Zaštićena svjetska baština koja svake godine okupi nevjerovatan broj posjetitelja.
Najveća građevina nasvijetu proteže od srednje Azije do Žutog mora, sa dužinom od 21.196 km, visinom od 10-16 metara i širinom od 8 metara, čini zasigurno najduži zid na svijetu. Nedavno istraživanje potkopalo je teoriju da je dužina zida samo 8.851.8 km. i tu brojku udvostručila.
Zid proteže kroz 15 kineskih pokrajina i predstavlja simbol nacionalnog jedinstva. Nekadašnji brojni zidovi građeni u različitim razdobljima danas čine jedinstvenu i najpoznatiju građevinu.
Kineski zid nastajao je kroz 2000 godina – od 8 stoljeća prije Krista kada se pojavljuju prvi tragovi izgradnje (u to vrijeme Kina je bila podijeljena na 150 manjih država), no praćenje izgradnje zida zabilježeno je od 3 stoljeća prije krista pa sve do 17.stoljeća poslije Krista.
U doba građenja zida, društveno uređenje je bilo podosta razvijeno, no zbog društvenih previranja dolazi do sukoba među državnicima i od 150 država preostaje ih samo 7 – “sedam sila” i nekoliko slabijih malih država. Kako bi se obranile od pokušaja da dođe do međusobnih napada, počinju se graditi zidovi koji poprimaju ulogu obrane i zaštite.
Tokom godina dinastije su se mijenjale, zid se gradio/rušio i nikada nije do kraja bio izgrađen. Za izgradnju današnjeg izgleda Velikog zida naj zaslužnija je dinastija Ming (1368/1644). U njihovo vrijeme gradnja zida bila je presudna za obranu od Mongola, te se to razdoblje naziva zlatnim dobom Kineskog zida. Dinastija Ming sagrađivala je zidove s barikadama između njih, preko 1000 utvrda i 1000 promatračnica, te time činila odličan sustav obrane u Aziji.
Legenda
U Kini postoje hramovi u kojima se štuje Meng Jiang Nu, žena čije su suze urušile zid na 400 kilometara. Legenda govori o ženi koja je krenula u potragu za svojim mužem, koji je sudjelovao u gradnji zida, te je nakon 3 godine njegovog nepronalaska, saznala da je umro od iscrpljujućeg rada. Legenda kaže da su njezine suze bile toliko snažne da su urušile zid.
Za jednu od najnevjerovatnijih građevina koje je sagradio čovjek smatra se već od prve polovice 20.stoljeća da se vidi sa Mjeseca. No ta tvrdnja nije točna, ona predstavlja zabludu austronauta Apola 11, kako bi provjerili koliko ljudi razmišljaju a koliko zapravo vjeruju autoritetima.
Slike: Shutterstock
Tekst : Azra Terzić
