Poznati pjevač ljubavnih balada Alen Slavica ekskluzivno u intervjuu za Wish portal odgovara na naša pitanja o svojoj karijeri, pjevanju i budućim životnim planovima.
Ovaj talentirani slavuj čije ljubavne stihove poznaju mnoge dame raznih generacija rođen je u Karlovcu gdje završava svoje školovanje i edukaciju. Iza sebe ima 14 albuma i oko milijun prodanih u svojoj karijeri. Obožava pisati za sebe i druge, a pjevanje je za njega posebna ljubav koju njeguje od mlađih dana. Sretno je oženjen, a jedno od njegovih najvećih životnih veselja je dvogodišnja kćer Ema koja srećom i veseljem ispunjava obiteljsku kuću u Šibeniku.
Posebno za nas otkriva svoje planove o izdavanju autobiografske priče, izdavanju cd s dječjim pjesmama te zadnjoj pjesmi koju je posvetio svom preminulom ocu pod nazivom „Stari moj“.
W: Što mislite o pjevačima i općenito glazbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Što se tiče kvalitete, načina snimanja albuma i plasiranosti na hrvatskoj estradi?
Glazba je moj život, volim ju i naslušan sam što bih u glazbenom smislu značilo „načitan”. Danas manje slušam glazbu, a puno više sam se bacio u njezinu proizvodnju. Naravno da sam upućen u produkciju i pratim što se događa koliko maksimalno mogu, međutim nisam naišao na nešto do sada što bih me oborilo s nogu ako zadnjih 15-ak godina uspoređujem s 80-ima i 90-ima. Glazba je biznis i stvar je čovjeka koji sjedi u studiju za formiranje finalne izvedbe. Netko može raditi s lošijom opremom, a zvučat će kao da je radio u najboljem studiju. Jednostavno nema pravila. Kada netko odsvira violinu kao meni violinista grupe Cardak iz Makedonije, tu vam ne može pomoći ni najbolja tehnologija ukoliko niste talentirani kao on. Jednostavno se rodiš s time, a trebaš samo dobar mikrofonJ. Kod nas je tržište vrlo maleno, a cd-i se prže. Slušanje glazbe prebacilo se na računalo i youtube, a oni rijetki kupuju one legendarne orginalan cd-e s omotima.
W: Da li je teško uspjeti u Hrvatskoj kao glazbenik. Odnosno da li se može normalno živjeti od stvaranja glazbe i pjevanja?
Smatram da danas mladi talentirani čovjek može teže uspjeti. Bez lobija, sponzora i malo sreće nije lako biti glazbenik na početku. Nikada nije lak početak jer tu se zanat uči i nadograđuje. Prednost mladih je što oni danas imaju puno veću mogućnost za proboj na strano tržište nego što je to bilo prije. Što se tiče održavanja koncerta pitanje je ulaganja u projekt, spot i izdavanje. Danas izdavačke kuće ne plaćaju projekte kao nekada. Dok sam ja bio u mlađim danima, snimao sam album nekoliko mjeseci i igrao biljar. Jednostavno nisam bio opterećen financijama koliko što košta te tko plaća studijo. Samo uporni glazbenici imaju jasan cilj pred sobom i do toga na kraju i dođu. No važna je tu i neka sreća u životu kao što s eto dogodilo s „2 Cellos“ (na nekom svjetskom nivou). Kada čovjek danas sam mora sve plaćati i kada podvuče crtu da bi vidio da li se ulog povratio, nastupa tema za raspravu.
W: Gdje najčešće održavate svoje koncerte i kakav je osjećaj kada pjevate pred publikom u inozemstvu koja poznajte vašu glazbu?
Danas se koncerti kao i prije, uglavnom održavaju vikendom. Jednostavno organizacija nekog velikog koncerta ne ide bez kvalitetnih sponzora. Mogao bih reći da imam sreće što su moje pjesme iz 80-ih ostale i danas u eteru, tako da nemam određenog tržišta. Moje pjesme vrte se na radiju po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Nastupam svugdje, od Njemačke, Švedske, pa sve do Bosne i Makedonije. Za vrijeme ljeta i sezone na Jadranu dosta nastupam po Dalmaciji što me jako veseli. Uvijek mi je zanimljivo vidjeti kako mlađa generacija pjeva moje pjesme iz 80-ih budući da se neki od njih tada nisu ni rodili. Pjesma se prenosi iz generacije na generaciju što me jako veseli. Naravno da je lijepo vidjeti kako ljudi znaju riječi tvojih pjesama te kako uživaju u nečem što si ti stvorio.
W: Što je za Vas pjevače najveća radost u karijeri?
Najveća radost za pjevača je kada imaš svoju publiku koja te voli, prati i sluša. Kada znaš da će netko slušati pjesmu koju radiš i uživati na tvom koncertu, veselje je za sve nas glazbenike. Također mi veliku radost predstavlja kada mi kćer Ema pjeva neke stare i nove pjesme koje radim za novi cd za djecu. Zanimljivo mi je vidjeti kako mi pjeva po 100 puta istu pjesmu i opet me traži da stavim tu pjesmu ponovno. U procesu sam novog projekta koji će izaći na tržište pred ljeto. Autor glazbe sam ja, stihove je uredio Kruno Krapec, a cjelokupnu produkciju izvodi Darko Kalodjera. Moram priznati da me ovaj projekt jako veseli.“
W: Imate li neku neostvarenu želju što se tiče glazbe koji bi voljeli ispuniti?
Glazbenih ambicija uvijek ima što svakog glazbenika treba tjerati prema naprijed. Često volim koketirati s raznim instrumentalistima, a danas mogu reći da bih možda ispravio neke stvari koje prije nisam iskoristio. No nikada se ne zna u budućnosti.
W: Volite li putovati i koju zemlju bi izdvojili kao najdražu?
U planu mi je izdati svoju autobiografsku priču koja će govoriti o raznim pričama i susretima. Na naslovnoj stranici knjige ima jedan maleni indijski simbol ,, kokopelli“ koji označava putnika, svirača frule, donosi vijest o završetku zime, a ženama plodnost, ali i liječi ljude svojim melodijama na fruli. Osobno sam se poistovjetio s kokopelliom jer sam živio svugdje, od Amerike, Kanada i velikog dijela Europe. Sada bi mi teško bilo izdvojiti neko mjesto kao posebno, iako bi rekao da je za mene posebna naša Hrvatska zbog svoje ljepote i prirode. No ako gledam ljude, ljubaznost, gostoprimstvo, mentalitet, kulturu i toplinu, lomim se između Amerike i Kanade.
W: Kako se oblačite za svoje koncerte kakav je vaš stil odijevanja privatno?
Za koncerte najviše volim odjenuti neku komotnu odjeću u kojoj se ugodno osjećam. Privatno se oblačim dosta slično gdje kombiniram sportsku i elegantnu odjeću. Trenutačno mi je draga kratka majica s malim nacrtanim likom našeg velikog košarkaša Dražena Petrovića.
W: Vaša najdraža vrsta kuhinje i koju hranu bi izdvojili kao najdražu?
Kombinacija mediteranske i kontinentalne kuhinje. Volim divljač, ali i ribu.
W: Uz glazbu koja Vam je najdraža stvar u životu i što Vas čini sretnim?
Uz glazbu, moja najveća sreća je moja kćer Ema. Nisam propustio ništa u njenom razvoju što me čini jako sretnim. Volim knjige, tenis i ribolov.
W: Postoji li koji pjevač/ica domaća/strana s kojom bi voljeli napraviti duet?
Volio bi pjevati sa Arethom Franklin ili Steveom Wonderom.
W: Na što ste se orijentirali u zadnje vrijeme?
Što se tiče noviteta zadnjih godinu dana snimam singlove i izdajem kompilacije. Zadnji moj album zove se „Ljubavna kolekcija“, a pjesma „Stari moj“. Pjesmu sam posvetio svom ocu koji je preminuo, a sama pjesma je izašla iz mene u jednom trenu. Ovu pjesmu predstavit ću i na ovogodišnjim Melodijama Mostara za čiju je toplu i nježnu produkciju bio zaslužan Ante Gelo. Ta pjesma za mene predstavlja zapis za sva vremena.
Autor: Marina Jakšić
Izvor fotografija: privatni album Alena Slavice