Hajde Haydee, ti znaš kako…

Sjećanje je krhka pojava, a vremeplov nepouzdano vozilo. To postaje uočljivije u uvjetima koje su ljudi osobno proživljavali, ali kada su se ti uvjeti promijenili, sve se potisnulo u zaborav.

Međutim, tijelo pamti, tako da kada se junakinja ove priče zatekla na Kubi (početkom 2019., šest desetljeća od pobjede Revolucije) brzo se prilagodila ekonomskim uvjetima socijalističkog načina života (i sama je živjela u razdoblju vožnje par-nepar, redukcije struje, odlazaka u inozemstvo po kavu i slično).

Najuočljivije odlike planske socijalističke ekonomije (nasuprot tržišnoj) u kubanskim dućanima jesu ograničena ponuda namirnica, redovi pred dućanima, kupovanje onog što nađeš, a ne onoga što doista trebaš (to će se ionako nenadano pojavitIi), te izuzetno živahno crno tržište (po općeprihvaćenom ,svugdje poznatom i priznatom, principu: „Snađi se , druže!“).

Ovaj opis je uvod u avanturicu, koju je upriličio samozvani Revolucionarni komitet, odlučivši ispitati domišljatost svoje dobrovoljačke nekubanske grupe, zadajući im prigodne zadatke: nabavu raznolikih potrepština, koje su u tržišnim uvjetima lako dostupne, ali u ovim (pomalo laboratorijskim) predstavljaju određeno postignuće.

Osoba kodnog imena Haydee morala je kupiti (ne ukrasti, dobiti, oteti, nego kupiti) – novine!
Potraga za novinama počela je u prelijepom Trinidadu (UNESCO), gradu punom jarko obojanih kuća u kolonijalnom stilu i ulicama prekrivenih velikim oblucima, prilikom obilaska gradskih muzeja (Gradskog povijesnog muzeja, Muzeja kolonijalne arhitekture, Arheološkog muzeja Guamuhaya).

Bilo je vruće nedjeljno zimsko poslijepodne i ništa nije nagovještavalo da bi se igdje mogle kupiti novine.

No, u Arheološkom muzeju, zaboravljene na jednoj stolici, ležale su novine, što je u istraživačici probudilo pravog grabežljivca…
Uzalud, budući da joj je čuvarica izvježbanim skokom otela novine iz ruku i spremajući ih u ormar, mrmljala nešto o arhivu.

Ipak, objasnila je da se novine (el periodico) mogu kupiti u pošti (correo) rano u jutro oko sedam sati (kasnije ih nema, jer ih gospoda pokupuju; podsjetimo da se i na jadranskim otocima ljubitelji informacija moraju pojaviti na rivi prilikom dolaska broda, jer se dnevne novine kasnije više ne mogu nabaviti).

Silno moćna (jer, znanje je moć), naša se Haydee (u duši revolucionarka na tragu Chea) prepustila užitku karipske atmosfere, ostavljajući avanturistički čin kupnje za sljedeće dane.

Naime, ne želeći poći kao „guske u maglu“ (čuveno upozorenje političara Stjepana Radića hrvatskim delegatima pri odlasku u Beograd 1918.), Haydee se, nesklona ranom ustajanju drugog jutra u Trinidadu, odlučila još malo informirati.

Nemirna duha, drugi se dan zatekla u gradu Sancti Spiritusu, poznatom po mostu (1825.) preko rijeke Yoyabo nalik srednjovjekovnoj građevini, za koji se, prema legendi, koristio cement pomiješan s kozjim mlijekom.

Nedaleko mosta stoje kazališna zgrada i Muzej kolonijalne umjetnosti, nekadašnja palača obitelji Iznaga, čije se veliko bogatstvo temeljilo na eksploataciji šećerne trske i robovskom radu (sam Muzej primjer je fantastičnog ambijentalnog postava).

Iskoristivši svoj nedvojbeni šarm, Haydee je uspjela nagovoriti muzejske čuvarice da joj omoguće ulaz u Muzej (iako je bio ponedjeljak, dan namijenjen čišćenju muzejskih prostorija u cijelom svijetu; valja napomenuti da su prisutne drugarice veselo čavrljale ne mareći za potrebno oruđe).

Tamo je ugledala odbačene novine, pa kako je to bio njezin sretan dan, dobila je žuđeni primjerak i informacije da se novine mogu kupiti u pošti u ranim jutarnjim satima (dakle, ista je informacija dobivena iz dva nezavisna izvora što nesumnjivo ukazuje na vjerodostojnost).

Sredinom tjedna, Haydee se u svojim obilascima kubanskih gradova zatiče u Camagueyu, gradu ljupkih trgova i romantičnih veduta.

Lukavim, naoko nemarnim propitivanjima potvrđuje dosadašnje informacije o mjestu i vremenu kupnje novina: pošta poslije sedam sati u jutro.
Dolaskom pred zgradu za koju joj tvrde da je pošta (nigdje natpisa, samo red ljudi ispred zatvorenih vrata i tek naknadno uočen plavi plosnati poštanski sandučić) korača prema depresiji, jer joj se čini da tokom dana neće uspjeti dočekati ulazak u žuđeni prostor.

No, tada joj dobra duša (nesumnjivo anđeo preodjeven u starca, omiljena biblijska smicalica) ukazuje na otvor bez ijednog ljudskog bića ispred, ali s prodavačicom i dvije vrste novina iza: slavodobitno kupuje novine za dva pesosa (CUP je kubanski pesos, valuta koju koriste domaći, za razliku od CUC-a, kubanskog konvertibilnog pesosa namijenjenog turistima i 25 puta skupljeg ; 1 CUC jest otprilike 1 euro) i s novinama u ruci ponosno šeće ulicama obilazeći Plaza (trg) Carmen (s istoimenom crkvom i skulpturama Marthe Jimenez ), Parque Ignacio Agramonte, crkve (katedralu, crkvu Srca Isusova, Soledad i Merced), lokaciju poznatu kao Pet uglova (Cinco esquinas) i napokon Plaza San Juan de Dios.

Umorna od ponosnog mahanja novinama, Haydee ih sprema u ruksak i ulazi u galeriju Magdiel (skulptor Magdiel Garcia Almanza) ispunjenu zanimljivim i duhovitim skulpturama.

Ljupka plavokosa (?!) Kubanka urođenom ljubaznošću bavi se posjetiteljicom niti ne sluteći da se radi o ženi na zadatku (doduše izvršenom, ali revolucija nikada ne prestaje).

Riječ po riječ i eto rečenice (od španjolskog se ubrzo prešlo na engleski jezik, prilična rijetkost na Kubi) u kojoj Haydee, ugledavši kultne novine „Granma“ (naziv prema istoimenoj jahti kojom su braća Castro (Fidel i Raul), Che Guevara i Camilo Cienfuegos s 81 borcem krajem studenog 1956. krenuli iz Meksika na Kubu kako bi počeli borbu protiv diktatora Fulgencia Batista za slobodnu Kubu ) odmah pokušava saznati kako se do tih novina može doći legalnim putem (budući da ih nije našla tog jutra u pošti?!).

olga kuba

Način kako su spomenute novine našle put u galeriju predstavlja arhetip mnogih nabavki (s varijacijama, dakako). Naime, penzionirani građanin odlazi vrlo rano do pošte u kojoj kupuje veći broj primjeraka različitih (valjda) novina i potom ih odnosi na određene adrese ustupajući ih za nešto višu cijenu – on omogućuje drugima da jednostavno dođu do novina, a sebi osigurava dodatnu (vjerojatno vrlo malu) zaradu.

I napokon još jedan način nabavke novina, ali rezerviran za statične stanovnike: mjesečna pretplata.
Nakon što je samozvanom Revolucionarnom komitetu Haydee predočila prikupljene novine i pod zakletvom prepričala dogodovštine vezane uz nabavku novina (čak pet različitih izdanja, među kojima „Granma“), dobila je nagradu u obliku 3 CUP-a s Cheovom slikom.

Novine prikupljene kupnjom i poklonima Haydee je pohranila u svojoj kućnoj arhivi, lutanja gradovima (u tobožnjoj potrazi ) u svojem mentalnom pretincu za ljepotu, a susrete s ljudima (nasmijanim i spremnim pomoći) u svojem srcu (koje se počelo odazivati na ime „corazon“) .

Fotografija Iztok Mervič
olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti

Facebook Like Button