Malis Antonella operna je umjetnica, sopranistica, koja naprosto zavodi svojim elegantnim, i profinjenim glasom, a zbog njene prirodne topline i iskrenog estradnog nastupa osvaja publiku diljem svijeta.
Potpuno predana i opčinjena ljepotama života, Antonella Malis je osoba koja poštuje sve što je okružuje, a njeni najbliži, kao i njena publika to znaju prepoznati i cijeniti.
Uz diplomu i magisterij osvaja prvu nagradu interpretirajući napoletansku pjesmu „I ‘te vurria vas“ na međunarodnom natjecanju „Pacem in terris“ u organizaciji talijanske nacionalne radiotelevizije RAI TV 1999. godine, nastupa pred Papom Ivanom Pavlom II i kardinalom Ratzingerom (Papa Benedikt XVI) te debitira u naslovnoj ulozi operette I.Tijardovića „Mala Floramy“ 2001 godine.
Njena karijera nakon toga zavidnog je uspjeha, nastupi se množe diljem svijeta, a što nam je ova suptilna umjetnica otkrila iz svog umjetničkog i privatnog bogatog života saznajte u narednom intervjuu.
W: Kada i kako ste ušli u operne vode? Da li ste već kao djevojčica željeli biti operna pjevačica?
Odrasla sam u glazbeničkoj obitelji i svi su oko mene oduvijek pjevali i svirali… jednostavno to je STIL ŽIVLJENJA kojeg sam usvojila još kao beba! Moj prvi javni nastup kao solistice bio je kada sam imala 4 godine u glazbenom vrtiću glazbene škole „Josip Hatze“ u mom rodnom gradu Splitu a kasnije se nastavio svih sljedećih godina kao solistice dječjeg zbora „Srdelice“.
Iako su me iz glazbenog vrtića direktno „proslijedili“ u šestoj godini života u glazbenu školu „Josip Hatze“ kao malog Mozarta (kako su me tadašnji mentori nazivali), nisam baš bila oduševljena spoznajom da moram učiti svirati klavir i solfeggio, toliko toga vježbati jer moja potreba je bila uvijek pjevati … pjevati i igrati se. Bila sam jako razigrano i znatiželjno dijete. Naravno, s vremenom sam počela shvaćati važnosti glazbenog obrazovanja a posebno se to osjetilo u doba puberteta kada sam uočila da mi se počinju događati promjene sa glasom. Pjesma koju sam najviše pjevala kao solistica dječjeg zbora Srdelice u pratnji i simfonijskog orkestra bila je FALA – Za vsaku dobru reć.
No jedne ljetne večeri u Starome Gradu na Hvaru gdje sam kod none i dide provodila najljepše dane svog odrastanja pa tako i ljetne praznike, dogodio se trenutak koji me je „obilježio“za cijel život. U pauzi svoga koncerta, jedinstvena operna diva Gertruda Munitić nagovorila me je da za njom krenem pjevati njene vokalize, nju imitirati. Prvo sam pomislila ma kako ću ja to, a onda je odjednom krenuo iz mene neki novi moj glas kojeg do tog trenutka nisam bila svjesna da uopće imam.
Gertruda je bila oduševljena a riječi koje mi je tada uputila sva radosna i dan danas mi odzvanjaju u ušima: “Dušo moja imaš prirodan Bogom dan glas i tvoja je dužnost i odgovornost brinuti se o njemu! Ti si moje otkriće!“.. Odmah mi je savjetovala da nastavim u glazbenoj školi svirati flautu kako bih usvojila tehniku pravilnog disanja dok se glas ne oblikuje do dobi od 17 godina. Iako sam poslušala sve savjete, tek nakon što sam diplomirala na Umjetničkoj akademiji u Splitu za svoj pravi životni poziv već kao diplomirani profesor glazbe otišla sam u Rim na Međunarodnu Akademiju na studij opernog pjevanja gdje sam magistrirala 2001. godine. Zaista je prekrasno kako nam život slaže ljude i situacije u životu, a Gertruda Munitić je svakako dotakla moj kada me je usmjerila u operni svijet i beskrajno joj hvala na tome.
W: Da li odlazite na neka putovanja svijetom samo zbog postave nekog opernog djela?
Naravno, da, da..sjajna je to prilika doživjeti umjetnost u kreaciji drugih kolega kao i svjedočiti ljepoti doživljaja iz „drugog kuta“. Oduvijek sam govorila da je potreba nas umjetnika, glazbenika za publikom čarobna poveznica, razmjena energija i emocija iznad svega. Svjedočiti spektaklima poput Arena di Verona, Terme di Caracalla, koncertnim, opernim i baletnim premijerama u svjetskim dvoranama i kazalištima stvarni je dio mog življenja. Uvijek se vratim s puta obogaćena nekom novom spoznajom..
W: Osim opere koja je vaša omiljena glazba koju volite slušati samo za sebe? Koji su moderni glazbenici koji vam se najviše sviđaju?
Veliki sam fan simfonijske glazbe, Čajkovskog ponajviše.
Kod mene doma radio „svira i pjeva“ bez prestanka, u svako doba dana i noći. Vjerna sam slušateljica HR2 programa s čijim izborom glazbe i tematikama programa najbolje rezoniram. Svaka emisija mi je posebna no ipak kada krene „Zvjezdana prašina“ legendarnog Dubravka Majnarića spremna sam za potpuni doživljaj hedonizma: crno vino, svijeće i uživanje u legendama svjetske glazbene jazz i evergreen baštine! Naravno…ukoliko sam u vožnji, a nestane signala uvijek je spreman komplet glazbenih diskova American Songbook Rod Stewarta koji me istovremeno opušta i puni energijom ljepote i lakoće života.
W: Tko je imao najveći utjecaj na Vas kada ste se počeli baviti opernim pjevanjem?
Svakako je to bila moja profesorica u Rimu mezzosoporanistica Teresa Rocchino kod koje sam magistrirala operno pjevanje. Uvijek mi je govorila kako je pjevanje proces sazrijevanja i kako je potrebno dati vremena glasu da raste pravilno. Osim fizičke jako je bitna psihička kondicija izdržljivosti. Često to znam uspoređivati sa primjerom tenisa…vi možete imati talenat, kondiciju mišića ali psihička izdržljivosti zna biti ključna za uspjeh! Mi u glazbi imamo naziv za to =NESIGURNOST=TREMA!!!
W: Da li svakodnevno morate vježbati pjevanje, osim kada se pripremate za neku izvedbu ili ima dana kada odmarate glasnice?
Poželjno je svakodnevno vježbanje da bi bili u kondiciji, spremni i na razini zadatka.To je već stil života koji odaberete i uskladite se. Dakle nema“ tulumarenja“, zadimljenih kafića i ljenčarenja ukoliko se bliže koncertni nastupi, život tada nalikuje ne neku vrstu „sportske karantene“!
Dapače, glasnice je najbolje odmarati s puno dobrog sna!
W: Morate li održavati poseban stil prehrane i života i kako to izgleda u Vašem svakodnevnom životu?
Volim „zdravo“ živjeti. Pri tom naglašavam da moje ZDRAVO podrazumijeva onako kako se ja najbolje osjećam. Dan započinjem i završavam čašom vode. Kako sam prešla na bezglutensku prehranu i hranu bez laktoze pažljivo kombiniram proteine, ugljikohidrate, voće, povrće kao i pića. Svemu ovome doprinosi još i duhovni rad na sebi kojeg njegujem svakodnevno kako bih osjetila što bolji balans između vanjske fizičke aktivnosti i mog unutarnjeg mira.
W: Što biste voljeli biti da slučajno niste postali operna diva?
Dakle, slučajnosti u mom slučaju nema, hahaha…ali jedno vrijeme me privlačio posao odvjetnika, liječnika i psihologa.. no nikad se ne zna! Sve je moguće!
W: Gdje volite nabavljati svoje haljine i ostalu garderobu za nastupe?
Smatram da je haljina jako važan dio mog scenskog nastupa. To nije samo dio garderobe već i dio scenografije koji predstavlja mene, moju osobnost i moju priču, emociju koju prenosim publici. Uglavnom sam nabavljala haljine na putovanjima u inozemstvu (npr.Luisa Spagnoli). No najviše volim kada se ona kreira baš za mene.
U posljednje vrijeme najviše nosim haljine Bariba butika iz Zagreba.
W: Da li ste uvijek svjesni, pri nastupima, orkestra koji Vas prati ili ste ponekad usredotočeni samo na neku dionicu pjevanja koja je izuzetno zahtjevna? Kako usklađujete tu istančanost?
Orkestar i ja smo jedna kreacija u trenutku. Svi smo podjednako važni i nadovezujemo se jedni na druge u kreaciji koju zovemo izvedba. Divan je to i moćan osjećaj. Ponekad mi se čini gotovo nestvarnim. Kao da smo s druge planete, emocije, energije do ushićenja i sigurnosti…
Koliko god dionica bila zahtjevna kao solistici velika je podrška orkestar koji čuva i daje vjetar u leđa.
W: Neke opere, ako ne i većina njih iznimno su emocionalne. Da li se morate poistovjetiti s ulogom i da li emocije ostavljuju dubok dojam na Vas?
Svaka uloga ima svoju priču i potrebno je emocionalno uskladiti se sa njom. Ponekad kada ne mogu „osjetiti lik“ koji bih trebala biti tražim ga u drugim ljudima, prolaznicima na cesti, tramvaju, autobusu, metrou, placu. Zapravo smo svi mi i isti i različiti a definicije ljubavi o kojima se uglavnom pjeva potiču na razmišljanja, otkrivanju dubokih emocija strasti života kojeg živimo. Najbolja interpretacija i dolazi kada ste potpuno u ulozi, cijeli sa svojim tijelom, umom, dušom a najbolje to prepozna publika koju interpretacijom i svojim glasom dotaknete.
W: Kakva je razlika između pjevanja arije ili sudjelovanja u crossover projektu?
Posljednjih godina njegujem isključivo koncertnu karijeru. Još za vrijeme boravka u Moskvi i suradnje s Moskovskim državnim simfonijskim orkestrom na ulozi Tatjane iz Evgenij Onjegina, moja tadašnja mentorica, velika ruska operna diva Zara Dolukhanovna, izrazila mi je svoju želju kao najbolji savjet meni: “Želim ti da imaš veliku dugogodišnju koncertnu karijeru, jer tu tvoju emociju svijet mora upoznati!“ Iskreno, bila sam tada malo zatečena, zbunjena i promislila kako to ona misli da nije nužno biti u kazalištu, no ubrzo sam shvatila i prihvatila njen savjet.
Svaki moj koncert, svaku glazbenu priču kreiram s puno ljubavi i slobode i zaista podjednako uživam u koncertima klasičnih opernih arija kao i crossover projektima. Nema mjesta kalkuliranju ni trgovanju emocijama.. iskrenost iznad svega a razlika je jedino u glazbenom stilu. Doživljavam i dajem sebe 101% u oba slučaja…pa možda to zna „nekog“ zbuniti. Od prvog samostalnog koncerta Canzone Napoletana u Rimu 2001. godine pa do danas koncertnim nastupima u svijetu osmislila sam preko deset samostalnih različitih glazbenih programa u suradnji s renomiranim glazbenicima iz zemlje i inozemstva i zbog toga sam jako radosna.
W: Na koji način uspostavljate ravnotežu u životu nakon velike količine napornog rada koji od Vas zahtjeva ovakav način života?
Volim šetati prirodom, meditirati i raditi vježbe 5 Tibetanac. Osjetiti povezanost fizičkog tijela i duha. Energiju svega što jesmo i što nas okružuje. Pravo je zadovoljstvo osvještavati svaki trenutak novog jutra, novog dana, novih nas. U prirodi nema ničeg ni previše ni premalo..čak i list koji padne sa stabla nije višak. Zahvaljujem na svakom danu i blagostanju moje obitelji, dragih ljudi i prijatelja zbog kojih i ja jesam ovakva. Ljubav je izvor ..a svi smo potekli od istog izvora i radost kao naš najveći uspjeh u životu! Ljubav je za mene zaista hrana, volim živjeti ovaj život da svijet postane bolje mjesto za življenje.
W: Koje biste ili koja djela predložili za gledanje i slušanje nekome tko je „operni“ početnik, nekome tko će tek postati obožavatelj opere, a do sada to nije bio?
Ljubav prema svijetu opere i klasičnoj glazbi njeguje se od malih nogu. Nekada je to u moje vrijeme odrastanje bilo drugačije sređeno već u samom sustavu kao i odgojno obrazovnim institucijama koje su vodile računa o koncertnim i kazališnim predstavama.
Danas, u ovom 21. stoljeću, sve se promijenilo pa i pristup tom odgojno obrazovnom kulturnom segmentu odrastanja. Klasična glazba potiče plemenitosti i suosjećanja što je i znanstveno dokazano, laici bi rekli kao „neko čišćenje duše“.
Nove generacije konzumiraju ono što im je dostupno i nametnuto. Generalno se osjećajnost stavlja po strani dok euforija vlada instant senzacijama.
Koliko su ljudi željni ljepote glazbe, dokaz su bili svi koncerti koje smo imali ove godine priliku doživjeti i u našoj metropoli na Tomislavcu, za svaku pohvalu. To su primjeri kako ljudima približiti klasičnu glazbu, operni svijet što su već 90- tih svojim primjerom pokazali svijetu neponovljiva Tri tenora.
W: Postoji li nešto u ovom trenutku zbog čega ste posebno uzbuđeni, a vezano je za vašu budućnost?
Trenutno radim na projektima kojima sam kažu „udahnula dušu“. Nekako je sve počelo od mene, postepeno su se počeli uključivati sjajni glazbenici, suradnici umjetnici i priča sada raste i divno je to razvijati i promatrati što svijetu jednog dana sve ostavljam iza sebe.
Ono što me najviše veseli je spoznaja da se potaknula i pokrenula kreativnost kod ostalih mojih kolega, suradnika a sve opet za opću dobrobit.
Tako je bilo s Prvim Bečkim Balom u Zagrebu, tako je sa „MOST„ novim mjuziklom u nastajanju kao i već četvrtu godinu zaredom koncertom u rimskom kamenolomu Cave Romane/Vinkuran/ gdje u ulozi solistice nastupam u veličanstvenoj Carmini Burani i ove godine 23.8.
No kako u Zagrebu živim punih 17 godina a još ni jednom nisam imala svoj cjelovečernji koncert bit će potrebno ispuniti i tu želju svim mojim dragim fanovima prijateljima, možda baš kao punoljetni rođendan mene i Zagreba početkom 2018. godine…i znate što: MA BAŠ SAM RADOSNA ZBOG SVEGA
Autor: Diana Mikloš