Razgovarali smo s cijenjenom TV novinarkom i urednicom Elizabetom Gojan.
Elizabeta Gojan, cijenjena TV novinarka HTV-a i urednica s dugogodišnjim iskustvom u vanjskopolitičkim emisijama, žena koja uvijek zaokuplja pažnju svojim konkretnim, kritičkim stavovima, ali i osoba koja zna izvući najnježnije misli i osjećaje od sugovornika u emisiji Damin gambit.
W: Za vrijeme rata bili ste ste mlada urednica dnevnika. Što sada mislite o dnevnicima na malim ekranima?
Da, bila sam mlada, vjerojatno u povijesti TV Zagreb, sigurno u povijesti HRT, najmlađa urednica središnjeg Dnevnika. Ne mislim da je to najbolje što se radilo, bili su to Dnevnici u vrijeme rata, trajali su više od sata, no žestoko sam se za njihov sadržaj borila s tadašnjim šefom IDP-a Tomislavom Marčinkom…. I ne samo njim! Sad mi se čini da nema te borbe za svoja, urednička stajališta! Rezultat je to poremećenih kriterija koji su donedavno vladali u izboru uredničkog kadra za Dnevnik – apsolutno nedorasli, novinarski nekompletni i nekompetentni ljudi samouvjereno su sjedali u najvrući stolac Hrvatske televizije!! Sad vidim promjene na bolje! Apsolutno! Ne samo pojavljivanjem Sanje Mikleušević Pavić i Stipe Alfiera u središnjem Dnevniku HTV-a, nego i promjenom sadržaja tog Dnevnika…. Iako, teško će biti povratiti gledanost i, prije svega, izgubljeni ugled među gledateljima… Stalno upozoravam da se ne smije dogoditi da se smrću generacije mojih roditelja, rođenih 30-tih i 40-tih godina 20.-tog stoljeća prestane gledati Dnevnik, i općenito, Informativni program HTV-a.
W: Kakvo je Vaše mišljenje po pitanju današnjih komentatora i da li uopće ima kompetentnih komentatora na televiziji?
Pitate me za HTV, vjerojatno… Pa, mislim da ih zapravo nema, jer je namjerno, čini mi se, drugi razlog ne vidim, u prošlosti baš tim lošim vođenjem Informativnog programa i guranjem svojih mlađahnih, zanatski i općekulturno neobrazovanih instant-TV zvijezda, potpuno marginalizirana i uništena kategorija komentara, pa tako i komentatora. Šteta, jer ne mislim da treba prestati koristiti komentatore iz javnog života, ali prije svega u HTV-ovim emisijama ne samo Informativnog programa, treba koristiti svoje ljude. Tako se to radi svugdje u svijetu, zar ne???
W: Damin Gambit emisija je koja privlači sve gledatelje koji vole čuti osobe koje imaju što za reći. Za gošće birate žene koje uglavnom nisu medijski eksponirane, ali su zaista karakterno jake osobe s fantastičnim uspjesima i rezultatima. Koji je kriterij za odabir i kako dolazite do tih divnih žena?
Kriteriji su, hm…, ne znam baš je li to pravi izraz, ali izreći ću ga, vrlo strogi! Damin gambit je emisija koja je hommage pametnim, sposobnim, posebnim ženama, koje su svojim izborom i odlukama mijenjale svijet. I još uvijek ga mijenjaju. Koje su nas zadužile i još uvijek nam obogaćuju život. Satima sam o njihovu izboru razgovarala s Gordanom Mrđen / sada urednicom HTV 1 / i Julijanom Filákovity /pomoćnicom ravnateljice RJ Produkcije HRT-a /. I da, bitno mi je da se gošće Daminog gambita ne pojavljuju često u medijima, pa su možda na taj način zakinute neke posebne žene koje su, naravno, na “mom popisu”, ali… eto, njih se ionako često vidi i čuje…
W: Kako gledate na, mogli bismo reći, masovno iseljavanje hrvatskog stanovništva van naših granica zbog ekonomske situacije?
Stvarno sam, onako ljudski, žalosna. Prestara sam da bih sada iseljavala, ali i ja bih to, zapravo, rado učinila! Žao mi je što će to biti moj savjet mojoj djeci!!! Naime, ne vidim neku blistavu budućnost ni za mlađe i mlade generacije…
W: Za koji biste projekt rekli da Vam je bio najzahtjevniji i što zapravo smatrate najvećim izazovom u Vašem poslu? Koji su Vaši kriteriji za uspjeh?
Apsolutno je to live program, dakle, situacije kada uživo pokazujete koliko ste zapravo “doma” na nekom području, koliko je vaše znanje o tom području, ali i kolika je vaša opća kultura i općenito znanje. Uvijek se gledatelji, pa tako i ja, sjete napada na Ameriku, 11. rujna 2001., kad sam bez ikakve pripreme, naravno, ušla u studio i satima “vozila” program… Ili uhićenja Slobodna Miloševića… To su te najzahtjevnije forme, koje možete i znate raditi, za koje ste rođeni, ili jednostavno – niste. Nema tu previše “učenja” i navikavanja na to!
W: Kako se nosite sa stresom i pritiskom? Kada uhvatite uopće malo slobodnog vremena kako ga najradije provodite?
Pa, sudeći po mom visokom pritisku i još nekim zdravstvenim pokazateljima, ne nosim se baš dobro sa stresom i pritiscima, hahaha… U svakom slučaju, kao i mnogi drugi, najjača sam kad me se “pritišće”, to mi je “okidač” za snažno odupiranje i napad!!!
W: Jednom ste izjavili: “ Nigdje ne piše kako biti samohrana majka“. Kako danas gledate na svoje roditeljstvo s već dva skoro pa odrasla sina?
I dalje mislim da je to jedan od najtežih, neću reći poslova ali, u svakom slučaju, zadataka u životu svakog roditelja! I da za njega nema općenitog ni općeprihvaćenog recepta… Da, što su djeca starija, lakše je, u jednom dijelu, a proporcionalno tome, postaje teže na drugim poljima… Duplo teže… Blizanački duplo!!!
W: Posjetili ste mnoge zemlje. Koju biste od njih izdvojili kao onu koja Vam se najviše “uvukla pod kožu” i što je to što Vas je u toj zemlji oduševilo?
Koliko me Indija, ne razočarala, nego zgromila svojim ponorom između bogatih i siromašnih, koji vas nesrećom zapljuskuje na svakom koraku, toliko me Sri Lanka oduševila svojom čistoćom, prirodnim ljepotama, nasmijanim ljudima i – slonovima…hahaha…
W: Koje bi po Vama tri Top knjige trebala imati svaka žena u svojoj kućnoj biblioteci?
Joooj…. Mislim da o tome odluku donosi sama ta žena….
W: Što smatrate Vašom najvećom snagom i što biste poručili mladim urednicima i novinarima?
Ah…. Ma, nemam ja poruka za mlade… Uglavnom ih ne zanimaju poruke starijih kolega….
W: Koje su Vaše ambicije u budućnosti i koja Vam je najveća motivacija danas? Kojim se ljudskim i profesionalnim kvalitetama najviše divite?
Još uvijek osjećam adrenalin kad se suočim s nekim novinarskim izazovom, u Daminom gambitu kad se gošća gledateljima i meni potpuno “otvori” i kaže nešto što se danas voli zvati “ekskluzivom”, i dalje je novinarstvo, usprkos svemu, za mene najljepši i jedini posao na svijetu!
Autor: Diana Mikloš
Fotografije: privatni album Elizabete Gojan
Galerija slika
