„Ilustrirana fantastična knjižnica Malih zvona“ naziv je biblioteke zagrebačkog nakladnika „Mala zvona“, koju od drugih razlikuje neobičan odabir tekstova i njihov prvi prijevod na hrvatski jezik te obilje ilustracija koje prate sadržaj. Možemo prilično točno pretpostaviti zašto je naše vrijeme nesklono likovnim prilozima u knjigama za odrasle, ali kada sam u izdanjima „Malih zvona“, uz tradicionalne slikovnice ( knjige za djecu), otkrila ilustracije u knjigama za odrasle , pomislila sam da su napokon zazvonila neka drugačija nakladnička zvona (još uvijek mala).
Nakon objave Endeovog romana „Dugog putovanja cilj“ (2019.) i Hearnove zbirke priča „Miris japanskog kada“ (2019.), u navedenoj biblioteci, pojavila se zbirka priča naslovljena „Kratak put kući – i druge priče“ (2020.) američkog književnika F. Scotta Fizgeralda u prijevodu Edina Badića (1992.) i opremljena ilustracijama Ivana Stanišića (1996.).
Američki književnik Francis Scott Fitzgerald (1896.- 1940.) pripadnik je takozvane izgubljene generacije američkih pisaca koji su u svojim romanima i pripovijetkama propitivali egzistencijalnu i duhovnu situaciju nastalu nakon Velikog svjetskog rata. Fitzgerald se u svojim djelima izvještio u realističnim prikazima ljudi i zbivanja, pa su ga nazivali „kroničarom doba jazza“.
Prema riječima Adriana Pelca u pogovoru zbirke „Kratak put kući“ , u Fitzgeraldovom pripovjedačkom opusu prepoznaje se „sustavni interes za fantastično“, pa iako su ove priče predstavljale iskorak u odnosu na njegov način pisanja, osim priče „Hvala na vatri“ (1936.), sve su objavljene u časopisima za autorova života. Uz spomenutu, zbirka sadrži još šest priča: „Ispred stolarske radnje“, „Kratak put kući“, „Zlotvor“, „Putovanje u inozemstvo“, „Runjino jutro“ i „Ispravljač“ . Mada su priče sadržajno prilično različite, sve ih odlikuje osjećaj nemira, nesigurnosti čak i strave i da nisu upleteni fantastični elementi, u njima bismo mogli prepoznati egzistencijalnu nesigurnost, strah od budućnosti i naznake beznađa.
Prelazak od realnog prema fantastičnom „zastire“ prepoznatljive situacije i „briše“ oštre rubove između pojedinca i njegove okoline. Bez obzira na bajkoviti ugođaj („Ispred stolarske radnje“), morbidno ozračje („Kratak put kući“, „Ispravljač“) ili nevjerojatni preokret („Putovanje u inozemstvo“) u pričama nalazimo stvarne opise i vjerne karaktere, pa odmak od zbiljskog nastupa zbog pomaknutih pretpostavki.
Mada su pripovijetke stilski vrlo lijepe (možda bi valjalo pohvaliti prevoditelja), najdojmljivija mi je „Hvala na vatri“, koja u originalu glasi „Thank You for the Light“. Trgovačka putnica gospođa Hanson voljela je na kraju napornog dana popušiti cigaretu, jer ju je to „nekako odmaralo i psihički opuštalo“. Međutim, tog je dana bilo puno posla i nije stigla predahnuti i zapušiti što ju je počelo jako nervirati.
Pri kraju dana morala je pričekati još jedan sastanak, pa se povukla u crkvu kako bi u predvorju popušila cigaretu („Kako bi dobroga Gospodina moglo biti briga ako jedna umorna žena u predvorju povuče nekoliko dimova?“). U crkvi je otkrila da su sve svijeće pogašene i da nema gdje upaliti svoju željenu cigaretu, pa nakon što se pomolila, zaspala je na klupi nedaleko niše u kojoj je stajao Bogorodičin kip.
Probudio ju je miris dima i shvatila je da u ruci drži upaljenu cigaretu , što je pripisala Bogorodičinoj milosti pa joj se zahvalila: „Hvala na vatri“. U engleskom jeziku riječ „light“ znači vatru za paljenje cigarete ali i prosvjetljenje (božansku prisutnost), tako da , zbog jezične dvoznačnosti ,zahvala poprima ironijsku naznaku.
Uostalom, gospođi Hanson se napokon ispunila najveća želja: zapaljena cigareta.
Starinski i pomalo dekorativni štih Stanišićevih ilustracija dočarava doba nastanka Fitzgeraldovih priča ,a likove i zbivanja obavija veo fantastike.
Zbirka priča „Kratak put kući“ nije samo izvrstan odabir za dodatno upoznavanje Fitzgeraldovog stvaralaštva, već i vrlo lijepa knjiga, onakva kakvu čitatelj poželi trajno zadržati.
Fotografije “Mala zvona”
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
