Međunarodni festival dokumentarnog filma- ZAGREBDOX donosi dokumentarne filmove različitih žanrova, pa je u dvadesetom izdanju (14.-21.4. 2024.) prikazan „Hypermoon“ (2023.), posljednji film iz „Bellevile trilogije“ švedske redateljice Mije Engberg u sklopu programa „Festivalski hitovi“ dok je u program „Moj naj dox“ uvršten film „Snimateljica“ (2016.) američke autorice Kirsten Johnson.
Nakon filmova „Belleville Baby“ (2013.) i „Lucky One“ (2019.) Mia Engberg (1970.) je snimila intimni i poetični film u kojem se na drugačiji način no do sada bavi svojom prošlošću jer se u njezinom životu desio fatalan preokret- saznaje da boluje od zloćudne bolesti, raka dojke.
Odnos prema ljudima i svijetu postaje ponešto drugačiji: nekadašnji partner Vincent još je dio nekadašnjeg života u Parizu ali sada je samo glas preko telefona, dok mi se čini da snimke sovjetske astronautkinje Valentine Terješkova odražavaju autoričinu privatnu težnju da se „vrati“: spoznaja o bolesti i bojazan da možda snima svoj zadnji film, daje nekim običnim pojavama izuzetnu važnost.
Kirsten Johnson (1965.) je film „Cameraperson“ sastavila od djelića snimki filmova na kojima je radila i tako je nastao kolaž u kojem jednaku težinu ima ispovijest silovane Bosanke, slike zgrada u kojima su se desili stravični zločini, nigerijska primalja koja se trudi „natjerati“ novorođenče da diše, plesni rituali u afričkom selu, adrenalinske zabave u vratolomnim uvjetima, razgovori njezinih blizanaca Felixa i Vive, prikaz stada ovaca i bijelih znamena na grobovima….
Snimateljica bira motive i mi ne gledamo samo određenu priču nego gledamo kroz oči koje su pronicljivije i znatiželjnije od drugih očiju. Ovaj film sigurno nikoga ne može ostaviti ravnodušnim jer Johnson slikama i riječima „grebe“ po srcu i „svrdla“ po mozgu.
One koji ih imaju.
Fotografije: Priredba
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
