Valja razlikovati političku i zemljopisnu pripadnost određenog područja, tako da Štajerskom nazivamo i austrijski i slovenski dio spomenute pokrajine, pa se zahvaljujući reljefu (što za sobom povlači hranu i običaje) nerijetko začudimo prelasku granice.
Primjerice, glavni gradovi Štajerske (veći dio pripada Austriji) odnosno Donje Štajerske (Slovenske Štajerske), Graz i Maribor pokazuju određene podudarnosti.
Mada prostranstvom i brojem stanovnika veći, Graz kao i Maribor ima baroknu povijesnu jezgru, oba grada leže na obalama rijeka (Mura i Drava) i oba su bila Europske prijestolnice kulture (2003. i 2012.).
No, zadržimo se u Mariboru, gradu dobro poznatom ljubiteljima kazališta – Slovensko narodno kazalište Maribor, Kazalište lutaka Maribor, Festival Borštnikov susret zatim suvremene likovne umjetnosti – Umjetnička galerija Maribor, Multimedijski centar KIBLA i vina – Kuća stare loze ili kako je ionako svi nazivaju „stara trta“.
Od nedavno, promotori mariborskih turističkih vrijednosti (TIC Maribor) osmislili su povijesno-kulinarski obilazak Maribora u četiri koraka (četiri „prehrambena zaustavljanja“), pa se uz upoznavanje mariborske prošlosti i kulture može prezalogajiti („Prazna vreća na stoji!“).
Početno mjesto mojeg obilaska u listopadu 2018. bila je gostionica „Kod tri ribnjaka“, smještena duboko u Gradskom parku na početku prvog od tri umjetna jezera (pune se potocima s obližnjih vinorodnih brežuljaka).
Prema dokumentima gostionica postoji od 1825., a mještani i danas govore da idu „pri Kličku“, jer iako su se mijenjali vlasnici, tradicija se i dalje vezuje uz obitelj Kliček.
Pokraj starinske zgrade, s vinskom kleti i krasnom terasom, nalazi se vrt začina za ljetne mjesece, a može se sjesti i na obalu jezera/ribnjaka u čijoj je sredini vodoskok.
Na zidu se može vidjeti nacrtana zgoda vezana uz pučku legendu o postolarskom šegrtu koji je spasio grad od Turaka.
Naime, građani su se zatvorili u grad koji su opsjedali Turci, ali su zaboravili (?!) pustiti vodu u opkope, što je značilo da će neprijatelji uspjeti prodrijeti u grad.
Mladi hrabri šegrt (skoro kao Hlapić) kojem povijest nije zabilježila ime, preobukao se u tursku odjeću, odjurio do ribnjaka i otvorio branu.
Treba li uopće reći da su se turski zavojevači podavili u vodenoj bujici, jer su već bili u jarcima?
Budući da je ova starinska gostionica bila prvi korak u našoj kulinarskoj šetnji, počeli smo s gablecom za koji smo blagovale ponudu sastavljenu od suhomesnatih proizvoda, sira i paštete (Kličkova pašteta) pod nazivom „Izpod kozolca“.
Naziv „kozolec“ odnosi se na tradicionalni visoki drveni stalak s nevelikim krovom koji služi za sušenje sijena, kukuruza i sličnih poljoprivrednih proizvoda (vrlo često ga se vidi na poljima).
Nakon užitka u okolišu i ponudi, uputile smo se prema središtu grada niz staze parka čiji su začeci zabilježeni u drugoj polovici 19. stoljeća.
Fotografije Jasmina Pisanec
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
