Nakon što su uređeni tuneli ispod pulskog Kaštela i zagrebačkog Gornjeg grada i uključili se u suvremeni život spomenutih gradova kao izložbena (ali i performativna) i turistička atrakcija, od nedavno se to učinilo i s tunelom u Rijeci.
Kraći od dva spomenuta, riječki tunel u duljini od 330 metara povezuje otvore pokraj crkve svetoga Vida odnosno dvorište OŠ Dolac, dok treći krak dolazi, ali ne izlazi na Trg Riječke rezolucije.
Tunel je prokopala talijanska vojska početkom Drugog svjetskog rata, a 1944. i 1945. služio je kao sklonište od savezničkih aviona (mogu se vidjeti talijanski natpisi u prijevodu „Rezervirano za protuzračnu obranu“). Ne naročito visok, tunel svojim oblim izgledom daje osjećaj zagrljaja, dio tla je betoniran, a dio prirodan prekriven zemljom i šljunkom.
Betonirani zidovi mjestimice su prekinuti prirodnom takozvanom živom stijenom, što daje posebnu estetsku odliku. Dakako, tunel je vlažan , ponegdje kapa voda i u velikom dijelu je niska temperatura. Dobro osvjetljen neonskom rasvjetom i s prigodnom galzbom, tunel je posebno ugodan prolaz u vrućim danima.
Budući da je nedavno otvoren, još su slabo obilježeni ulazi (Tko zna, zna), a nema niti dodatnog sadržaja, no kako se Rijeka priprema za Europsku prijestolnicu kulture (2020.), za očekivati su određeen promjene. Za sada se može uživati u tunelu kao tunelu!
Fotograf: Marko Gajski
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
