom blokadom? Gdje se nalazi vaš bunar inspiracija?
Ovo će zvučati kontradiktorno, ali ja ne vjerujem u spisateljsku blokadu, usprkos tome što je bilo trenutaka kad nisam mogao pisati. Radi se samo o tome da zbog eksternih uvjeta čovjek nije u stanju prepustiti se tekstu. Ali to je, kažem, do eksternih uvjeta, ne nužno do vas. Primjerice, bilo bi suludo za očekivati da možete u miru pisati tijekom prvog vala pandemije.
Tako da, generalno nemam blokadu, ali ako ne mogu pisati, to je prolazno i ovisi samo o vanjskim čimbenicima. Čim se stvari srede, prsti su mi ponovno zaposleni. Tako je nastalo i „Beskrajno ljeto“ – nakon prvog vala pandemije, kad sam osjetio da mi se vratila stvaralačka energija.

W: Vaša pjesma Lennie Bold nije baš sladunjava pop pjesma, a prva asocijacija je britanski glazbenik Morrisey. Koji glazbenici su utjecali na ovakvo promišljanje glazbenog teksta?
Stalo mi je do svojih glazbenih tekstova; želim da, čak i ako mi neka pjesma zvuči kao „sladunjava pop pjesma“, ima element iskrenosti u svemu tome. Na moje tekstove najviše su utjecali Simon & Garfunkel, jer Paul Simon jedan je od najvećih glazbenih pjesnika. Volim kad je tekst introspektivan i kad ima neku dubinu.

W: Da li biste neku od svojih knjiga posebno izdvojili kao najdražu, možda prvo izdanje, ili za svaku smatrate da Vam je na neki način posebno prirasla srcu?
Svaka knjiga draga mi je na svoj način, ali najviše mi je prirastao srcu moj zasad neobjavljeni roman Teror u Malwarku. Bit ću neopisivo sretan onog trenutka kad taj roman ugleda svjetlo dana i kad ga primim u ruke.

Facebook Like Button