Rio de Janero grad svih nacija na dlanu

Iz prve ruke saznajemo spektakularne detalje iz života grada Rio de Janera koje nam je svojim očima prenio profesor geografije Zoran Stiperski, sa jednog od svojim brojnim putovanjima, kada je posjetio i ovaj fascinanto lijep i čudesan grad. Rio de Janeiro razlikuje baš od svih gradova na svijetu svojim načinom života, podnebljem, stilom, ali je ujedno i iznimno opasan grad. Rio De Janeiro jedan je od najvećih gradova, a po nekim i jedan od najljepših na svijetu, a šarolikost nacija najbolje se ogleda u tom gradu. Njegova ljepota, svjetski poznati i prepoznatljivi kulturni simboli te zvuci sambe ostaju zauvijek zabilježeni u memoriji ako ste posjetili ovaj čudesan grad.

rio

Putevima Zorana Stiperskog

Posljednja etapa studijskog putovanju u opasnim favelama ovog brazilskog megapolisa.

Rio de Janeiro ili u prijevodu Siječanjska rijeka otkriven je prvog dana 1502. godine. Portugalci koji su ugledali ovu brazilsku ljepoticu ime su nadjenuli greškom – misleći kako su došli na područje uz rijeku, a ne uz duboki zaljev. Njegova panorama za mnoge je najljepša na svijetu zbog dinamike dubokih zaljeva, tamnosivih stijena koje strše iz mora i grada između njih. Glava šećera na 396 metara i Corcovado s Isusom Kristom na 710 metara nad morem dva su uzvišenja s predivnim vidikovcima. Gledam u visoki kameni kip Isus Krista i čini mi se kao da pokušava rukama obgrliti cijeli grad.

copacabana

Primjećujem da Rio de Janeiro nema povijesnog središta, poput primjerice Salvadora. To je ipak novi, suvremeni grad s pravilnom mrežom ulica. U najstarijem dijelu grada obilazim bivšu palaču portugalskog kralja, nekadašnju katedralu i zgradu državne skupštine. Sa zanimanjem odlazim u i Botanički vrt, gdje mi pažnju plijeni brojno tropsko bilje, a posebno drvo Pau Brasil čija raspuklina otkriva jarkocrvenu unutrašnjost. Ovo se stablo stoljećima iskorištavalo u drvnoj industriji, a osobito za izradu gudala, pa se danas nalazi na listi ugrožene flore.

Moj hotel je udaljen tek dvije ulice od svjetski poznate plaže Copacabana, što se proteže na 4,5 kilometara. Ne mogu odlučiti je li mi draža tijekom dana, kada se brojni kupači prepuštaju valovima, ili noću dok šećem i zadivljeno promatram odsjaj nebeskih tijela na površini mora. Niz skupocjenih hotela i poznate svjetske trgovine govori mi da zvijezda Copacabane ne blijedi.

Favela Rocinha

Favele su siromašni i slabije uređeni dijelovi velikih brazilskih gradova. Brazilska policija i vojska ne ulazi favele, zbog straha od oružanog obračuna s lokalnim stanovništvom. To je zatvoren tip zajednice kojih Rio de Janeiro ima na stotine. Moj odabir je favela Rocinha, koja broji oko 170 000 stanovnika, a koju sam posjetio u organizaciji turističke agencije Favella Tours u vlasništvu „dečki iz favele“. Ova je agencija ujedno i jedina mogućnost da stranac  uđe u favelu. Cijena trosatnog posjeta koja uključuje vožnju džipom i šetnju po faveli iznimno je visoka. Dio tog novca odlazi u proračun favele za potrebe lokalne škole i sličnih institucija.

favela

Glavni vodič izvanredno poznaje nekoliko svjetskih jezika, uključujući i engleski, te iznosi  kvalitetnu sociološku studiju zajednice. Njegov je otac bio jedan od osnivača favele koja je nastala tijekom Drugoga svjetskog rata kao posljedica bijega od obaveze služenja vojnog roka u brazilskoj vojsci za europska bojišta.

Favela Rocinha smještena je na strmoj padini blizu središnjeg dijela Rio de Janeira. Uspinjemo se vijugavom cestom kojom se odvija gust promet. Autobusi povezuju favelu s raznim dijelovima „zakonskog“ Ria, no motori su ipak ovdje najpopularnije prijevozno sredstvo. Zastajemo pred zgradom vijećnice favele. Vodič pojašnjava da stanovnici favele na višestranačkim izborima biraju gradonačelnika koji upravlja favelom i pregovara s vlašću Rio de Janeira. Zvuči vrlo demokratski dok ne svrnem pogled oko sebe. Na podu hrpa čahura. Pored nas prolaze dva mladića naoružana puškama, a oružje drži u rukama i opušteno društvo što sjedi na klupi. Prošle noći tu se odigrao oružani sukob s napadačima iz druge favele. Mladićima se ne sviđa moj fotoaparat, pa ga sklanjam i brzo krećem dalje.

Favela ima osnovne škole, banke, tri McDonaldsa, crkve, zapravo ima sve kao i svaki drugi grad ili veća gradska četvrt. Vodič napominje kako je električna energija jedina stavka u proračunu koju favela plaća gradu, dok se za sve ostalo brine sama. Pored crkve nalazi se mjesto za davanje medicinske pomoći. To je neka vrsta sustava patronažnih sestara koje brinu o potrebnim lijekovima i liječenju stanovništva. Papa Ivan Pavao II. zalagao se za humaniju pomoć favelama kako bi one postepeno uznapredovale i uklopile se u grad. To je bio suprotan stav od brazilske vlasti koja je smatrala da problem favele treba riješiti njezinim nestajanjem. Ipak, u novije vrijeme brazilska vlast sve više prihvaća Papine prijedloge. Ne čudi stoga je  Papa Ivan Pavao II. najpopularniji „političar“ među stanovništvom favele.

Nakon 27 dana približava se kraj studijskog putovanja. Ulazim u autobus i odlazim u zračnu luku Rio de Janeira. Dok se veselim povratku u Hrvatsku, osjećam kako se moram uskoro vratiti u Brazil, a posebno u Rio de Janeiro.

Tekst i fotografije: PROF. ZORAN STIPERSKI