Ja u Istanbulu: Evo me, u Istanbulu sam

Evo me, u Istanbulu sam i s osmijehom na licu krećem dalje.

Dakle, grad koji ima 14 miljuna stanovnika, grad koji nikada ne spava, grad koji istovremeno miriši i smrdi, grad koji te zagrli i uđe ti pod kožu direktno u krvotok, grad koji nikada ne spava i ne da ti spavati, bila je to ljubav na prvi pogled.

Najveća ulica europskog dijela Istikal, ulica je kojom svaki dan prođe tisuće ljudi ako ne i milijun. Čim sam sišao s busa, ljudi su nešto dovikivali, hotel, taksi, food, suvenira, čaj..

Zanimljivo je da s obzirom na veličinu grada, snalaženje je toliko jednostavno da istog trena znate gdje da idete i kamo ćete doći.
Budući da i sam volim shopping, ova ulica zadovoljila je svaku moju potrebu.
Od dućana s parfemima, sportskom opremom, nakitom, odjećom, pa do iznimno lijepih mjesta za pojesti slastice i popiti čaj.

Što se tiče hrane, usluge i cijene, moram priznati da su me ostavili bez teksta s punim ustima i blentavim pogledom u kartu tražeći onaj puding koji nisam zapisao a bez čijeg okusa ne smijem napustiti tursko tlo.

Takvu svježu kuhinju nisam jeo niti kod svoje mame

Voće, povrće, bogatstvo okusa i začina, ostavljaju bez teksta svakog i najzahtjevnijeg gurmana. Već istu večer, znao sam da ću se ovdje vratiti što prije. Nakon laganog sna i slatke nervoze što me sutra čeka, jedva sam čekao da se probudim i otiđem na doručak.

Nije ono što sam očekivao, dobio sam više od toga. Svježe povrće, masline, namazi, topli kruh, domaći džemovi, razne vrste čajeva i da ne nabrajam više, punog želuca, krenuo sam u stari dio-Sultanahmet, vidjeti Aja Sofiju, Topkapi, Plavu džamiju i Kapali Charsiju.

Da ne opisujem u detalje svaki od ovih svetih mjesta, samo mogu toplo preporučiti da se u Tursku putuje u kasnu jesen i rano proljeće, jer jedino u to vrijeme redovi nisu kilometarski i možeš pogledati i kontemplirati nad svakim stupom u miru i bez žurbe.

Dakle, kada sam krenuo od hotela prema starom dijelu, šetao sam kraj malih dućana s muzičkom opremom, suvenirnica, kafića i boutique hotela.
Imaš opciju ići i podzemnom, busom, tramvajem i naravno taxijem, ali ja želim upoznati grad hodajući. Što svima toplo preporučujem.

Temperature u zimi tamo su oko 15 stupnjeva

Spuštajući se prema mostu koji povezuje novi i stari dio, ne možeš a da ne zastaneš i uživaš u pogledu koji puca preko Bospora na Topkapi i Sulejmaniju a miris začina i čaja toliko su posebni da se moji osjetilni receptori pune tom ljepotom i nisam bio svjestan do ovog trenutka kada pišem sve ovo, kako sam sretnik što sebi i svojem duhu priuštim svako malo nove mirise, nove osjećaje, novu ljepotu kroz putovanja.

Uglavnom, spuštam se ja tako s brda prema mostu i ispred mene odjednom se stvore ribiči koji tamo cijele dane i noći pecaju ribu.

Lokali i fini restorani ispod mosta prostiru se uzduž cijelog mosta, tramvaj koji juri u oba smjera i kolona automobila koji žele što prije prijeći u novi ili stari dio. Milina.

Srce mi se otvara još više kada u daljini na brdašcu vidim svoje top lokacije koja želim i moram posjetiti i shvaćam kako je ovaj grad veliki ali istovremeno vrlo jednostavan za nas turiste da se snađemo jer sve što je nama bitno za prvo putovanje nalazi se u neposrednoj blizini.

Nisam baš neki čovjek od crkava ili džamija, ali moram priznati da su mi džamije bile prekrasne, taj ritual skidanja cipela, odmah mi se dopao jer sam onda znao da ću se ovdje neko vrijeme zadržati, često sam se znao i odmoriti od hodanja u  džamijama, sjedeći da mekanim i vrlo skupim tepisima.

Mi turisti možemo doći samo do ograđenog dijela, ispred nas idu samo lokalni muškarci u molitvu dok se žene nalaze iza nas u posebnim prostorijama gdje ih nitko ne može vidjeti.
I da, djevojke moraju stavljati maramu na kosu i moram priznati da ta doza poniznosti i prekrivanja kose od strane ženskog dijela turista ima neki posebni čar i senzualnost.

DSCN3222

Sviđa mi se način na koji se žene nose i proučavaju okolinu kao i sebe u toj novoj ulozi. Naravno da sam vrlo brzo ogladnio i morao sam sjesti u jedan od njihovih restorančića za domaće ljude, nešto ala naše bivše buređijice, vrlo su male ali služe svrsi.

Obavezno probati bilo koji od njihovih bureka s jogurtom

Nakon što sam se okrijepio, nisam mogao a ne primijetiti na svakom uglu štandove sa svježe cijeđenim voćem. Kako i sam znam iscijediti naranču, odlučio sam probati svježe cijeđeni nar.
Nakon ispijenih 2 dl, oči su mi progledale, uši bolje čule a lice se ozarilo kao da mi je sva boja nara ušla u obraze.

Prirodni podizač energije postao mi je glavni prijatelj u prehrambenom lancu te dane mog putovanja i to nekoliko puta u danu.

Istina je da su Turčini ljudi koji se puno smiju i istina je da su napasni ali na pozitivan način i vjerujem da bi i ja postao takav, kada bi mi suvenirnicom prošlo svaki dan tisuće ljudi.
Da, sigurno netko sada misli kako to baš i nije logično da se smiješ i zabavljaš s turistima, ali oni su baš takvi.

U osnovi su sretni sa svojim životima bez obzira kakvi oni bili. Moram priznati da se ne razumijem u njihove običaje i kulturu, ali tako pozitivne i radišne ljude nisam još upoznao.

Po mojem pisanju mislit ćete da je grad nalik na Pariz ili London, ali baš suprotno, na svakom uglu se vidi siromaštvo, po njihovom oblačenju i načinu na koji žive, daleko su od bogatih zemalja.
Ali sve svoje resurse jako dobro znaju iskoristiti, unovčiti i pri tome uživati. Redi i disciplina koja vlada ulicama, trajektima ostavila me bez daha.

Mislio sam da će me svi ti ljudi progutati već u prvih sat vremena ali ostalo sam malo posramljen jer imam previsoko mišljenje o Europljanima.

E da, toliko različitog cvijeća na jednom mjestu i tako bogatu i šaroliku vegetaciju susreo sam samo na jugu francuske, u našoj Opatiji i ovdje u Istanbulu.

Uglavnom, nakon što vidite tu velebnu tržnicu pod istim krovom, nazvanom Grad bazar i kada krenete u te male uličice u kojima se prodaje od igle do lokomotive, vrijeme prođe u trenu i vani je već mrak. Nije preporučljivo kupovati nakit jer su toliko vješti u izradi kopija da nikada ne znate da li je pravi ili lažnjak.

Nakon što sam vidio razne proizvode od cipela, remena, jakni i da ne nabrajam, nakon nekog vremena posumnjate da i one žvake na kiosku nisu original, u stvari posumnjate i u ono što ste nekada kupili u originalnom dućanu da li je možda i to kopija pristigla iz Istanbula.

Iako sam dnevno hodao po 10 sati, nisam osjećao umor

Da li je to od zraka, nara ili kvalitetnih kalorija koje sam unosio svako malo u sebe, ne mogu reći sa sigurnošću ali znam da dolaskom večeri otvara se nova lepeza ljepote koju nikako ne smijem propustiti.

Posebno su mi dragi mali standići s ribom tik uz most, gdje ako imate sreće nitko vas neće natjeravati, a ako niste te sreće, baš u trenutku kada ste naručili taj famozni sendvič, odjednom se stvori policija i ako niste dovoljno brzi morate ćete gledati kako vašem kuharu naplaćuju kaznu i tjeraju ga kući budući da ta hrana nije legalna.

Kako god bilo, trčali od policije ili papali svoj sendvič i gledali preko mosta u svijetla starog grada, okusi kojima je sendvič ispunjen, još jednom Vas podsjećaju da je sva ljepota u malim stvarima.

DSCN3094

Malo kruha, topla ribica, povrće i šaka začina bit će Vam dovoljna da Vas uljuljaju u povijest grada i uspavaju do novog dana.

Tekst omogućio suradnik/kolumnist Tomislav Gojšić
Tomislav Gojšić