St. Peter Stiftskeller Restaurant, najstariji je restoran u Europi i nalazi se u samom središtu starog grada Salzburga.
U prekrasnom restoranu, koji je dio benediktinskog samostana, tragovi visoke kulture su sveprisutni, a status svjetske baštine UNESCO dokaz je žive povijesti drevnog grada Salzburga.
Gosti koji uđu već u dvorište restorana sudjeluju u živoj baštini i mogu osjetiti njegovu povijest, ali su vrata otvorena i suvremenom, modernom svijetu..
U raskošnim salonima i prostorijama za jelo u kombinaciji sa izvrsnom kuhinjom, koja nudi jela na bazi lokalne tradicije, ali i međunarodni kulinarski repertoar pravi je blagdan za sva osjetila i čisti užitak koji se lako može opisati kao jedinstven i nezaboravan.
U razgovoru s voditeljem restorana Batom Jovićem saznali smo još mnogo toga što će vam pobuditi želju za posjetom ovog jedinstvenog mjesta.
W: Kako bi nam predstavili i opisali prvi restoran u Europi?
Dobrodošli u najstariji restoran u Europi koji datira od 1803. i jedan je od najtipičnijih mjesta za posjetu u Salzburgu. Još se Karlo Veliki na svom putu iz Njemačke prema Vatikanu zaustavio ovdje i kaluđeri, monasi u ovom samostanu pustili su ga u Tavernu, kako se tada zvalo mjesto za spavanje i objed. 7
U ono vrijeme nije bilo hotela i restorana, kao danas, nego su se putnici ponekad zaustavljali u okviru crkve ili samostana i tako bi dobili hranu i po potrebi prenoćište. Danas se ovaj restoran zove Stifstkeller St.Peter.
Keller na njemačkom znači podrum, mjesto gdje su monasi tada spremali vino. Sve je krenulo iz vinskog podruma i vina koje su radili benediktinci. Benediktinci su imali svoje vinograde u donjoj Austriji kod Beča i pokraj Maribora.I dan danas sve funkcionira po pitanju vinograda pogotovo od kada je Slovenija ušla u Europsku zajednicu.
W: Koji su sve slavne osobe i poznati ljudi gosti bili ili su i danas vaši gosti?
U ovaj restoran došli su mnogi poznati ljudi svijeta pa tako imamo i galeriju fotografija duž hodnika. Spomenuo ih bih Anu Netrebko, opernu divu, koja vrlo često dolazi kod nas, zatim maestra Ricardo Mutia, Valery Abisalovich Gergieva, Biancu Jagger, skijaša Hermann Maiera.
U galeriji možete vidjeti i gradonačelnika Beča Helmut Zilka, švedsku princeza Madlen, gospođu Putin, gospođu Clinton. Erzbischof (nadbiskup) Franz Lackner ovdje voli dolaziti jesti.
W: Čime se najviše ponosite u restoranu?
Barokna dvorana je najveći prostor u restoranu, a ujedno je i koncertna dvorana. Svake večeri održava se koncert iz Mozartovog repertoara uz večeru od tri slijeda.
Između svakog slijeda sluša se glazba. Ono što dominira prostorijom je svakako slika koja prikazuje svadbu u Kani Galilejskoj kada je Isus učinio prvo znamenje pretvorivši vodu u vino.
Koncerti uz večeru su krenuli 1995.godine i postavši silno popularni održavaju se do danas. Svake, ali baš svake večeri imamo preko 80 ljudi na ovoj vrsti večere, a broj često doseže i preko 150 ljudi. Karta za koncert uz večeru košta 53 Eura po osobi.
W: Koliko je velik restoran i koje su njegove specifičnosti?
Restoran ima jedanaest različitih prostorija i 650 sjedećih mjesta. U vrtu je još nekih dodatnih 150 mjesta. Po zimi se vrtni prostor pretvara u mjesto za druženje, božićni sajam, gdje ljudi mogu popiti kuhano vino. Tada, u vrijeme Adventa, ovuda prođe na tisuće ljudi i tada se i restoran kiti i uređuje na jedan poseban način.
U to vrijeme s posebno puno truda investiramo u uređenje kako bi se restoran dotjerao do vrhunskog ugođaja što ljude uvijek oduševi.
Zirben je drvo od bagrema koje se ovdje u Austriji najviše koristi za ukrašavanje prostorija pa je tako uređena i većina naših prostorija, a svaka ima posebnu namjenu. Restoran, koji je dio samostana, nije preuređivan već je onakav kakav je bio nekoć.
Obnovljen je 1992. Godine kada ga je obitelj Haslauer uzela u najam od benediktinaca i mi od tada vodimo posao. Benediktinci imaju moto „ora et labora“ (moliti i raditi) tako da su oni uvijek puno radili pa i od rada zarađivali. Zanimljivo je reći da su ovdje u Salzburgu prvi organizirali sveučilište.
Tipično je za Salzburg još nešto. Crkva i plemstvo su ovdje bili jedno te isto, crkveni velikodostojnici su ujedno bili plemići, zemljoposjednici.
Najstariji dio restorana zove se Richard Schtube, po Richard Mayeru, opernom pjevaču koji je pjevao u Salzburgu još u 19. stoljeću. Volfgang Schtupe, prostorija koja je dobila naziv po Mozartu, je spoj tradicionalnog i modernog, a ime je dobila zato što je u blizini operna kuća koja je specifična po tome što su orgulje ugrađene na vanjskom zidu, a inače se one uvijek nalaze u unutarnjem prostoru.
Michael Heiden, brat Josepha Haydna, svojevremeno je živio u jednoj od soba ovog restorana, jer mu je crkva dala na raspolaganje ovaj prostor.
Galerija slika
W: Koje sve specijalitete nudite?
Od specijaliteta nudimo Tafel spitz, a to je kuhana govedina koja se kuhala u juhi i uz nju se servira semel hren sa špinatom i sitno nasjeckano povrće, zatim bečki odrezak i ostali specijaliteti.
Svakako je za naglasiti da uzimamo samostanski kruh iz pekare koja je dan danas samostanska i ima klasičnu vodenicu koju upogonjuje voda.
W: Koja su vina koja se najčešće konzumiraju?
Vina koja se ovdje najviše nude i služe su tradicionalna austrijska vina, ista ona koja je pio Karlo Veliki. istaknuo bih savršeni Prelaten Wein (prema crkvenom starješini) autohtone austrijske sorte Gruner Veltliner.
W: Postoji li neka tajna ovog restorana s obzirom na povijest?
Kao što vidite idemo tajnim prolazima sve do stijene koja je zaista dio brda. Felsen Stube je prostorija koja je uklesana u brdu i samim time izolirana od ostalog dijela restorana, a sama izolacija je fantastična. Prostorija izaziva „AHA“ efekt i u njoj ljudi mogu plesati i slušati glasnije glazbu, ako imaju neki rođendan, proslavu.
W: Kako je započeo Vaš rad u ovom restoranu?
U restoranu radim od 1995. godine. U Rijeci imam svoju bazu, jer sam sa 18 godina došao u Opatiju iz južne Srbije studirati na Fakultetu za turizam i ugostiteljstvo. Tada sam se zaljubio umore, Istru i u ljude koji tamo žive.
Tamo sam se zaljubio u istrijanku, počeli smo zajedno živjeti i kada se zaratilo otišli smo iz Hrvatske, a ovdje je moja supruga rodila djevojčicu. U 2000. godini smo se opet vratili u Rijeku i tamo mi je supruga i ostala. Kćer studira u Beču, ja radim u Salzburgu, a supruga „čuva“ kuću u Rijeci. 398 km imam odavde do Rijeke i čim skupim nekoliko slobodnih dana jurim kući da napunim energiju hrvatskim suncem.
Galerija slika
W: Kako uspoređujete Hrvatsku i Austriju kada gledate na turizam?
Mislim da, po mom mišljenju, u Hrvatskoj treba postojati neka bolja organizacija koja bi surađivala na nivou na kojem radi turistička zajednica Austrije i Salzburga. Možda i postoji, ali se ne primjećuju rezultati.
Turistička zajednica Austrije i Salzburga sa nama usko surađuju i dovode ciljano turističke grupe u naš restoran.U našoj kući su zaposleni ljudi u marketingu koji rade dan noć na tome da u restoran dođe što više ljudi. No, mi ne čekamo da turisti ili prolaznici samo slučajno svrate već ciljano surađujemo i vrlo pomno organiziramo svaki posjet našem restoranu.
U Hrvatskoj će trebati proći još dosta vremena da se situacija pokrene, možda to dočeka moja kćer, ali ja sigurno neću kako stvari stoje. Vi u Hrvatskoj stalno pričate o sezoni.
Kod nas u Austriji nema sezone. Svaki dan je radni dan, cijela godina je sezona. Koliko znam Austrijanci u ljetnom razdoblju zarade na turizmu više nego cijela Hrvatska, a nemaju more. Zamislite samo kolika je zarada od zimskog turizma po kojem smo najpoznatiji.
Salzburg je što se marketinga tiče na priči Mozarta napravio takve nevjerojatne stvari da je to nepojmljivo, a znamo da je čovjek umro u totalnoj bijedi. Kada je Hrvatska u pitanju sjetim se, pa ću i spomenuti, riječkog morčića (nakit – zaštitni znak Rijeke, Riječkog karnevala, simbol pripadnosti primorskom kraju), naš Trsat u Rijeci koji je prekrasan, predivan, itd.
W: Kada imate naviše posla?
Zavisno o doba godine. U siječnju, veljači, ožujku i travnju je nešto manje posla, a najviše ga ima u prosincu kada je adventsko vrijeme. Promet u ovom restoranu je zadivljujući.
Zapošljavamo između 60 i 80 ljudi, ovisno o dobu godine. U mirnijem razdoblju, kada nema puno posla, kroz ovu kuću prođe preko 600 gostiju. U vrijeme Adventa bude prodano preko 2500 obroka dnevno. Svako mjesto, stolica u danu prodana je barem tri do četiri puta.
Galerija slika
Više o restoranu pročitajte: http://www.stpeter-stiftskeller.at/
Autor: Diana Mikloš
Fotografije: Diana Mikloš
Intervju omogućio: Tourismus Salzburg
