Tri kuhala za rižu (a o momku da se i ne govori)

22. međunarodni festival Mladi levi (Mladi lavovi, 24.- 31.8. 2019.) u organizaciji zavoda „Bunker“ iz Ljubljane doveo je pred publiku nekoliko izuzetnih produkcija.

Mene osobno silno je dirnula predstava „Cuckoo“ (Plesni teatar Ljubljana, 25.8.2019.) koju je izveo južnokorejski glazbenik i performer Jaha Koo (1984.).

„Cuckoo“ (ime marke kuhala za rižu) je Kooov autorski projekt (koncept, režija, glazba, riječi, video), a predstavlja drugi dio njegove trilogije pod nazivom „Hamartia“ (starogrčki izraz koji označava protagonistovu manu ili pogrešku koja ga vodi u propast).

korejanac4-1

Prvi dio nazvan „Lolling and Rolling“ (Zuerich, 2015.) bavi se južnokorejskim društvenim fenomenom, opsjednutošću engleskim jezikom (i obrazovanjem) zbog čega se djeci operira jezik kako bi mogla pravilno izgovarati slovo „r“ (prisjetimo se kako ne uspijevaju reći „sorry“ nego „soli“!).

U sklopu programa Štajerske jeseni (Graz, 2017.) izvedena je predstava „Cuckoo“ posvećena zbivanjima (povijesnim, ekonomskim, političkim te posljedično tome obiteljskim i osobnim) posljednjih dvadeset godina u Južnoj Koreji, dok se treći dio „The History of Korean Western Theater“ (radni naziv) očekuje sljedeće godina.

Na pozornici je Jaha Koo, iza njega veliko projekcijsko platno na kojem se izmjenjuju scene uličnih sukoba građana i policije, a ispred njega su tri kuhala za rižu (Hana, Duri, Seri) od kojih crveno šuti („budala“, tvrde ostala dva) i kuha rižu, dok ostala dva (bijela) neprestance razgovaraju (Idella Craddock-cuckoo hacking, Eunkyung Jeong-scenografija i upravljanje s medijima).

Koo počinje svoj priču na korejskom, da bi u trenutku kada opisuje vlastiti odlazak iz domovine (na školovanje u Nizozemsku, danas živi u Belgiji) prešao na engleski jezik i taj gotovo neprimjetni zaokret (cijelo vrijeme njegov govor prati prijevod) predstavlja slutnju svojevrsne nepovratne prekretnice.

korejanac

Opisujući financijski slom svoje zemlje (1997.) i vezanje uz Međunarodni monetarni fond (Robert Rubin) zahvaljujući kojem ulazi u dužnički odnos (potresna izjava na televiziji da je potpisivanje ugovora s MMF „Državni dan poniženja“), Koo uz „pomoć“ kuhala za rižu priča osobne sudbine svojih prijatelja.

Tako mu se prijatelj nadimkom Jerry ubio skokom s balkona, dok je Kim poginuo pod vlakom, jer se nije stigao na vrijeme ukloniti popravljajući kontrolna vrata.

Korejskim izrazom „golibmuwon“ Koo opisuje bespomoćnu izolaciju, duboku depresiju mladih ljudi koja vodi brojnim samoubojstvima (u prosjeku svakih trideset i sedam minuta jedno?!) i iz koje se ne nazire izlaz.

Iako se u kuhalu pod pritiskom marke „Cuckoo“ riža brzo i dobro skuha, što se događa s ljudima koji žive u društvu pod pritiskom?

Pri kraju ove jednosatne, povremeno duhovite ali u cjelini silno potresne priče, Koo od skuhane riže (iz „bedastog“ i učinkovitog kuhala) radi čvrste četvrtaste oblike koje slaže jedan na drugog i na vrh kojih smješta čovječuljka od rižinih kuglica koji, naravno, pada.

Suvisla priča, uravnoteženi spoj vizualne i pripovjedačke komponente, sjajna glazba i angažirani pripovjedač Jaha Koo čine „Cuckoo“ predstavom koja se ne zaboravlja lako. Bilo bi doista izvrsno na nekom angažiranom festivalu naići na ostale dijelove trilogije.

Fotografije zahvaljujući zavodu Bunker, Ljubljana, Slovenija

olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti