Hrvatski književnik August Šenoa (1838.-1881.) pripada među najveća imena domaće književne baštine i mada je stvarao u 19.stoljeću, njegove romane i povjestice i danas čitamo kao aktualno štivo (budući da se temelje na autentičnim povijesnim podacima), feljtone i kazališne kritike kao odraze vremena koji su nam bliski , a pjesme kao vlastite izričaje srca…
U našoj sredini, Šenoino obiteljsko stablo obično počinje spominjanjem prvog pretka koji je došao u Zagreb (1829.), a to je Augustov otac Alois Schenoha (1805.-1878.) koji se osjećao Nijemcem i svoje prezime pisao kao Schoenoa.
U Zagrebu je radio kao slastičar došavši iz Trnave na poziv biskupa Alagovića, nakon što je zanat izučio u rodnom Budimu. Međutim, njegov otac Johannes Schoeynoha (1769.-1838.) bio je mlinar, a potom pekar u njemačkom dijelu Budima, no postoji prilično velika vjerojatnost (iako nema dokumenata) da je obitelj češkog porijekla (gradić Časlav).
Varijacije prezimena od Šejnoha (Schoeynoha) preko Schoenoa do Šenoa – kako ga je August počeo pisati, pokazuju opredijeljenost pojedinog naraštaja, ali i prilagodbu novim sredinama (iako Alois nikada nije progovorio hrvatskim jezikom, a i sina šalje u Pečuh na školovanje, kako ne bi učio na hrvatskom jeziku; August je hrvatski jezik naučio u igri s vršnjacima).
U 2018. navršila se 180-ta obljetnica Šenoina rođenja pa je na Karlovom trgu u Pragu postavljena ploča na mjestu gdje je nekada stajala kuća u kojoj je stanovao August Šenoa za vrijeme studija na Pravnom fakultetu (1859.-1865.).
Naime, zahvaljujući Strossmayerovoj stipendiji, Šenoa odlazi u Prag gdje dolazi do apsolventskog statusa, no kako nikada nije položio završne ispite, gubi financijsku potporu.
Budući da je poznata izuzetna Šenoina marljivost, doista je neobično da nije diplomirao, što mu je nakon povratka u rodni Zagreb itekako odmagalo.
Međutim, Šenoa je vrlo rano shvatio da je za njega pisanje više od profesije – njemu je to vokacija!
Iz Praga šalje brojne članke, a svoj novinarski rada nastavlja i pri povratku u Zagreb.
Zahvaljujući Kući Šenoa (Zagreb, Mallinova 27), obiteljskom zdanju (od 1929.) u kojem je sačuvana ostavština obitelji Šenoa za koju skrbi nasljednica Jasmina Reis, danas se može vidjeti ne samo autentični ambijent građanske kuće već i intelektualno nasljeđe obitelji Šenoa (posljednji krvni potomak bio je Augustov unuka Zdenko, 1918.-2005.).
Boravak Augusta Šenoa u Pragu urodio je brojnim tekstovima, pjesmama na češkom jeziku i poznanstvima (primjerice spisatelj Jan Neruda), pa su književna druženja, bogati kulturni život i predanost pisanju ostavila dubok trag na mladom senzibilnom intelektualcu.
Opisi tih dana mogu se pročitati u pripovijetki „Prijan Lovro“, pa kako je poznata Šenoina sklonost autentičnosti, može se govoriti o određenom stupnju dokumentarne vjerodostojnosti.
Karlov trg je najveći praški trg, ujedno jedan od najvećih europskih trgova i teško je reći kako je izgledao u Šenoino doba, budući da je doživio promjene 70-tih godina 19.stoljeća, pa je velika vjerojatnost da dvokatnica (555/31) u neorenesansnom slogu na čijoj je fasadi ploča koja podsjeća na Šenoino studiranje u Pragu, nije njegova istinska nastamba.
Autor idejnog nacrta spomen – ploče je arhitekt Vlado Milunić (1941.) koji od 1956. živi u Pragu, a najpoznatiji je po neobičnoj praškoj zgradi nazvanoj „Plešuća kuća“ (otvorena 1996.) koju je dizajnirao zajedno s arhitektom Frankom O. Gheryjem (1929.).
Fotografije Zvonimir Mas, Marko Silađi
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
