Upoznajte poslovni bonton i običaje u različitim zemljama svijeta.
Odradili ste poslovni sastanak u nekoj stranoj zemlji i imali ste sve razloge biti zadovoljni sami sobom
Vaš je nastup bio uvjerljiv, a reakcija publike činila se pozitivnom. Usprkos tome, potencijalni partneri vam se više nisu javili.
Što je pošlo po zlu?
Postoji poprilična vjerojatnost da ste se ogriješili o neku od poslovnih normi bontona domaćina, a da toga niste bili ni svjesni.
Moguće je da ste počinili faux pas koji je o vama, nažalost, ostavio neizbrisivo negativni dojam.
Kako biste spriječili da kulturne razlike stanu na put potencijalno plodonosnoj suradnji uvijek valja biti dobro upoznat s poslovnim kodeksom države u kojoj odsjedate, ili pak običajima do kojih drže vaši poslovni gosti iz inozemstva.
Dojam
Bilo to pravedno ili ne, činjenica je da dojam o osobi steknemo u prvih nekoliko sekundi nakon što ju sretnemo.
Pri tome odijevanja igra značajnu ulogu.
Konzervativna, odnosno ˝ozbiljna˝ odjeća i dalje diljem svijeta odašilje poruke poželjne za poslovni kontekst – sposobnost, povjerenje i autoritet.
Stoga u većini kultura ne možete pogriješiti s urednim i jednostavnim odijelom ili poslovnim kostimom u neutralnim bojama, te decentnim dodacima i nakitom.
Dok je devedesetih godina u SAD-u popularizirano nošenje ležernije odjeće na posao, tzv. ˝business casual˝, danas je taj trend manje aktualan te je prisutan samo u nekolicini država poput Australije i Novog Zelanda.
Zato je nešto formalnija odjeća uvijek sigurniji odabir, osobito u Aziji, u kojoj bi žene, vjerovali ili ne, trebale izbjegavati kostime s hlačama kako bi ostavile bolji dojam.
Valja napomenuti i da, koliko god to ponekad bilo primamljivo, nošenje tradicionalnih odjevnih komada iz kulture domaćina najčešće se doživljava kao uvreda, pa takvu praksu treba izbjegavati u poslovnim situacijama.
Sastanci
Poznato je da se u nekim područjima vrijeme zakazanog sastanka doživljava mnogo fleksibilnije, čak i u poslovnom kontekstu. Dok se u Sjevernoj Americi, Europi te posebice Japanu kašnjenje smatra velikim prijestupom, u Latinskoj Americi i Africi ono je oprostivo, pa čak i očekivano.
Na Bliskom Istoku, pak, kašnjenje se koristi da bi se izrazila vlastita moć i dostojanstvo. Ako se nađete u situaciji gdje je pristup poslovanju, pa tako i dogovorenim terminima sastanaka “opušteniji”, važno je ne izgubiti strpljenje i prilagoditi se ritmu rada u zemlji domaćina.
Kada se vaši poslovni partneri (napokon) pojave, valja biti unaprijed informiran o protokolima upoznavanja kako biste u ključnim trenucima ostavili najbolji mogući dojam.
Rukovanje
Stisak ruke pri upoznavanju zapadnjačka je gesta koja se uvriježila u mnogim zemljama svijeta, no razlikuje se u načinu izvođenja.
U zemljama Dalekog Istoka poput Kine, Hong Konga i Japana bolje je koristiti tradicionalni naklon umjesto stiska ruke.
U Indiji se najčešće koristi pozdrav ˝namaste˝ – valja postaviti ruke u molitveni položaj ispod brade te se nakloniti. Valja imati i na umu da u hinduskim i muslimanskim državama religija nalaže izbjegavanje fizičkih kontakata između muškaraca i žena, što se može odnositi i na stiske rukom.
U takvim situacijama treba se prilagoditi ponašanju domaćina, te je ženama bolje pričekati i vidjeti hoće li muškarac ispružiti ruku.
Grljenje i poljupci pri upoznavanju ili pri zaključivanju dogovora u mnogim su zemljama potpuno neprimjereni unutar poslovnog konteksta, no znaju se rabiti, na primjer, u nekim državama Južne Amerike, osobito među ženama.
Oslovljavanje
Nakon što je prvi kontakt ostvaren, iznimno je važno oslovljavati netom upoznatu osobu pravilnom titulom.
Dok se u nekim državama, npr. u SAD-u, razgovor vrlo brzo prebacuje na oslovljavanje osobnim imenima, uvijek valja započeti s formalnijim obraćanjem, npr. ˝gospodine Smith˝.
U državama poput Italije, Meksika i Njemačke preferira se korištenje poslovne titule kako bi se istaknuo profesionalni ili akademski položaj.
Ako s njom, pak, niste upoznati, dostajat će u potonjem slučaju, i obično ˝Herr˝ (gospodin) ili ˝Frau˝ (gospođo) (nikada Fraulein – gospođica) popraćeno prezimenom.
Upoznavanje će nerijetko biti popraćeno i razmjenom poslovnih vizitki, osobito u Japanu i Kini gdje su one od velikog značaja. U tim državama nikako ne valja isti čas spremiti ponuđenu vizitku u džep, već ju valja primiti s obje ruke i pažljivo proučavati neko vrijeme, te zatim ponuditi i vlastitu.
Razgovor
Hoćete li odmah nakon upoznavanja prionuti na ozbiljne, poslovne teme varira od države do države, pa tako i unutar same Europe.
Praksa većine sjevernoeuropskih zemalja nalaže da se odmah krene s poslom (u Njemačkoj se tijekom sastanka i smijeh smatra neprimjerenim), a na jugu je situacija opuštenija – pa sastanci započinju ćaskanjem o različitim temama, pa čak i onim osobnim.
I dok je u Italiji uobičajeno raspitivati se o zdravlju obitelji i rodbine, na Bliskom Istoku to se smatra narušavanjem privatnosti i teškom uvredom.
Iskazivanju emocija nema mjesta ni u Aziji, pa je važno održati ˝pokeraški˝ izraz lica tijekom cijelog sastanka. Ni samo zaključenje sastanka nužno ne znači kraj kulturalnim nedoumicama – tako valja imati na umu da na Bliskom istoku ˝da˝ često zapravo znači ˝možda˝, dok se izravno ˝ne˝ smatra nepristojnim u Indiji te ga valja zamijeniti nečim neodređenijim, npr. ˝vidjet ćemo˝.
Silvia Vidović
