Donosimo Vam intervju s prekrasnom zvijezdom u Indiji, Banjalučankom Dijanom Dejanović.
Prekrasna Banjalučanka Dijana Dejanović nova je predstavnica Europljana u filmskoj industriji Indije. Crnokosa 35-godišnjakinja rođena je u Petrinji, a svoj djetinjstvo i odrastanje provodi u Banja Luci. Nakon velike ekonomske i gospodarske krize koja je pogodila cijelu Europu, Dijana se odlučuje na odlazak u Indiju, točnije u grad Calcuttu. Hrabrost i snaga ove divne žene dovele su je danas u centar indijske filmske produkcije, a poznati filmski časopis proglasio ju je novom najvećom nadom.
Posebno za Wish portal Dijana nam govori o svojim željama i snovima, putu do uspjeha te razlikama između naše i indijske kulture.
W: Možeš li nam opisati zbog čega si se odlučila odseliti iz Banja Luke u Indiju? Što te potaknulo na to?
Na moj odlazak u Indiju potaknula me velika gospodarska kriza. U Banja Luci nije bilo posla, a ja sam zajedno s svojim kolegama dobila otkaz. Nakon što me takva situacija jako dotukla osjetila sam se slobodnom da učinim nešto što sam oduvijek htjela. Željela sam otputovati nekamo i započeti novi život. Počela sam se javljati na mnoge oglase za posao u stranim zemljama, a nakon toga sam dobila posao u talijanskom restoranu u Calcutti. Ubrzo sam se našla na avionu za Calcuttu, a moja avantura otkrivanja Indije je započela. Za vrijeme rada u restoranu prišao mi je poznati indijski modni fotograf Kaustav Saikia i pomogao mi u svijetu mode.
W: Možeš li usporediti indijsku kulturu s našom kulturom? Koje su razlike? Prednosti i nedostaci?
Našu i njihovu kulturu teško je usporediti. Za početak bitno je napomenuti da indijski narod jako poštuje tradiciju i obitelj, dok je to kod nas ležernije. Koliko se tradicija kod njih poštuje govori činjenica da je 90% brakova i u današnje vrijeme obiteljski dogovoreno. Podijeljeni su u sistem kasti koji se danas nešto manje osjeti u velikim gradovima, ali je u manjim mjestima još uvijek prisutan. Da li je sve to prednost ili nedostatak meni je nakon tri godine teško odlučiti i komentirati nešto o tome.
W: Kako su te ljudi tamo prihvatili?
Prvih godinu dana provela sam živeći u Calcutti. Tu sam naučila sve što danas znam o Indiji. Ljudi su uvijek ljubazni, radoznali i uvijek spremni pomoći. Trenutno živim u Mumbaiju i moram reći da su ljudi ovdje skroz drugačiji. Mumbai izgleda kao svaki drugi veliki grad, prepun je stranaca, a većina tih ljudi, koja se ovdje nalazi, su smješteni zbog filmske industrije poznate pod nazivom Bollywood. Svatko gleda samo sebe i bori se za svoj opstanak.
W: Kakva je hrana i kuhinja u Indiji i koje jelo bi izdvojila kao najdraže? Može li se indijska kuhinja usporediti s našom?
Indijska hrana jako je začinjena i dosta masna. Po mom ukusu konzumiraju malo mesa, a previše riže tako da moram priznati da nisam veliki ljubitelj indijske kuhinje. Svaki puta kada putujem doma “naoružam” se našom hranom i uživam u kuhinji našeg podneblja.
W: Poznati magazin Telegraph proglasio te 2012. godine kao novom glumačkom nadom godine. Kako napreduje tvoja glumačka karijera u Indiji?
Dnevne novine Telegraph proglasile su me licem godine u Calcutti. U početku nisam ni znala što te stvari znače, ali ta titula napravila je poznatu ličnost od mene u tom gradu. Nakon toga i druge novine započele su pratiti moj rad kada je u pitanju moda i film. Također nakon toga uslijedile su manje filmske uloge.
W: Kakvi su ti planovi za budućnost? Planiraš li u Indiji graditi glumačku karijeru?
Moji planovi za budućnost vezani su isključivo za Indiju. Nakon tri filma u kojima sam glumila u Calcutti , uspjela sam doći i do Mumbaija gdje su me angažirali u mom prvom Bollywoodskom filmu.
W: Možeš li usporediti glumu u Indiji i Europi?
Glumom u Europi se nisam bavila tako da ne mogu komentirati neke preciznije detalje, međutim filmovi u Indiji dosta su komercijalni, puni akcije, ali i gluma je dosta izražena ako ne i pretjerana. Također tu su i nezaobilazne pjesme koje svi slavni glumci pjevaju. U pjesme se jako puno ulaže budući da one najavljuju film i imaju veliki utjecaj na gledanost filma.
W: Što te najviše impresioniralo u Indiji?
Jako sa bila impresionira konceptom ugovorenih brakova. U Indiji sam se imala prilike družiti s raznim kolegama koji su urbani i moderni koji bi mi se nakon nekog vremena pojavili i obznanili da se žene jer je u pitanju ugovoreni brak. Budući da nisam znala ništa o tome objasnili su mi da tamo postoje agencije za brakove gdje budući mladenci šalju svoje podatke s fotografijom. Osim uobičajenih podataka također se moraju poslati podaci kaste kojoj pripadate, imena svih članova porodice kao i točno vrijeme rođenja budući da se prije ulaska u brak izrađuje horoskop. Najčešće su majke te koje pretražuju baze u potrazi za idealnom ženom za svog sina s čijom obitelji dogovaraju brakove. Cijela obitelj tada putuje na upoznavanje i ako sve bude u redu objavljuju se zaruke. Agencija koja ih je spojila naplaćuje 1% od troškova za vjenčanje, a njihova vjenčanja su uvijek skupa i velika.
W: Kako producenti u Bollywood-u gledaju na inozemne glumce. Da li je to prednost ili nedostatak?
Kada se stranac u Indiji to je velika prednost za dobivanje manjih i sporednijih uloga koje vam mogu pomoći u karijeri. Strankinje nemaju problema sa snimanjem ljubavnih scena što predstavlja veliki problem za indijske glumice koje takve uloge odbijaju. Što se tiče velikih uloga potrebno je poznavanje hindu jezika.
W: Kako su te prihvatili ljudi i stanovništvo u Indiji? Kako se tamo osjećaš?
Mumbai je sedmi grad u kojem živim i nije mi problem seliti se i započinjati život ispočetka. Indiji sam skoro već tri godine, ali mi je teško reći da se ovdje osjećam kao kod kuće. Međutim kada osjetim čari ove industrije teško se vratiti običnom životu i poslu u uredu. Da bi se nešto veliko dogodilo potrebno je puno rada, upornosti i strpljenja čega ja imam i previše. Ne odustajem od filmske karijere i planiram ovdje ostati narednih nekoliko godina.
Autor: Marina Jakšić
fotografije: Uz dopuštenje Dijane Dejanović