Jedna sasvim izmetnuta kava

U jednoj od najmudrijih knjiga ikada napisanih , „Malom princu“(1943.) francuskog pilota i književnika Antoinea de Saint-Exuperya (1900.- 1944.), postoji sljedeći tekst: „Ako odraslima kažete: Vidio sam divnu kuću od crvenkaste cigle, s geranijumom na prozoru i golubovima na krovu…, oni nisu u stanju da zamisle tu kuću. Treba im reći: Vidio sam kuću koja vrijedi sto tisuća franaka.

Onda oni uzvikuju: Kako je lijepa!“ Otprilke takav sam osjećaj imala kada su me poveli u jedan vrt na indonezijskom otoku Javi , kako bih popila „najskuplju kavu na svijetu“. Ne najbolju, ne najneobičniju, ne najaromatičniju – nego najskuplju, što bi trebalo značiti sve ovo prije nabrojeno. Suština njezine skupoće je u načinu dobivanja , najblaže rečeno, egzotičnom načinu prikupljanja.

02

Naime, nevelika mačkolika životinja (Paradoxurus odnosno azijska palmina cibetka čiji izgled nerijetko uspoređuju osim s mačkom također s lasicom i rakunom, duljine oko pola metra, kratkih nogu i duga repa, izduljene njuške i prugastog crno-sivog krzna) koja se na lokalnom jeziku naziva luwak , iako svežder, vrlo voli razne bobice, pa tako i bobice kave. Međutim, nekim neobjašnjivim čulom, luwak bira „najbolje“ bobice kave, koje boravkom u njezinom probavnom traktu (oko dan i pol) prođu fermentaciju i u obliku grudaste tvorevine (bobice/zrna kave sljepljene izmetom) izlaze .

Poput svih životinja i ove izlučevinama obilježavaju „svoj“ teritorij, pa se tako spomenuti izmet može naći po cijelom luwakovom terenu, što otežava prikupljanje . Naime, spomenuti se izmet odvoji od kavenih bobica, koje se onda nekoliko puta operu i osuše,te prže nekoliko sati na 120 stupnjeva. Spomenute su dvije vrste kava , Arabica i Robusta, u kojima je, nakon fermentacije izmjeren niži stupanj kofeina , a uočen je i drugačiji okus kave (lokalni naziv kopi luwak) opisan kao „pomalo na divljač“ (osobno nisam zamjetila ).

03

Do ovakve „proizvodnje“ kave došlo je slučajno, budući da u doba nizozemske kolonizacije Indonezije, lokalnom stanovništvu nije bila dozvoljena konzumacija kave koju su uzgajali. Međutim , seljaci su uočili ponašanje luwaka,pa su za vlastite potrebe počeli „uređivati“ i pripremati takvu „izmetnutu kavu“ (dakako, to su vremenom uočili i Nizozemci, pa su i sami posegnuli za ovakvom kavom). U spomenutom vrtu zatekli smo nekoliko luwaka u kavezu , ali su nam vlasnici tvrdili da ih puštaju u obližnju džunglu, gdje se oni na prirodan način prehranjuju (i probavljuju).

Na jednoj od tržnica, vidjeli smo luwake u kavezima, a da nisu uvijek dobrodošli u suživotu s ljudima zbog pustošenja voćaka i glasne aktivnost noću, pokazuje i nerijetke hajke na njih. Što se mene tiče, ja sam novce za kopi luwak sačuvala za nešto dugo, a umjesto luwaka i dalje radije gladim Felis catus (ma koliko me luwak gledao malim crnim okicama).

Fotografije Mitja Šedlbauer i Gorazd Bernard
olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti