Uvijek se divim nepokolebljivosti kazališnih umjetnika kojom se upuštaju u avanturu „prvog susreta“ s mališanima (čak i mlađim od godine dana) jer nije baš uvijek lako predvidjeti reakcije iz gledališta.
Međutim, ako predstava već na početku nije prestrašila svoje „nepredvidive“ gledatelje (naprosto se u dvorani ostavi prigušeno svjetlo umjesto potpunog mraka) niti je izvedba tempom i duljinom izazvala meškoljenje ili čak ustajanje, prilično je sigurno da je „regrutirana“ nova publika.
A ta publika obično već na početku predstave zna što hoće (i što neće, naravno).
UO Teatar Poco Loco odlikuje se dobrim predstavama za djecu (uključujući pričanje priča) u kojima se isprepliću glumačka, glazbena i likovna komponentu pri čemu se uvijek nastoji naći prikladna izvedba odabranog sadržaja.

Želeći da djeca upoznaju plesnu umjetnost, Teatar Poco Loco se povezao sa Studijem za suvremeni ples što je iznjedrilo predstavu „Probaj ponovno, mala vještica“ (za dob 3+) u koreografiji Martine Tomić i režiji Maje Katić (ZPC, 7.3. 2026.).
Dunja Fajdić (dramaturgija i tekst) je napisala priču o baki Vjekoslavi koju interpretira glumica Laura Čerina i tri male vještice koje plešu Viktoria Bubalo (Ognjena), Filipa Bavčević (Ljerka) i Marta Krešić (Jurja) opisujući događaje koji su ih zadesili jednoga dana.
Budući da iz plesa (glazba Vlatko Panić) možda ne bi bilo jasno o čemu se radi, snimljena priča prati zbivanja: mudra baka (stara 385 godina) raznim vještinama podučava male vještice („Što više znaš, manje se bojiš“) i djeca brzo mogu vidjeti da se male vještice po ponašanju ne razlikuju puno od njih.
Nakon buđenja sve četiri peru zube i „vježbaju lica“ (vještice oponašaju baku u raznim grimasama) a onda prilikom oblačenja prugastih čarapica, što nije uvijek jednostavno, svojim reakcijama pokazuju svoju ćud.

Najmlađa Ognjena je nestrpljiva i odmah se ljuti (Bubalo vrlo uvjerljivo prikazuje ljutito dijete) što ne olakšava navlačenje čarapa ali se ipak odlučuje poslušati bakin savjet: „Probaj ponovno, mala vještice“.
Sve izvođačice su odjevene u atraktivne ljubičaste kostime (scena je također obasjana ljubičasto, dizajn svjetla Ema Kani) pa je baka u dugačkoj „ozbiljnoj“ haljini dok su njih tri u varijacijama lepršavih haljinica (kostimografkinja Sandra Dekanić, izrada rekvizita Damjan Ivanjko ).
Nakon što su se oprale i uredile, baka i male vještice odlučuju zajedno skuhati juhu (ne želim nabrajati „gadne“ sastojke) u velikom kotlu (scenografija Hana Lukas Midžić) i nakon što su pojele svoju izvrsnu juhu (još su dodale neke „sastojke“; nemojte se čuditi ako će djeca doma odbiti jesti vašu „bezveznu“ juhu), baka je prilegla a male vještice se (neoprezno) počinju igrati njenim šeširom i ogrtačem (dizajn zvuka Ivan Biondić- Mirza).

Odjednom se dogodila katastrofa – čarobni štapić je upao u kotao i počinje se stvarati zla magija, pogubna za moć i znanje vještica.
Ali onda se Ognjena osmjelila i donijela Knjigu magije u kojoj su zapisane čarobne riječi „Tandara mandara cakum pakum“ pomoću kojih su baka Vjekoslava i djeca u publici spasili male vještice (a Ognjena se pokazala dorasla za svoju čarobnu metlu).
Napomenula sam da predstava posredno ali vrlo jasno pokazuje da se male vještice svojim ponašanjem ne razlikuju puno od male djece pa će roditelji u strpljivoj baki Vjekoslavi možda prepoznati model (poželjni, mogući) svog vlastitog ponašanja („I jedna fusnota za mame i tate: ovo je priča o strpljenju.
Prema djeci koja su vrlo osjetljiva, vrlo pažljiva, ali vrlo glasna i eksplozivna. Priča o strpljenju bez kojeg nema znanja, a znanje- to je najveća moć!“ piše za svaki slučaj u pratećoj kazališnoj cedulji).
Predstava „Probaj ponovno, mala vještice“ svakoj dobnoj skupini nudi ono što može razumjeti: maloj djeci dinamično zbivanje, starijoj zanimljivu priču i zaigrani ples, a odraslima lijepu i pametnu izvedbu koja im poručuje nešto važno (ono o strpljenju!).
U svakom su slučaju, Teatar Poco Loco i Studio za suvremeni ples pokazali da se može smisliti dobra predstava kada se zna i hoće ( kažu da gdje ima volje, ima i načina!).
Fotografije: Inia Herenčić
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti







