Neno Belan

Neno Belan omiljen pjevač, skladatelj i kantautor kojeg voli slušati publika bez obzira na svoju dob. Njegove pjesme zaokupljaju pažnju svojim južnjačkim melosom, a svaka pjesma odiše zanosnom emotivnom poezijom. Što nam je rekao o romantici, svojoj publici, mladim nadama hrvatske scene te još nizu zanimljivih pojedinosti pročitajte u najnovijem intervjuu.

W: Iz kojeg izvora izlaze tolike romantične pjesme?
Romantika je svugdje oko nas, u zraku, eteru, poput neke nevidljive energije pluta… Mi kantautori smo samo mediji koji prepoznajemo i kanaliziramo te univerzalne poruke i dovodimo ih iz tog etera direktno u pjesmu, pa ih tako, pjesmom, predajemo ljudima.

W: Koja je razlika između ljubavi i romantike?
Ljubav je najjača emocija, neki djelić raja, sebično zadovoljstvo i nesebično davanje sebe drugome, a romantika je način kojom se ona iskazuje/opisuje/doseže/izražava…

neno-belan-1

W: Na koji način se odlučujete za duete s drugim pjevačima ili pjevačicama?
Sve se uvijek odigrava isključivo spontano i prirodno, dakle neplanirano, bar u mom slučaju. Dueti se ustvari dogode nekako sami od sebe, oni nađu nas, a ne mi njih i cijela filozofija je u tome da im se prepustimo i da nas ponesu. Tada je to uvijek fantastično putovanje!

W: Imate li osjećaj da stvarate svoj sljedeći hit prema reakcijama publike?
Nemam, jer ja prije svega pišem Pjesmu, svoj upjevani osobni dnevnik, ne razmišljajući o njenoj komercijalnoj vrijednosti. Hit je posebna kategorija koja se dogodi ili ne dogodi tek kasnije u drugoj fazi, i na to ja nemam nekog utjecaja. Tu se jednostavno mora poklopiti i puno vanjskih faktora koji onda pokreću široku publiku.

neno-belan-2

W: Da li Vas ponekad odaziv publike na pojedinu pjesmu ponekad iznenadi?
Da, naravno da te iznenadi! Naravno da se osjećaš najbolje na svijetu kada svoje misli i osjećaje preneseš u pjesmu i vidiš da si dotakao toliko ljudi koji se nalaze u tome, tj. da vidiš ljude da žive to što ti pjevaš. To je najljepši osjećaj na svijetu!

W: Koliko nastupi pred publikom utječu na vas i planove za daljnje bavljenje glazbom?
Nastup pred publikom je kruna tog beskonačnog kružnog procesa stvaranja i rasta pjesama. On je taj konačni studija koji ti na kraju pokaže palac gore ili dolje, vraća opet na početak, izvor, sretnog ili tužnog, sasvim nebitno, na novu epizodu spajanja s eterom po neku novu poruku za njih.

neno-belan-3

W: Zašto iz Dalmacije dolazi velika većina pjevača? Što je toliko posebno u podneblju?
Dalmatinci su nesumnjivo jako muzikalni ljudi, a da li je to do genetike, hrane, klime, kulture ili nečeg desetog, ili možda svega toga skupa u nekoj čarobnoj kombinaciji, ja to nikako ne mogu znati… ni nitko.. . ali doista, činjenica je da je to tako.

W: Kako gledate na današnje mlad muzičke nade i kako uspoređujete svoj start u karijeri s današnjim prilikama?
Mladi se, vidim, nakon određenog zatišja, opet bude, i sve je više novih imena za koje mi zapne uho kada čujem neki njihov novi uradak. To me jako veseli jer sam gotovo jedno vrijeme počeo gubiti nadu da ću čuti nešto novo i zanimljivo. Sad se situacija definitivno opet mijenja. Na bolje, naravno. Start i onda je bio, i danas je težak u svakom slučaju. Možda je danas još i teži zbog hiperinflacije i hiperprodukcije glazbe, pa se lakše izgubiti u tom moru svega, nego doći do izražaja. Ipak, ništa nije nemoguće i to mi neki mladi upravo pokazuju i dokazuju.

neno-belan-4

W: Koju zemlju biste voljeli posjetiti, a još niste i zašto?
Nemam posebno neku zemlju za izdvojiti, već bilo koju gdje nisam bio i nadam se da ću ih još dosta posjetiti. Bitno je da je uvijek novo i novo iskustvo, novi horizonti jer novi horizonti definitivno proširuju vidike. Volim putovati…

W: Što najviše cijenite kod ljudi, a što biste istakli kao najpozitivnije kod sebe?
Najviše cijenim humanost, prirodnost, civiliziranost, sposobnost empatije, odmjerenost.. a što se tiče mene, nek me radije drugi ocijene. Ja nisam vičan procjenjivati sebe, a i mišljenja sam da to ne bi bilo ni relevantno, više bi zanosilo na poeziju :)

neno-belan-6 neno-belan-5

Autor: Diana Mikloš
Fotografije: Tomislav Sporiš