Četvrti, posljednji korak u kulinarskoj šetnji Mariborom

U kulinarskoj šetnji Mariborom krenula sam od ribnjaka u Gradskom parku kroz ulice i trgove stare gradske jezgre do obale Drave , te sam tako prehodala neke zamišljene granice povijesnog Maribora između padina zasađenih vinogradima i dravske obale na kojoj se nalazi najstarija vinova loza na svijetu.

kolaci-trta

Posljednja stanica na „putu hrane i pića“ smještena je u Kući stare loze (Hiša stare trte), svojevrsnog simbola Maribora. Prema fotografijama datiranih 1657. odnosno 1687. i pohranjenih u arhivima Graza i Maribora, vidi se niska kuća sagrađena u 16.stoljeću (kao dio gradskog obrambenog sustava) obrasla vinovom lozom.

Iako se desetljećima govorilo o starosti od 400 godina, odnedavno se spominje 450 godina, jer se, stjecajem okolnosti, točna starost ne zna.

Prema zapisima, loza je preživjela srednjovjekovne bitke (s Turcima), požare, trsnu uš, dizanje razine rijeke Drave(što je izazvalo truljenje) i tko zna što još, da bi je napokon ljubitelji vina prigrlili i počeli se brinuti za nju!
Razgranata duž fasade, zahvaljujući brizi stručnjaka, loza i danas rađa, godišnje nešto manje od 50 kg, što daje između 20-30 litara vina

kolaci-trta-1

Radi se o sorti nazvanoj žmetna črnina ili modra kavčina , koja se može naći u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (ali i na splitskim Bačvicama), a urod „stare trte“ isključivo čine boce namijenjene za posebne prilike (kako je komentirao mladi vodič :“To nije vino, to je legenda“).

Meni su uz čašu nekog sasvim drugog vina, ponudili kolače od vina i spoznaju da se predanim marom mogu sačuvati odjeci prošlosti- uostalom Slovenci su poznati po čuvanju svoje baštine (koja je ujedno svjetska baština).

Fotografije Jasmina Pisanec

olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti