Donosimo Vam intervju s blogerom, putopiscem i sudionikom natjecanja Jauntaroo’s Chief World Explorer, Tomislavom Perkom.
28-godišnjak iz Zagreba koji je jednog trenutka jednostavno odlučio putovati, spletom okolnosti promijenio je svoj cijeli životni stil. Svojim projektom, 1000 dana ljeta na putu oko svijeta s budžetom od samo 1000 eura, osvojio je srca mnogobrojnih ljudi. Putuje kako bi pronašao sebe, a ne svijet.
Što nam je simpatični Tomislav rekao o svom životnom stilu i putovanju u Peruu, pročitajte u nastavku.
W: Što ste radili u dosadašnjem životu, prije nego ste ušli u “Utrku za najbolji posao” i započeli se natjecati za najbolji posao na svijetu?
Ja već neko vrijeme zapravo i imam najbolji posao na svijetu – putujem. Pišem, fotografiram, snimam, i stavljam to na internet. A prije nego sam započeo s ovim načinom života, studirao sam Ekonomiju u Zagrebu, i radio svakakve studentske poslove – od skladišta, konobarenja, pa sve do mešetarenja dionicama na Zagrebačkoj burzi.
W: Što za Vas znači napustiti dom, obitelj, posao i upustiti se fascinantnu kontinentalnu avanturu?
Kao i kod svega u životu, ne vidim nužno kraj i napuštanje nečega kao nešto loše, nego priliku za novi početak, za pronalaženje novih domova, novih obitelji, novih poslova. Moja putovanja, uz to što sam upoznao svijet, ljude, različite kulture, probao nove hrane i pića…prvenstveno su služila da upoznam i – samog sebe. Da otvorim oči, da se prilagodim, da uništim sve predrasude koje sam imao, i da uvidim da je ovaj Svijet jedno predivno mjesta, s još predivnim ljudima.
W: Koje je do sada najuzbudljivija zemlja koju ste posjetili i koje impresije nosite iz nje?
Svaka zemlja ima svoje nešto, ponešto uzbudljivo, ponešto dosadno, ponešto predivno, ponešto tragično, I teško je izdvojiti jednu. Ali ako mora biti jedna, neka to bude Bangladeš, moja prva posjećena zemlja van Europe. Možda i najsiromašnija zemlja na svijetu, bez razvijenog turizma, s barem jednom prirodnom katastrofom godišnje…ali sa stanovnicima koji će vam dati posljednju koricu kruha, ako zatreba.
W: Kako ste se pripremali za pojedino putovanje?
Ne volim se previše pripremati i previše razmišljati prije nego krenem. Razmišljanje dovodi planiranja, planiranje do očekivanja, očekivanje do razočaranja. Tako da – nema smisla. Samo staviti stvari u ruksak, odabrati smjer kretanja i prvi grad koji ćete posjetiti – i to je to.
W: Bez kojih stvari ne započinjete niti jedno putovanje?
Sve što mi je potrebno se nalazi u mom ruksaku i glavi. U glavi imam puno toga, a u ruksaku – kuću u obliku šatora, krevet u obliku madraca, pokrivač u obliku vreće za spavanje, garderobu u obliku par komada odjeće, kupaonicu u obliku male torbice s potrebnim sitnicama za njegu tijela, ured u obliku laptopa i kamere, i novčanik u obliku MasterCard kartice.
W: Koliko jezika govorite i da li ste neki savladali na ovim putovanjima?
Engleskim se služim gotovo kao i hrvatskim, a u zadnje vrijeme radim na španjolskom, na kojem trebam raditi još par mjeseci da bude dobar za komotne razgovore s lokalcima u Južnoj Americi. Gdjegod sam se malo duže zadržao, pokušao sam naučiti nešto od lokalnog jezika, ali kako većina svijeta barata engleskim vrlo dobro, ili možda kako nisam nigdje ostao dovoljno dugo – oni brzo padnu u zaborav.
W: Koje je najljepše iskustvo koje ste doživjeli u susretu s mještanima u nekoj zemlji?
Tu također ne bih mogao izdvojiti samo jedno, ali mogao bih reći da je generalno najljepše iskustvo u susretu s mještanima ono kada te prihvate kao člana vlastite obitelji. Što mi se dešavalo u gotovo svakoj posjećenoj zemlji, od Hrvatske pa do Pakistana.
W: Da li ste eksperimentirali s hranom i što je najneobičnije što ste isprobali?
Najveći eksperiment je što sam bio vegetarijanac par mjeseci. Ne privlači me toliko eksperimentiranje s egzotičnom hranom, već hranjenje onim čime se mještani hrane. A oni rijetko kad jedu žohare, piju zmijsku krv ili nešto tog tipa. Jednom mi je nakon jednog roštilja u Africi domaćin rekao da sam upravo pojeo komadić žirafe. Bila je okej.
W: Koje su Top tri knjige koje biste izdvojili od dosad pročitanih i zašto?
Pravi se da ovo nisi vidio, od Hrvoja Šalkovića. Knjiga koja mi je došla u pravom trenutku u ruke, i knjiga koja me je sjetila na taj istraživački dio mene koji je okolina pokušala ugušiti. I tu bih knjigu uvijek svima preporučio. Trenutno čitam Razgovore s Bogom i Čarobnjakovog šegrta, dvije fenomenalne knjige.
W: Trenutačno se nalazite u Peruu? Kakav dojam na Vas ostavlja ta zemlja i što ste sve već obišli? Koji su daljnji planovi pri Vašem boravku u Peruu?
Peru je predivna zemlja s ogromnim kontrastima – imate ocean, imate pustinju, imate planine, i imate džunglu. Jako puno tradicije, puno šarenosti, postoje zabačena mjesta koja gotovo nikad nisu vidjele turiste, do velikih turističkih destinacija. Ali kao i u svakoj državi – sve ovisi o vama i o vašem stanju svijesti – uvijek ćete naći na pozitivna iskustva i fenomenalne ljude. A što se daljnjih planova tiče – idem prema Machu Picchu-u, valjda mi ovaj novi potencijalni posao neće pokvariti planove.
W: Koji bi bio vaš savjet za svakoga tko bi se želio baviti ovim zanimljivim, ali i pomalo avanturističkim poslom?
Posložite prioritete, i ako vam se putuju, samo krenite. Bez previše razmišljanja.
Autor: Diana Mikloš
Fotografije: uz dopuštenje Tomislava Perko
Galerija slika
