Preradovićeva rodna kuća u Grabrovnici

„Bože mili, kud sam zašo!“

Čak i kada se ne radi o nekoj načitanoj pjesničkoj duši, znamo čuti iz ustiju putnika-namjernika, kada se neočekivano zateknu na nekoj pustopoljini iskreni vapaj:“Bože mili, kud sam zašo“, početni stih domoljubne Preradovićeve pjesme „Putnik“. Iako spomenuti zabludjeli hodač nije pjesnički raspoložen, ovaj stih je toliko poznat, da se pojavi posve nenadano. A tako bi mogao uskliknuti čak i onaj koji namjerno zabasa u Grabrovnicu, malo podravsko selo nedaleko Pitomače, kako bi posjetio rodnu kuću Petra Preradovića (1818.-1872.).

Podignuta 1775. ova žuto obojana prizemnica od dvjestotinjak četvornih metara bila je graničarska „štacija“, a kako je pjesnikov otac Ivan Preradović bio vojno lice, po umirovljenju se nastanio u Grabrovnici. Nakon razvojačenja Vojne krajine 1874. kuća prestaje biti vojno obitavalište, ali prema svjedočenju reportera Franje Martina Fuisa (1908.-1943.), u jesen 1934. tamo stanuje Ana Lepušić s obitelji.

petar-preradovic-1

Nemamo podataka kada je prestala biti nastamba, ali se zna da je kasnije služila kao lugarnica, odnosno skladište poljoprivredne zadruge. Bez obzira na namjenske promjene, uvijek je postojala svijest o važnosti tog zdanja za hrvatsku književnost, te je od 1909. na kući spomen ploča.

Sam je Preardović tu proveo tek prvih osam godina života, jer je od 1830.pohađao Vojnu akademiju u Wiener Neustadtu (zbog čega postoji tvrdnja da je zaboravio materinji jezik, što je tek djelomice istina). Po završetku obrazovanja 1938., Preradović je zbog vojne službe neprestance putovao, pa je tako 1840. u Milanu upoznao Ivana Kukuljevića Sakcinskog (1816.-1889.) koji ga je zainteresirao za hrvatsko narodno stvaralaštvo.

Za prvi broj „Zore dalmatinske“ u Zadru 1944. piše svoju čuvenu pjesmu „Zora puca“, iste godine nastaje „Putnik“, a godinu dana kasnije omiljena pjesma „Miruj, miruj, srce moje!“ koju je uglazbio Pajo Kolarić (1821.-1876.). Usprkos postavljenoj spomen-ploči , zgrada je prepuštena vremenu i neodgovarajućoj skrbi. Godine 1963. kuća je proglašena spomenikom kulture, a 1968. postala je Preradovićevim muzejom s postavom kojim je predstavljen pjesnikov prilično aktivan obiteljski i profesionalni život, te pjesnički opus.

Starinske fotografije, faksimili pjesama i dokumenata, te namještaj koji pokušava dočarati to davno vrijeme, nesumnjivo bude simpatije. Međutim takav postav za današnje muzeološke pojmove doista je staromodan i neodgovarajući- tim više što se radi o osobi izuzetno zanimljivog života, upravo idealnog za pričanje dobrih i ujedno istinitih priča. Prema posljednjim informacijama, u planu je novi postav kojim bi se Preradovićev muzej u Grabrovnici uvrstio među suvremno opremljene muzeje, a javnosti bi bio dostupan 19.ožujka 2018., na 200-tu obljenicu pjesnikova rođenja.

petar-preradovic-2Do tada još jedna Preradovićeva prigodna :
„Ljudskom srcu uvijek nešto treba,
Zadovoljno nikad posve nije:
Čim željenog cilja se dovreba,
Opet iz njeg sto mu želja klije.“
(prvi katren soneta „Ljudsko srce“, 1847.)

Fotografije: Toni Hnojčik
olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti