Oznaka: Olgine recenzije

Inkubator kao smrtna zamka

U neka prijašnja (ne nužno sretnija) vremena, redatelj Oliver Frljić (1976.) je intenzivnije bivao u hrvatskom kazališnom životu i kada sam ga jednom upitala, zašto oko svake svoje predstave radi dar – mar umjesto da se usredotoči na sam kazališni čin, on mi je šeretski odgovorio da je sve ono oko kazališta također kazalište.

Osobna iskustva kao prepoznatljiva priča

Iznijeti vlastita iskustva najlakše je putem pripovijedanja, ali kada se priča obogati plesom, glazbom i vizualnim dodacima, izvedba poprima osobine koje ne umanjuju vjerodostojnost

Moćna dvanaestina Janežičeve vizije

38. Gavelline večeri (20.-30.11.2025.) otvorila je predstava „1981.“ u režiji Tomija Janežiča i produkciji Novosadskog pozorišta – Ujvideki szinhaz.

Pokušaj pronicanja u jedan eksperiment

Oduvijek sam voljela čitati SF (science fiction književnost) kako su ljubitelji znanstvene fantastike kolokvijalno nazivali nerealističnu prozu

Ne daj govnarima da te slome

Društvene mreže, usprkos velikoj popularnosti, dostupnosti i raširenosti, obično nisu mjesto za „ozbiljne“ rasprave a kada ih nešto zaokupi, obično se radi o nekakvoj „estradnoj“ pojavi (čak i kada pišu relevantni autori) dok se pravi problemi sve češće premještaju u „tradicionalniju“ sredinu: kazalište.

Sa Lovćena vila kliče…

U sklopu projekta „Opsada Dubrovnika 1991.-1992.: Sjećanje na rat da se zlo ne ponovi“ realizirana je predstava „Smrt u Dubrovniku“ u režiji Petra Pejakovića

Dojmljiv govor tijela

Pod nazivom Yellowbiz Art Collective (YAC) od 2024. djeluju koreografi i plesači (do nedavno članovi HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci) Michele Pastorini, Maria Matarranz de las Heras i Valentin Chou koji su u suradnji s Cornelia Dance Company (Napulj, Italija) oblikovali dvodijelnu plesnu predstavu „Exit“

Tandara mandara, cakum pakum

Uvijek se divim nepokolebljivosti kazališnih umjetnika kojom se upuštaju u avanturu „prvog susreta“ s mališanima

Opera koja se sluša očima

U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu (u suradnji s talijanskim kazalištem Teatro Massimo Palermo i mađarskim kazalištem Csokonai Nemzeti Szinhaz Debrecen) postavljena je Verdijeva opera „Aida“

Podsjećanje i zaborav

Broj objavljenih knjiga i čekanje na neke od njih u knjižnicama kose se s kuknjavom da se „danas ništa ne čita“ jer mali broj prodanih (prilično skupih) knjiga nije pravo mjerilo