Muzejska kuća puna tajni

Projekt „Misterion“ u kojem prirodne odlike pograničnog područja oko rijeke Kupe /Kolpe povezuju hrvatsku i slovensku stranu u predstavljanju posebnosti ovog područja, obuhvaća općine Kamanje, Metliku i Semič.

Budući da sam već „obišla“ špilju Vrlovku i završila uspješno 2.razred u osnovnoj školi „Brihtna glava“ (Pametna glava), došao je trenutak odlaska u Muzejsku kuću (Muzejska hiša) u Semiču koja djeluje u sastavu Belokranjskog muzeja (Muzeja Bele Krajine) iz Metlike.

muzej-slo-1

Spomenuta Muzejska kuća sastavljena je od starije zgrade (koja je mijenjala namjenu od škole preko pošte do ambulante) i novog ulaznog dijela,a otvorena je 24.10.2019. u sklopu spomenutog zajedničkog projekta.

Postav je podijeljen u tri cjeline, pa se u prvom djelu (Centar prirode Bele Krajine) prikazuju prirodne osobine kraja, obilje voda i krasa, raznolikost biljnih i životinjskih vrsta, među kojima je i jedna neobičnost: crna čovječja ribica!

Čovječja ribica (Proteus anguinus), koju su prvi (neuki) pronalazači nazvali četveronogom ribom (također joj tepaju da je dojenče špiljskog zmaja) jest endemična vrsta (živi u kraškim špiljama) iz razreda vodozemaca.

muzej-slo-2

Naziv je dobila zbog blijede kože, a kako živi u mraku, oči su joj zakržljale. Prvi puta je „črni močeril“ uočen godine 1986.u izvoru rijeke Dobličice, pa je dobio lokalni naziv „prokelj“ (vrag) – radi se o podvrsti čovječje ribice, nešto drugačije tjelesne građe i razvijenih očiju, a nerijetko izlazi na površinu.

Prema dodatnim informacijama, ove „krampuse“ se može vidjeti u izvoru Jelševnik, na imanju obitelji koja čuva spomenuti izvor.

muzej-slo-3

Uz ovakvu posebnost vidra, dabar ili puh izgledaju poput domaćih životinja…. Spoznaje o biljnom i životinjskom svijetu su putem izvrsnih fotografija i prepariranih primjeraka, a tu je i vjerno prikazana špilja kroz koju se može proći.

U drugom djelu postava naslovljenom „Semič u 20 slika“ prati se ljudska prisutnost na ovom području, za koju postoje dokazi još iz kamenog odnosno bakrenog doba.

Među najvažnijim su nalazi iz kraške jame Judovska hiša (Židovska kuća) u šumi nedaleko sela Moverna (5000. – 3000. g pr. Kr.).

Kontinuitet naseljavanja pokazuju antički grobovi u Štrekljevcu, zapisi o crkvi svetog Stjepana i dvorcu Krupi iz 13.stoljeća, te ruševine dvoraca Smuk (vlasnik obitelj Semenič iz 16.st) ili Turn iz kasnijeg razdoblja dokazi su privlačnosti i važnosti ove lokacije.

muzej-slo-4

Unutrašnjost crkve svetog Stjepana u međuvremenu je preuređene u baroknom stilu, a uz barokni namještaj i slike jednog od najvažnijih slikara prve polovice 18.stoljeća Valentina Metzingera, smatra se najvrednijom sakralnom baštinom u Beloj Krajini.

Daljnje fotografije prate društveni i zabavni život u Semiču (na primjer djelovanje orkestra ili Sokolskog društva, kao i partizansko lutkarsko kazalište).

Mada je ovaj dio Slovenije poznat po prirodnim ljepotama, nije manje poznat po vinima, pa je logičan nastavak izložbenog dijela (od prvog kata preko prizemlja) vinogradarska zbirka koja vodi prema podrumu (kleti) i degustaciji vina.
Mogli bismo reći da se iz povijesti ulazi izravno u legendu…

Posjet Muzejskoj kući u Semiču izvrstan je početak za terensko istraživanje prirode, obilazak vodenih tokova, kraških jama i uspone na brdašca okrunjena ljupkim crkvicama , budući da su svi važni podaci ovdje prikazani na pregledan, dostupan i zanimljiv način.

Fotografije: Boris Krstinić, Branko Babič