Nečiju djelatnost etiketirati i pohraniti u „ladicu“ predstavlja svojevrsni „socijalni zločin“ jer se takvim pristupom autorima „negira“ njihovo drugačije djelovanje. Slikovnica „Šapice“ (MK, 2021.) autora Slavka Sobina i ilustratora Patricia Aguera koja se bavi prijateljstvom uličnog psića Mrša i odbjegle kućne ljubimice Done izazvala je dvojake reakcije: djeca su knjigu (i njezine slijednice) objeručke prihvatila zbog zgodnih crteža i ljupke/pametne priče, dok su se odrasli čudom čudili kako njihov omiljeni glumac „zna pisati“.
A Slavko Sobin doista zna: s puno simpatija i ljubavi prikazuje malog (ne malog, nego taman) uličnog mješanca koji svoje vještine (pronalazak odbačene hrane ili kutije prikladne za spavanje) nudi kućnoj razmaženoj kujici (kojoj je grozno jer je na ulici tako prljavo i opasno, a nema ni „obilja“ hrane kao doma) pri čemu, osim u različitim životima, on među njima ne nalazi nikakvu razliku.
Naravno, razmaženka shvaća da je pogriješila pobjegavši od kuće (zbog ljubomore na malu bebu) i Mrš joj svojim iskustvom pomaže pri povratku (njezine gazde ga prigrle jer je to ipak bajka).
Diktatura novih medija nije odvratila neke roditelje da svojoj djeci i dalje čitaju knjige i da ih vode u kazalište, pa je Sobin uz ljupku, vrlo uvjerljivu Katarinu Baban (i B GLAD produkciju) izveo „Šapice“ na scenu po kojoj one već neko vrijeme veselo trče (MD „Lisinski“, 23.12. 2023.).
Scenografija se sastoji od projekcija Aguerovih crteža i nekih „uličnih“ rekvizita (znak zabrane za pse, kutija u kojoj psić spava), a kostimi (Baban) pokazuju pseće statuse: Dona je čista i uredna što pokazuje njeno, usprkos boravka na ulici, još uvijek bijelo krzno, dok je Mrš u klompama i smeđem haljetku (lako zamislivom kao odjeća spavača na klupi).
Artikuliranim i logičnim dijalozima uz minimalnu, znakovitu mimiku, Sobin i Baban utjelovljuju pse iz slikovnice koji, zato što su sada živi, jače ističu temeljne odlike priče: veličanje prijateljstva, ljubavi i lojalnosti usuprot fingiranih, površnih vrijednosti. Sudeći po reakcijama, djeca to nesumnjivo prepoznaju. Bi li mogla podučiti odrasle?
Fotografije: Filip Popović
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
