Doruk Demirdirek

Plesač baleta je instrument koreografa Doruk Demirdirek, baletan zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta (HNK), ekskluzivno za WISH portal govori o baletu, životnim navikama baletnih plesača, svojim najdražim turističkim destinacijama, ali i gastronomskim specijalitetima svoje najdraže Turske.

Dvadesetrogodišnji baletan porijeklom je iz Izmira, mjesta na obali Turske poznatog po mnogobrojnim povijesnim i turističkim znamenitostima. Egzotičan i tamnoputi turski baletan, svoju karijeru u Zagrebu započeo je kao prvi solista zagrebačkog HNK-a. Nakon završenog srednjoškolskog školovanja u Konzervatoriju u Ankari, odlazi u Washington DC na poznatu „Kirov Academy„ s cjelovitom školarinom nakon čega svoje doškolovanje završava u Zürichu (Švicarskoj). Za vrijeme edukacije u Švicarskoj odlazi na mnogobrojna baletska natjecanja, među kojima treba spomenuti natjecanje u Berlinu (TanzOlymp) gdje dobiva prestižnu medalju.

W: Zašto ste postali profesionalni plesač baleta?

Moja majka radila je u kazalištu,a ja sam ju kao dijete uvijek dolazio gledati. Kada sam imao deset godina ljudi iz kazališta odgovorni za baletne plesače rekli su mojoj majci kako smatraju da imam veliki, prirodni talent i iznimnu mogućnost elastičnosti svoga tijela. Sjećam se da sam uvijek samo skakao i bio pun energije, a kada sam jednom prilikom vidio profesionalne plesače baleta na satu plesa, impresionirali su me njihovi visoki skokovi. Tako da sam započeo plesati jer sam to uistinu volio i želio.

W: Kako izgleda jedan dan profesionalnog plesača. Možete li nam ga opisati?

Plešemo svaki dan, osim nedjelje koja je predviđena za odmor. Moje jutro počinje u 10 h s treningom, a završavam oko 15 h. Period između do 18 h predviđen je za pauzu, a kraj radnog dana završava oko 21 h. Ponekad znamo ostati i duže na treninzima, ovisno o težini koreografije koju pripremamo. Također bih volio napomenuti da u slobodno vrijeme (ako ga nađem) znam otići do teretane kako bih trenirao drugu grupaciju mišića. Kada realno pogledate, vaš cijeli dan je doslovno posvećen plesu.

W: Možete li nam reći svoje mišljenje o baletu, uspoređujući balet u HNK-u i ostalim kompanijama u kojima ste radili?

Osobno smatram da su manje povezani u radu s plesačima, kada uspoređujem s ostalim zemljama EU. Imaju veliki problem što se tiče rasporeda, jer nam daju pauze od puna 4 sata, što je predugačak vremenski period za nas plesače, odnosno loše je zbog našeg tijela koje se u tom vremenu ohladi, a u drugom dijelu gaje opet potrebno nanovo zagrijavati. Smatram da bi vrijeme mogli logičnije isplanirati. Također, drugi veliki problem malih kompanija poput HNK je što nemaju zamjenske plesače. To je iznimno riskantno, jer ako nešto krene po zlo ne postoji osoba,plesač koja je u mogućnosti zamijeniti glavnog plesača. Obično, velike kompanije uvijek imaju rezervni plan.

Doruk Demirdirek2

W: Kako se postaje plesač baleta?

Rekao bih da je plesač baleta instrument koreografa. Nitko ne bih volio upotrijebiti slomljen instrument. Odmah na početku bih volio napomenuti da muški plesači baleta ne plešu na prstima. Mnogi ljudi to ne znaju i smatraju da muški plesači koriste baletne papučice poput balerina, no to je pogrešno. Kada odlučite postati baletan vaš život se mijenja. Anatomija tijela, struktura mišića, hrana koju jedete, izgled i oblik stopala. Trebam reći da također moramo paziti i na vrstu sporta kojom se bavimo rekreacijski, u odnosu na ostale ljude. Zbog plesanja naša struktura mišića je drugačija, a vrlo lako ju možemo u nekom drugom sportu zamijeniti drugačijim rasporedom, što nam nikako ne odgovara. Uvijek trebamo razmišljati o svom tijelu i zaključak je zapravo taj, da se plesači baleta nikada u potpunosti ne mogu posvetiti nekom drugom sportu i uvijek kod nas postoji rizik oštećenja koji te može učiniti nesposobnim za cijeli tvoj život.

W: Kako na baletane gledaju u Turskoj? Smatrate li da još uvijek postoje predrasude vezano za muške plesače baleta?

Turska je velika zemlja i rekao bih da ljudi koji žive u velikim gradovima te koji su visoko educirani, vole i poštuju balet. Uvijek u svakoj zemlji postoji grupacija populacije koja poštuje kulturu i njeguje taj način života, iako bih generalno mogao reći da su u Turskoj ljudi još uvijek dosta zatvoreni što se tiče baletne industrije.

W: Postoji li neka uloga u kojoj biste se voljeli vidjeti u budućnosti?

Obožavam Don Quixotea u kojem igram sporednu ulogu, no jednog dana volio bih zaplesati ulogu glavnog lika Basilija koje me jednostavni inspirira. Također, volim i Spartacusa zbog karaktera cjelokupne baletne predstave i muževnosti karakternog lika.

W: Da li volite putovati i koje zemlje su Vas najviše impresionirale?

Istinski obožavam putovati jer me to čini boljom i kulturološki osviještenom osobom. Posjetio sam mnoge zemlje, kako na poslovnoj tako i na privatnoj bazi, no još uvijek rado putujem otkrivajući nove i zanimljive destinacije. Moje tri najdraže zemlje za sada su Portugal, Engleska i Švicarska.

Doruk Demirdirek1

W: Što je specifično za tursku gastronomiju i koje su najznačajnije karakteristike turske kuhinje?

Turska zaista ima veliku povijesnu tradiciju što se tiče prehrane, tako da je teško izdvojiti nešto što je najviše posebno. Još uvijek smo impresionirani i zadivljeni otomanskom kuhinjom i  karakteristikama. Volio bih napomenuti da je običaj turske populacije da prilikom pripreme hrane ulože mnogo ljubavi u samu pripremu i izradu, pa je zbog načina pripreme ta hrana još bolja. Važno je da je hrana ukusna, ali i estetski privlačna. Za tursku kuhinju specifična je tjestenina s mnogo masnoća kao i raznovrsne slastice među kojima bih izdvoji baklavu. Također, nezaobilazni dio svakog obroka je jogurt.

W: Gdje se vidite u budućnosti i da li bi mogali živjeti u nekoj drugoj zemlji osim Turske?

Zaista najviše volim svoju Tursku. Mi Turci smo veliki domoljubi, volimo putovati, ali uvijek se na kraju vraćamo svom domu. U drugim zemljama se nikada nisam osjećao kao kod kuće niti ugodno kao u Turskoj. Za mene, sve se nalazi u Turskoj i budućnost vidim upravo tamo jer je to mjesto gdje se nalazi sve što je potrebno za moj život.

W: Koje su pozitivne, a koje negative strane baleta?

Velika prednost baleta je što te čini sretnim, budući da je čovjek zadovoljan svojim tijelom i zdravljem, a automatski i vlastitim duhom. Također, imate priliku dosta putovati te upoznati mnogobrojne ljudi i različite kulture svijeta. Najveća negativa strana baleta je što ste uvijek u svakodnevnom riziku od ozljeda i strahu da zapravo postanete nekorisni. Balet je prisutan u vašem životu na svakodnevnoj bazi i ne možete ga ignorirati.

W: Da imate ponovnu mogućnost izbora, da li bi opet izabrali biti plesač baleta?

Definitivno, bez razmišljanja.

Autor: Marina Jakšić
Fotografije: Uz dopuštenje Doruk Demirdireka