Predstava za odrasle „Ne draži medvjeda“ izraelskog Kazališta „Ključ“ iz Tel Aviva autorsko je djelo Dikle Katz i Avija Zlicha (režija, scenografija, animacija) a zahvaljujući gostovanju na 56. Međunarodnom festivalu kazalištu lutaka (PIF, 15.-21.9. 2003.), gdje je Maria Gurevitch nagrađena za kreaciju lutaka (žiri u sastavu Karen Smith, Edvard Majaron, Hrvoje Seršić), mogla ju je vidjeti zagrebačka publika (KIC, 19.9.).
Priča je naoko obična: vlasnik cirkusa Harvey maltretira majmunicu Tinu dok se ona jednog dana ne pobuni (odbija izaći iz rupe ispod kutije iz koje je tobože nestala) i on je grubo kažnjava.
Medvjed Max koji mete šator ali i nastupa s Harveyem, jako teško podnosi Tininu patnju jer je potajno voli i pokušava joj pomoći.
Njihovo dirljivo prijateljstvo nasuprot vlasnikovoj okrutnosti sve intenzivnije vodi sukobu koji tragično završava.
Jednostavna scena sadrži Harveyeva kola i Tinin kavez, lutke su podijeljene na mimetske (Tina, Max) i grotesknu (Harvey), a glazba (Johnny Tal) je u funkciji cirkuske atmosfere.
Ništa ne daje naslutiti tragediju…. Medvjeđi spori pokreti dok mete pod pomno se ogledavajući kriju pritajenu snagu koje on nije svjestan ali koja čeka odgovarajući okidač kako bi se oslobodila.
I dok ga dosadna cirkuska točka na koju ga primorava Harvey ostavlja ravnodušnim, pogled na tužnu i nemoćnu Tinu u kaveza, u Maxu pokreće bijes. Vrlo je suptilno i s puno malih pomaka pokazan taj njegov prijelaz iz ravnodušnosti u ubilačku agresiju.
Nasuprot Maxu, Tina je i dalje „stisnuta“ i ustrašena, a ja se ne sjećam da sam ikada vidjela tužnije lice od Tininog. Doda li se tom paćeničkom izrazu tjelešce odjeveno u ružičastu haljinicu, pogled na Tinu postane gotovo nepodnošljiv i logično mi je da taj prizor hrani Maxov gnjev.
Za razliku od simpatija koje izazivaju životinjski likovi, vlasnik cirkusa Harvey oduran je na prvi pogled ne samo zbog tjelesne ružnoće, idiotske vlasulje i odbojnog lica , već zato što iz njega „izbija“ grubost i nasilje.
Zahvaljujući suptilnoj i domišljenoj animaciji, ove su nevelike lutke na scenu uspjele donijeti više emocija negoli brojne vehementne dramske predstave… Doista, spirit se pakira u malim posudama.
Fotografije Ivan Špoljarec- Štef
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
