Kao riječi nekog princa iz bajke, ganule su me riječi Borisa Čavline kada je rekao: “Ja se divim ženama, ljepotu ne ističem. Kada jedna žena stoji ispred mene ona može i smije biti moja jedina muza i moj talent tog trenutka pripada samo njoj i niti jednoj drugoj.”
Make up artist, kojeg obožavaju svjetske zvijezde poput Jane Fondee, ali i njemu jednako drage sve žene koje je šminkao, daje nam savijete koji su kistovi najbolji za šminkanje, kako u 5 minuta izgledati blistavo, Boris Čavlina nas vodi kroz jedinstve trenutke svog profesionalnog života putujući preko svih krajeva svijeta.
Kakva su ga pravila u njegovom načinu života dovela do vlastitog vrhunskog izgleda i na koji način promatra i cijeni ljude i njihov rad doznajte kroz sjajne odgovore ovog intervjua kojeg ćete zbog ovog iznimno mudrog i karakternog čovjeka pročitati u jednom dahu.
Tatjana Patitz
W: Kažete da je jedan od Vaših prvih susreta s uljepšavanjem bio trenutak iz školskih dana. Na molbu prijateljice uzeli ste škare u ruke i popravili njezinu frizuru nakon nezgode kod frizera. Rezultat je bio hit, a uskoro ste otkrili i strast prema make upu koju ste primjenjivali na kolegicama.
Kako izgleda taj kreativni proces? Da li na prvi pogled dobivate uvid što želite postići na klijentima?
Ja odmah imama viziju, jednu intuitivnu viziju nečega što bih ja mogao na najljepši način “izvući” iz pojedine žene. Odmah bi želio upozoriti sve moje mlade kolege, da i inače ne zaborave, da ono što mi u ovoj struci radimo jest usluga, odnosno da smo mi na usluzi. Prije svega moramo učiniti određenu ženu, ne samo da bude zadovoljna, nego da bude komforna da njoj bude ugodno u tom njenom “novom licu” jer ona je ta koja mora proći s tim licem kroz dan ma što da njoj taj dan donosi.
Kad osobno radim, ili kada moj tim radi sa mnom, to nikada nije neka osobna egzibicija mog talenta i moja isključiva osobna vizija. Ja sam svakako tada prisutan kao osoba od povjerenja i kao autoritet, ali uvijek u skladu, u potpunom respektu prema ženi u slučaju da je ona direktan klijent, a da ne govorim o timskom radu kad oko sebe imam fotografe, dizajnere, redatelje, art direktore itd.. Potencijalno stvaranje počinje s mojom idejom a kasnije, naravno, u dogovoru i skladu sa svima ostalima koji su dio nekog kreativnog procesa.
W: U kojoj mjeri je presudan talent, a koliko je važno neprestano usavršavanje i rad na sebi?
Jedno ne može bez drugog, ali nemojmo zaboraviti ovo je jedna disciplina primijenjene umjetnosti. Čovjek ne može biti umjetnik ako nema talenta, ako nema strasti za to što radi i ako nije na jedan neobjašnjivi intuitivni način predisponiran za to. To isto tako ne može i nije dovoljno ako svatko od nas ne radi i ne kultivira svoj talent i isto tako kada nikada nije zadovoljan sa samim sobom jer stvarno treba uvijek pomicati i povećavati kriterije i očekivanja prema nama samima, prema onom što radimo. Prema tomu jednako je ključno obadvoje.
W: Kad je riječ o Vašem životnom putovanju, koliko Vam je pomoglo (ili odmoglo) plivanje u medicinskim i kemijskim vodama tijekom školovanja? Razmišljate li o sastavu prilikom odabira make upa i postoje li neki sastojci koje izbjegavate na deklaracijama ‘bočica’ podloga, pudera… da li je cijena garancija kvalitete?
Svako make up artist mora poznavati kožu kao organ, kao naše platno, prema tome meni moje prethodno medicinsko obrazovanje sigurno nije naškodilo, naprotiv. Isto tako, odmah želim reći, da činjenica da sam ja u svojoj medicinskoj edukaciji imao predmet psihijatriju, što mi je još više pomoglo, vjerujte.
Jer mi make up artisti, ili barem ja sebe i svoj posao tako doživljavam, mi smo psihoterapeuti, mi se bavimo ljudskom nesigurnošću, mi se bavimo zaista jako, jako sotilnim i duboko različitim slojevima ljudske duše.
Nama žene i svi ostali klijenti, podjednako i žene muškarci, dolaze sa svojim nesigurnostima svojim imperfekcijama koje mi na bilo koji način i u okviru svojih mogućnosti možemo korigirati ili sakriti. Prema tome najvažniji proizvod, nus proizvod make upa nije to kako netko izgleda nego kako se netko osjeća.
Samopouzdanje koje mi ženi a priori poklonimo sa svojim make upom je prava i elementarna i osnovna svrha tog make upa.
Znači osjećaj da se žena, osoba, može suočiti s tim danom, s kamerom, crvenim tepihom, večerom, vjenčanjem, što god već nju očekuje nakon što je srela nas. Znači ona je ta prava svrha.
Kada me netko pita što ja radim najviše volim reći da sam psihoterapeut koji šminka i to je za mene najbolja definicija moje profesije.
S druge strane ja sam bio neuspješan student kemije i kemijske tehnologije što je direktno u vezi s onim što danas radim. Međutim to nisam sigurno mogao predvidjeti desetljećima unaprijed, stoga se danas u mom poslu jako oslanjam na kolege koji su stvarno kemičari i formulatori proizvoda, koji ga kreiraju. Sigurno od njih jako puno učim svih dana moga posla, zanimanja, no ono malo što sam naučio sigurno mi pomaže.
Što se tiče sastojaka, pogotovo danas kada raspolažem s informacijama i znanjem kojeg prije nisam imao kao jedan obični make up artist, zasigurno obraćam veću pažnju na svaki dio, međutim ja mislim da su danas potrošači jako dobro zaštićeni.
Znači žene su zaštićene izuzetno striktnim zakonima koji zaista paze da ono što dođe na policu i u ponudu klijenteli da je od izuzetne kvalitete i da sigurno ne škodi. Vremena kada je make up potencijalno škodio su davno, davno prošla. Mislim da su čak ta pravila danas i prestroga i zabranjuju se stvari koje i ne škode. Prema tome potrošači i žene mogu mirno spavati po tom pitanju.
S druge strane kvaliteta i cijena apsolutno nisu u nikakvoj relaciji. Često jesu, još češće nisu. Radi se o marketinškom pozicioniranju proizvoda, radi se o priči koja iza tog proizvoda stoji, radi se o prestižu jednog imena kojeg jedan proizvod nosi. Direktno, često, za to vam mogu garantirati, cijena nema nikakve veze s konkretnom kvalitetom koja stoji iza neke cijene.
W: Nakon više od 20 godina rada odlučili ste podijeliti svoje znanje osnivanjem Ministarstva ljepote kako biste otkrili trikove zanata mladim i ambicioznim ljudima. Koje su prema Vašem mišljenju predispozicije koje čine dobrog make up artista u budućnosti?
Ja u međuvremenu polako ulazim u 33. godinu moje profesionalne karijere. No, škola, pogotovo naša škola u Zagrebu, sada slavi 10. godinu postojanja, znači jedna prekrasna obljetnica prve dekade postojanja.
Mislim da je lijepo kada čovjek ne čuva ljubomorno za sebe ono što je teškim radom stekao i da je to lijepo podijeliti. Moj najveći motiv je da se jedno znanje i uvjeti rada realiziraju u zemlji, još uvijek skromnih mogućnosti za većinu ljudi, odnosno da se polaznicima ne uskrati prilika da nauče nešto što je, u najmanju ruku usuđujem se reći, jedno znanje i način rada na europskom nivou.
Nikada neću zaboraviti ogromnu financijsku žrtvu koju je moja mama i moja obitelj morala podnijeti da bi se ja išao školovati u Pariz.
Mi danas, moja partnerica make up artistica Silva Stojanović i ja, imamo potpuno istu razinu kvalitete, ako ne čak i bolju. Kroz svoju karijeru i činjenicu da živim u inozemstvu toliko puno godina imam se prilike sresti sa specijaliziranim školama i s onim što one nude. Rijetko sam vidio nešto što se uopće približava onome što mi radimo.
Osim toga ne radi se samo o fizičkim uvjetima. Ono što niti meni niti Silvi nitko ne može zanijekati je da između nas dvoje stoji pedeset godina profesionalnog iskustva. Studenti koji dolaze k nama imaju dva učitelja koji se pola stoljeća bave make
upom.
Mislim da je to jedan kapital koji je rijetko gdje ponuđen, jedno znanje i iskustvo koje se ne nudi u nekoj drugoj školi.
Što čini dobrog make up artista: nešto što čini svakog dobrog umjetnika potencijalno, nešto što se ne može objasniti. S jedne strane intuicija i jedna unutarnja potreba da radi nešto, jedna želja i strast da upravo to radi.
S druge strane danas u jednoj industriji koja je jako zasićena, koja je prepuna ljudi koji žele biti na bilo koji način poznati, a danas je iznimno IN biti make up artist, uviđamo da danas nažalost ima jako puno samozvanih make up artista, ne samo u Zagrebu već i u svijetu, no iskreno sam tu pojavu u Zagrebu primijetio malo više.
Ono što čini dobrog make up artista je strpljenje, vjera u sebe samog, jedna odluka da bude upravo i baš to, jedna požrtvovnost, jedna apsolutna neproračunatost. Jer make up artist ne može očekivati da će se stvari jako brzo desiti. Također je potreban jedna dobra opća kultura koju ta osoba mora imati, jedno znanje i jedan respekt prema ljudima i samom sebi, ali ponajprije prema ljudima s kojima se radi.
Naime, mi smo u jednom jako intimnom odnosu s našim klijentima. Ako nas oni ne cijene, ako oni u nas ne vjeruju, ako oni u nas ne mogu vjerovati i ako im nije ugodno u našoj blizini tada jedan make up artist nikada i nikada neće biti dovoljno dobar koliko god dobro šminkao, jer oni u ovom poslu moraju biti ugodni i kvalitetni ljudi. Ja to očekujem od svih naših đaka u zagrebačkoj školi, kao što očekujem da dobro savladaju sam zanat.
Silva Stojanović
W: Nove škole za make up umjetnike se neprestano otvaraju. Što mislite kakva je situacija u Hrvatskoj po pitanju kvalitete naobrazbe na tom polju? Možete li izdvojiti neke prednosti i nedostatke programa po kojima se danas radi?
Situacija u Hravstkoj je nezavidna, zapravo je zastrašujuća.
Hrvatska zaista, pogotovu u ovoj profesiji, a također se usuđujem reći na širem polju, kultivira hrpu šarlatana. Mi i dalje u svojoj školi radimo točno što i kako radimo, bez da se osvrćemo lijevo ili desno u odnosu na ono što drugi rade. Silva i ja se koncentriramo na ono što mi radimo što nas automatski stavlja u poziciju daleko ispred nekih drugih koji samo pokušavaju raditi.
Ja bih, vezano za ono što sam do sada imao prilike vidjeti u Hravstkoj, u smislu edukacije mladih talenata, nazvao pokušajima edukacije. Naime, većina ljudi koji se prozivaju sposobnima ili smatraju da imaju bilo kakvo znanje, primjećujem da su osobno u jednoj ogromnoj potrebi za znanjem kako bi uopće postali kvalitetni. Jer jedino što je možda vrijedno ”divljenja” je njihovo samouvjerenje i njihova drskost s kojom oni kreću u edukaciju ostalih, u uvjerenju da imaju što ponuditi.
O tome jedino mogu reći, odnosno apelirati prema svima, je da ako netko želi nekome povjeriti svoj san da postane make up artist da prvo provjeri što ti ljudi zaista imaju za pružiti i koliko oni sami vrijede te koliko prije svega znaju, da bi onda mogli bolje procijeniti kamo uložiti svoju investiciju. Jer puno ljudi se počinje baviti ovom profesijom i edukacijom bez ikakvog osjećaja odgovornosti prvenstveno prema mladim ljudima koji k njima dolaze s povjerenjem.
W: Živite u Beču, gradu koji proglašen najboljim gradom na svijetu kada je posrijedi kvaliteta življenja. Što Vas očarava u Beču i nedostaje li vam Zagreb? Koja su to mjesta u oba grada koja Vas pune pozitivnom energijom?
Ja oficijalno živim u Beču i veliki sam zaljubljenik u taj grad. On posjeduje jednu enormnu fizičku ljepotu i zaista jednu visoku kulturu i kvalitetu življenja, koja je opet posljedica jedne jako visoke kulture. Na svu sreću Beč nije daleko od Zagreba pa je stoga dosta pristupačan. Ali ponajprije me Beč inspirira svojim mirom i zaista činjenicom da vjeruje u lijepo, a ponajviše njeguje forme ljepote u svim mogućim aspektima.
Ja sam već duže vremena najmanje u Beču, jer paralelno živim u Italiji, konkretno u Milanu, i zato mislim da bi bilo najpoštenije reći da ja zapravo živim u avionima, na aerodromima i u hotelima, a barem polovicu godine provodim vrijeme na tri kontinenta između Amerike i Azije.
Nažalost mi je Beč mjesto gdje ponajmanje provodim vrijeme koliko god ja to želio.
Kada je Zagreb u pitanju davno sam otišao iz njega, ali imam u njemu ljude koji me vežu za taj grad, i mislim da on ima jednu posebnu karizmatičnu energiju. No, također moram priznati da nemam neku nostalgiju prema Zagrebu. Dolazim u Zagreb s ogromnim zadovoljstvom ispuniti zadatke u svojoj školi, vidjeti drage prijatelje….inače nemam prevelike prilike u njemu boraviti.
Zagreb svakako prati jedan šarm i veliki entuzijazam ljudi koji unatoč poteškoćama idu naprijed. Lijepo je zamijetiti volju ljudi da učine nešto, da žive svoju kreativnost, da se realiziraju na najbolji mogući način i to je nešto što Zagreb čini fascinantnim. Istovremeno, što me jednako tako fascinira, su nažalost konstantne poteškoće na koje mladi talentirani ljudi nailaze na bilo kom polju. Mislim da ovaj grad i ova zemlja stvarno nemaju previše entuzijazma da podržavaju talentirane ljude…
Mislim da su pravila i vrijednosti koje ovdje vrijede malo drugačija nego u nekakvom daleko razvijenijem I civiliziranijem svijetu.
W: Savršeni look nije lako postići u kaotičnom tempu koji se nameće zaposlenoj ženi i majci. Imate li pokoji praktičan savjet kako bi se svaka žena osjećala zadovoljno i samopouzdano na dnevnoj bazi bez žrtvovanja prevelike količine vremena?
Prije svega što je definicija savršenog? Ono kao takvo ne postoji, to je jako osobna percepcija koju moramo poštivati. Ono što je meni daleko važnije za reći jest da očekujem od žena da one od sebe samih očekuju da budu lijepe jer je to jedna od privilegija i misija. Da zaista budu lijepe i da ne zaborave da je to samo njihovo, a to je da budu ukras ove planete.
Prema tome čak i s izgovorom da imaju obitelj, da imaju stresnih momenata, što se mora razumjeti i poštivati, ipak ne prihvaćam to kao izgovor da same sebe zanemare.
Ne treba puno vremena – ono što je savršeno za svaku ženu je ono što pristaje njenom životnom stilu, i potrebama njenog života. Žena ne smije zaboraviti na njegu, jako je bitno da svoje lice očisti i navlaži te da ga onda pripremi za make up. Potrebno je investirati u jedan korektor i ujutro njime osvježiti potencijalno tamne podočnjake ispod očiju, zatim namazati mrvicu maskare, ako k tome dodati jedno lijepo nježno breskvasto ili ružičasto rumenilo i na kraju svega glos ili ruž.
Hoće li će taj ruž ili glos imati u sebi boju koja će ženu uvijek sigurno“podići”… ili da li su to neke nježne nijanse s mrvicom neke perle u sebi koje će osvježiti usne i lice, to je njen izbor.
Tako sređena žena spremna je za dan. Može preskočiti i sve eyelinere i sva sjenila i sve podloge, osim ako nema zaista problematičnu kožu. Prema tome takva rutina se može svesti na 5 minuta: korektor, mrvica pudera na čelo i nos, mascara, ruž. Ako još uhvatite trenutak za rumenilo vi ste spremni.
Netko jako pametan je davno rekao: “Give a woman the right lipstick and she can conquer the world” (op.u. dajte ženi pravi ruž za usne i ona može osvojiti svijet) I ja vjerujem u to da već sam ruž daje jedan face lift, jednu svježinu, jednu radost licu.
Ellis Faas
W: Tempo ljepote može biti nemilosrdan. Imate li pokoji savjet za mlade glumice ili modele koji kreću u modne vode?
Mi smo bombardirani i zaista prenatrpani slikom jedne lažne perfekcije. Časopisi, Instagram i ostali kanali i društvene mreže uglavnom prikazuju retuširane fotografije.
Sve je retuširano i samim time nerealno. Pritisak koji se dešava, ne samo na potencijalno žene koje se žele baviti profesijom ispred kamere, nego je danas svaka žena u situaciji da počinje sumnjati u samu sebe i da se zaista počinje neugodno osjećati u vlastitoj koži. Zbog toga što je žena svjesna da se nikada neće moći usporediti s onim što joj nude mediji.
Mediji i kanali na internetu glorificiraju ljepotu koja uopće ne postoji i koja je nedostižna, koja je zaista proizvod tehnologije, a ne nečije realne ljepote ili čak make upa.
Stoga molim da se sve to što nam se danas nudi uzme s jednom zdravom i inteligentnom rezervom i želim da se ni slučajno nijedna žena ne oklizne i sebe ne stavi u bilo kakvu formu utrke i takmičenja protiv onog čime je okružena. Zato što to nije “fer game” (op. u. poštena igra) prije svega.
W: Ljepota u velikoj mjeri dolazi iznutra, a za godine se često kaže da proizlaze iz načina razmišljanja. Vi djelujete kao da ste upravo došli iz Cannesa!
Koja je vaša tajna? Postoje li mali rituali koje činite da biste izgledali i osjećali se bolje u vlastitoj koži, bilo da je riječ o ‘hrani’ za dušu ili tijelo?
Čovjek u mojim godinama uvijek zna cijeniti i zahvalan je za bilo koji kompliment koji primi, prema tome a priori hvala.
Svako toliko kad do mene dođe neki kompliment i kad me se pita što i kako radim na sebi ja najradije odgovaram: pitajte me što ne radim ili što nisam čitav život radio do sada.
S jedne strane kod mene postoji jedna rutina i ja sam stvarno čovjek koji se mora njegovati, a vjerujem u čistoću i isto tako vjerujem u vlagu. U njezi je najvažnije da kožu navlažimo i da joj uskratimo bilo kakav stress primjerice od vjetra od klima uređaja od jakog sunca. Bitno je da se ne sparuši i da tako ostane što je mlađa moguća. Ja sigurno sebe u tom smislu ne zanemarujem, kada već govorimo o izgledu.
S druge strane mislim da “to nešto” zaista dolazi iznutra. Ja sam u profesiji koja me raduje i kada idem na posao odlazim ga raditi sa zadovoljstvom, koliko god da malo spavam ja nikada nisam umoran zato što se radujem tom random danu.
S druge strane u meni živi zahvalnost.
Naime, mislim da je jako bitno u životu biti zahvalan i zato sam zaista zahvalan za sve što imam. Također je naravno kod svakog bitan jedan balans na kojem svi trebamo raditi i oko kojeg se i ja posebno trudim. Čovjek mora imati jedan kvalitetan privatni život što je u svakom slučaju prioritet ali isto tako ne smije zanemari svoj posao, jer je to također jako bitno.
Da se vratimo na ono što NE radim i nisam radio.
To je sljedeće: ja nikada nisam pio alkohol, nisam pio kavu, nisam pušio cigarete, nikada nisam eksperimentirao s drogom i 15 godina nisam jeso meso. Znači sve te stvari koje čovjek ne radi jednog dana, kada dođe u zlatnije godine, vide se i višestruko se isplate. Tek je tada čovjek u situaciji da vidi benefite od svega toga.
Laura Mercier
W: Slikari pomno biraju svoje kistove i boje. Koji su Vaši omiljeni beauty alati?
Kao što naš narod kaže, bez alata nema zanata. Ja sigurno u to vjerujem. Među mojim kistovima, sve ove desetine godine, radim s kistovima Shu Uemura. On je jedan make up artist koji razumije potrebe drugog make up artista. Shu Uemura je pionir u evoluciji kistova i u njihovoj tehnologiji.
Znači to je jedna fenomenalna profesionalna japanska firma čije kistove najradije koristim. S druge strane oni isto tako dolaze uz jednu višu cijenu koja nije popularna i opće prihvatljiva svima. Zbog toga u svom make up koferu imam vrlo rado i kistove Zoeva jer osim fantastične kvalitete koju drže na jako visokoj razini imaju i jako prihvatljivu cijenu.
To su kistovi bez kojih ja zaista ne mogu raditi i svakako ih mogu sa sigurnošću preporučiti. Što se tiče Zoeve branda moj najomiljeniji kist je broj 142 za korektor, jer smatram da svakoj ženi treba dobar kist za nanošenje korektora, a svaka žena zasigurno treba imati svoj korektor. Kist Zoeve broj 142 je moj favorit. Taj brand ima jednu visoko profesionalnu kolekciju “alata”, a s druge strane je ta ista namijenjena i širem tržištu.
Jane Fonda
W: Uljepšavali ste brojne poznate osobe. Koje su Vas se najviše dojmile i zašto? Postoji li neka anegdota koju biste mogli izdvojiti?
Do sada sam zaista sreo jako puno fascinantnih žena od kojih su neke svima poznate. Uvijek vrlo rado izdvojim Jane Fondu koja je stvarno jedna globalna zvijezda, jedna karizmatična žena koja zasigurno svojom ljepotom i svojom kulturom te inteligencijom i originalnošću osvaja okolinu.
Ona nikada nije podlijegala nikakvim uobičajenim socijalnim i društvenim normama.
Uvijek je plivala protiv toka vode i svojom ljepotom, unatoč godinama, stvarno ostavlja duboke impresije. Jane Fonda svojom unutarnjom ljepotom, jednom posebnom karizmom zaista fascinira.
Zapravo, to je onaj moment koji sam spomenuo s početka intervjua: s ljudima moramo biti ugodni, trebamo biti dobri s ljudima s kojima radimo, a s Janom Fondom je zadovoljstvo raditi.
Svakako bi podvukao događaj i činjenice s kojima me Fonda jako obradovala pri našem prvom susretu. U životu nikada nisam radio niti s jednim modelom koji je razmišljao kao ja, ona je kao make up artist koji zapravo stoji ispred mene.
Jane Fonda je uvijek jednim uglom oka, izrazom lica, pokretom usana, radila sve kako bi me pripremila, jer je točno znala što slijedi. Jednom prilikom sam joj to i rekao i tada mi je odgovorila: “ Da, ali ja sam u životu htjela biti make up artistica, ja nikad nisam htjela biti glumica.
Ti ustvari imaš moj “dream job!” (op.u. posao snova).
To mi jedna od najdražih epizoda baš zbog toga što ne znam da li je svijet izgubio jednu fenomenalnu make up artisticu, vrlo lako moguće, no sigurno je da je svijet profitirao s jednom od najboljih glumica koje smo ikada imali.
Tako da evo, ako jednu anegdotu moram izdvojiti onda je to sigurno ova epizoda s Jane Fondom koju rado podijelim s drugima.
W: Na koje ste uljepšavanje osobito ponosni, a koje je tražilo najviše truda i angažmana? Biste li izdvojili ženu koja Vam je bila muza u nekom trenutku vašeg života?
Ne mogu reći da sam na nešto više ili manje ponosan zbog toga što je ono što mene čini ponosnim osmijeh i zahvala koju vidim u nečijim očima nakon što sam nekoj ženi svojim vještinama podario najbolji make up.
Hoću reći, ne vjerujem u diskriminaciju. Što to točno znači?
Za jednu žena koja se danas udaje ili ide na svoj prvi “čvenk” ili za jednu ženu koja ide na crveni tepih ili se slika za naslovnicu, taj je dan najvažniji. Do svake mi je jednako stalo, jako mi je važno da one taj dan budu najljepše. Stoga ne mogu niti jednu od njih izdvojiti budući svakoj prilazim s istim respektom i istim osjećajem odgovornosti.
Prema tome, nikoga nikada nisam uskratio za bilo što. Jer u jednom trenutku možda ispred mene stoji jedna mama kojoj su djeca poklonila make up ili žena koja ide na večeru sa svojim dragim. Ne radim razliku naprama osobe, žene koja ima globalnu pažnju svijeta.
Kada je muza u pitanju postoje žene kojima se ja divim, ja se njima divim prije svega zbog njihovog talenta, ne nužno zbog njihove ljepote. Mislim da je u životu puno važnije, daleko važnije, silno u to vjerujem, biti fascinantan nego biti lijep.
Ljepota “per se” ima datum isteka.
Nasuprot tome karizma i fascinantnost jedne osobe s godinama, nadajmo se, isključivo raste. Prema tome čak i jedno manje klasično lijepo lice, lice koje manje odgovara pravilima ljepote što su negdje greškom, ja vjerujem, napisana može me jednako tako inspirirati i biti mi fascinantno.
Ja se divim ženama, ljepotu ne ističem. Što se tiče žena, evo ne izdvajam, onog trenutka kada jedna žena stoji ispred mene ona može i smije biti moja jedina muza, jer ja se tada bavim isključivo njom i moj talent tog trenutka pripada samo njoj i niti jednoj drugoj.
I ono što je jako bitno za naglasiti, ako bih imao svoje muze riskirao bih jako, jer tada bih možda bio u iskušenju i pokušaju da neku drugu ženu “pretvorim” u lik moje muze. Treba slaviti individualnu ljepotu, što svaka žena od sebe treba očekivati.
I ponovno se vraćam svom stavu u kojeg silno vjerujem, a to je nešto što je još u 70. godinama princeza Borghese rekla ženama kada je lansirala kolekciju ruževa za Revlon koji su postigli ogroman uspjeh, rekavši: “Odaberite svoje boje, pronađite svoj vlastiti stil, ne pokušavajte biti netko drugi, ne postoje ružne žene na svijetu postoje samo žene koje sebe dovoljno ne poznaju..”
U tom duhu i držeći se toga ja jedino smijem i mogu biti inspiriran sa ženom koja stoji ispred mene.
W: U Vašem radu često smo se susretali s minimalističkim lookom koji ističe prirodnu ljepotu, ali i glamuroznom, filmskom šminkom. Koliko make-up može promijeniti lice žene? Da li uz vještinu umjetnika svaka žena može postati diva?
Mi danas živimo u jednom vremenu kada je individualizam jedino pravilo za razliku od prijašnjih dekada pogotovo onih kada je unifomirzam bio jedino pravilo. Dakle, mi danas slavimo zaista jednu osobnost. Postoje žene kojima bolje pristaje nekakav jači make up postoje žene kojima je dovoljno jako malo.
I taj takozvani “no make up – make up” ili ponovno, trendovskim rječnikom govoreći, nekakvim možda rječnikom Instagrama konkretno hashtaga “I woke up like this”. Bez obzira i unatoč tome što znamo da to nije činjenica i istina, jer svatko je, prije nego što je napisao takav hashtag, dobro svoje lice ogledao u ogledalu.
Potom se našminkao s jednim delikatnim, nježnim, prirodnim make upom stvorivši gotovo nevidljiv rezultat, ali sa značajnom razlikom od onoga kako se zaista ujutro probudio.
Ja jednostavno vjerujem u obadvoje, mislim da imamo tu slobodu da možemo naći ono što nam odgovara, da možemo kombinirati sve elemente kako bismo kreirali naš individualni look koji će nas izdvojiti i učiniti nas jednim pravim originalom, za razliku od nekakve tužne kopije.
A propos drugog dijela pitanja rekao bih da make up apsolutno može značajno promijeniti izgled. Ono što je bitno u mom pogledu na klasičnu beauty disciplinu, ona bi trebala učiniti bolje, ali istovremeno ne promijeniti ženu do ne prepoznatljivost jer onda prelazimo u nekakvu discipline maske.
Znači, make up ima takvu moć i na pitanje da li svaka žena može postati diva, diva per se, ponavljam ponovno je stvar unutarnjeg stava. Ako se jedna žena iznutra osjeća kao diva i dođe u ruke jednom izuzetnom make up artistu koji će onda nadograditi njenu unutarnju percepciju sebe i ispuniti je i realizirati njenu vanjštinu, onda ona zaista nema problema više postati diva. Jedno ili drugo, isključivo per se, nije dovoljno.
W: Od naelektrizirane disco-ere, darkerskog smokey looka i čistog nude-a, svjetska scena mode mijenjala je svoja lica. U kojem razdoblju pronalazite najviše nadahnuća i što mislite, koje godine najviše slave ljepotu žene? Što se trenutno događa u showroomovima diljem svijeta; koji su aktualni trendovi, a kojima ćemo se baviti u budućnosti?
Upravo u činjenici da make up ima izuzetnu moć koja direktno dotiče ljudsku psihu te da je make up per se, što mu i ime govori – UP koji je bitan dio te riječi, znači on podiže, ali ne samo naše lice on podiže duh i raspoloženje. Make up je u svojoj esenciji anti depresiv.
Nije slučajno da su u dvije epohe neposredno nakon dvije najveće ljudske tragedije koje su se desile a to su 1. i 2. svjetski rat, kada su žene odmah nakon tih nemilih događaja, unatoč poteškoćama i nedostatku a priori make upa per se bile najljepše.
Dakle, govorim o 20. godinama koje su nam u nasljeđe ostavile neizbježni sexy smokey eyes. 40. i rane 50. godine ostavljaju u nasljeđe predivna puna crvena usta i eyeliner.
Ako današnje vrijeme pogledate sve crvene tepihe, što može vidjeti: smokey eyes, crvena usta i eyeliner. To su tri elementa koja zaista definiraju nekakvu ekstremnu ženstvenost i glamur bez ikakve dvojbe. Znači kada povežemo 20., 40. i rane 50. godine kroz jedan look shvatimo da su upravo ti periodi oni na kojima se bazira današnja moderna ljepota i koja su konstantna otkako su rođena.
Već devedesetu godinu imamo smokey eyes i već 60 godina imamo crveni ruž i eyeliner, oni se konstantno recikliraju u nekakvim varijacijama.
Što se tiče aktualnih trendova, ono što ja osobno volim i čiji sam bio i ostao fanatik je svježa koža s nepreteškim make upom. Današnji trendovi kao i čitav svijet koji se trudi ostati vječno mlad ide prema svježini, prema radiance (op.u.sjaj), prema glow izgledu kao neizbježnim elementima.
Prama tome da bi koža ostala što duže mlada i da bi ostala što svježija danas puno koristimo sve moguće elemente koji reflektiraju svjetlost. Budućnost je u jednoj vječno mladoj prozračnoj svijetloj koži. Sve ono što možemo na to dodati su aktualna sjenila i ruževi u jednom svijetlom, svijetlom tonu, perla tonu. Mi ulazimo u jednu futurističku epohu gdje svi jednostavno sjajimo i bliještimo jednom svježom I mladenačkom kožom.
Apropos revolucije i trendova make upa, on je postao daleko više od boje na licu, on je postao jedno emotivno iskustvo, jedno uzbuđenje koje se nosi per se. U čitavom tom procesu make up istovremeno ima jedan dodir, jednu sensorijalnost kako mi to zovemo, koja se jako bliži u principu onome što doživljavamo obično kada idemo u Spa.
Danas moderan make up, a priori na dodir, znači da nas on u svakom trenutku korištenja emotivno smiruje i istovremeno uzbuđuje jer tako imamo osjećaj da smo na jednom rajskom mjestu koje je kao Spa koji si tako rijetko možda možemo priuštiti.
Takav make up dovodimo u domove, u ženske torbice sa svim onim proizvodima koji taj osjećaj nose sa sobom. Ono što je interesantno da taj “entertainment aspect” (op.u. zabavna pojava) kod make upa znači da žena može postati mađioničar svoje ljepote. Imamo puno formula koje se transformiraju u jedan ogroman trend takozvani transforming make up.
Takva formula make up koji se nanese ujutro daje jedan jedini look. Primjerice jedan eyeliner koji se stavi ujutro, dakle klasičan crni eyeliner, kada ga navečer dodirnete prstom i protrljate on se pretvori u nekakav glitter koji vas pripremi za noć i uopće se nije potrebno prešminkavati.
Recimo jedan ruž, jedan gloss (op.u. sjajilo) koji je jedan prekrasan mirni mat na usnama, a kada pritisnete usta on evoluira i postane jedan luster, jedno iznenađenje. Tada takve transformacije, taj neočekivani performans make upa zaista od žene učini mađioničara a istovremeno joj donose jednu radost koja dosad nije bila uobičajena.
Do sada se make up naime nije realizirao na taj način. Prema tome prisutna je tehnologija materije i evolucija na svim poljima, trend per se u kojem je sve dozvoljeno vlada današnjom make up scenom. Današnji make up artisti više ne diktiraju, mi isključivo nudimo ženama i dajemo im na raspolaganje sve ono što možemo da bi one slobodno odabrale i našle svoj komfor i svoju ljepotu u onome što i čime su okružene.
W: Od putenih šezdesetih do danas razlike u izgledu žena i muškaraca sve su manje. Iako od drevnih dana muškarci nose suknje u obliku toga – ili kiltova čini se da polovi oba spola nikada nisu bili bliže. Što mislite o androginom dobu ljepote? Je li to trend ili stanje modne industrije?
Dakle androgena ljepota ili sve moguće forme ljepote i identiteta, između svih nijansi koje imamo, između žene i muškarca koji su stvarno na ekstremnim polovima te skale, treba znati da to nije niti trend niti stanje modne industrije nego je to realnost koja je uvijek postojala.
Međutim kulturom, religioznom opresijom, mentalitetom, političkim strujama i tako dalje jednostavno takvi identiteti nisu bili na svjetlosti dana i ljudi ih sigurno nisu možda mogli živjeti u potpunoj slobodi s potpunim dostojanstvom. Konačno, barem naš dio svijeta, ne znam koliko se Hrvatska u sve to može uključiti, ali govorim konkretno o zapadnom svijetu koji se tome bliži ili je već došao do tog cilja za razliku od drugih kultura kod kojih je još takav doživljaj svijeta ogromna poteškoća.
Međutim, taj unisex i ono što mi u principu danas doživljavamo kao trend, ponovno govorim u ime ljudi s kojima surađujem i s kojima radim i koji vrlo ozbiljno uzimaju u obzir tu činjenicu pri kreiranju kolekcije proizvoda i lansiraju čitave meke up linije koje su a priori bazirane na takvom takozvanom, nazovimo ga trendom.
No, trend je nešto što dođe i prođe, ovo je nešto što ostaje i što će neminovno ostati a to je no gender (op. u. bez roda), znači zaista proizvodi koji odjednom isto tako mogu postati ženski i naći mjesta u ženskom životu i potrebama žene, ali istovremeno i u životu muškarca i ponovno svakog onog individualnog identiteta između svega toga.
To nije trend, jednostavno okrenimo se oko sebe i vidjet ćemo da je to tu, a s druge strane beauty industrija u tome vidi jedan ogroman potencijal prije svega, i naravno da je za očekivati ako u nečemu leži ekonomski potencijal da će ga netko propagirati i samim tim ga na silu pretvoriti u trend. Znači i jedno i drugo istovremeno.
W: U svojem radu susretali ste se sa ženama iz svih krajeva svijeta. Postoji li neki komadić svijeta čija Vas ljepota stanovnika osobito fascinira? Koja je vaša definicija ljepote?
Upravo u činjenici da ne postoji jedno striktno pravilo, jedina definicija, moja osobna definicija ljepote je da svugdje gdje ima harmonije ima i ljepote. Znači ne postoji jedan savršeni nos, ne postoje jedna savršena usta. Vrlo često je jedan harmonični sklop nesavršenih crta lica neobjašnjivo i neosporno istovremeno lijep.
Kada bismo te elemente lica izdvojili i analizirali vrlo lako bi se moglo desiti da ćemo naići na preveliki nos, premalo oko, prečudna tanka usta, pre nesimetričnost i tako dalje, međutim ako oni žive u jednoj harmoniji oni postaju lijepi ili ono što još kažem važnije, fascinantni.
Prema tome, isto tako lica, različita etnička lica, nose tu svoju harmoniju, nose svoju specifičnu ljepotu koja mene na ovaj ili onaj način fascinira.
Sigurno mogu izdvojiti da ljudi u blizini ovog mediteranskog bazena, počevši od Španjolske do Italije pa negdje do Grčke čak i Izraela, želim reći da u ovom bazenu ima mnoštvo jednostavno genski jako privilegiranih ljudi.
Ima žena i muškarca koji zaista jako lijepo izgledaju, bez obzira što je to ponovno neka stvar mog osobnog afiniteta. I Sjeverna Europa sa svojom bojom kože, sa svojom bojom kose ima svoje specifičnosti.
Azija koju također doživljavam fascinantno i između ostalog vjerujem u miješane rase koje zaista mogu donijeti tako iznenađujuća, predivna, fascinantna lica, koja su prepuna nekakvih neočekivanih božanstvenih crta. Apsolutno ne mogu ne spomenuti zemlju s “one” strane oceana jednu zemlju koje je proizvela nevjerojatne egzotične ljepote, jednom riječi Kuba.
Intervju: Diana Mikloš
