Galerija f8 Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu je mjesto gdje izlažu studenti ADU (ponekada i profesori) i gdje se u pravilu mogu vidjeti izvrsne izložbe u čemu nije iznimka niti izložba Filipa Milkovića (1997.) „Poznati teritorij“( 28.10.-19.11. 2022.).
O svojem je radu Milković u katalogu zabilježio: “Poznati teritorij“ je autofikcijsko istraživanje čija je polazišna točka portretiranje nekoliko najbližih osoba. Portreti su isprepleteni s mrtvim prirodama osobno značajnih predmeta iz različitih razdoblja života i fotografijama privatnih prostora u kojima svakodnevno boravim , stvarajući psihološku topoanalizu osobnog teritorija imaginacije.“
Da bi bilo jasnije, valja reći da je izložba nastajala u doba zatvaranja (lockdown) zbog epidemije i potresa u Zagrebu što je bilo doista stresno razdoblje. Protiv nastalih tjeskoba svatko se borio vlastitim oružjem, a Milković je iz te borbe, nesumnjivo, izašao kao pobjednik.
Fotografije koje bi trebale predstavljati bilježenje svakodnevice (muha na ruci, pogled kroz prozor, obiteljsko ozračje) postaju odjednom slutnja nečeg višeg i važnijeg od same pojavnosti. U tom bih kontekstu izdvojila dvije vrlo zanimljive fotografije: starinskog ručnog ogledala i djevojke s mobitelom u okruženju vlastite sobe.
Obje fotografije (kao i većina ostalih) imaju naglašeni slikarski ugođaj, pa dok je ogledalo na tragu nadrealističkog slikarstva, djevojka pripada „hiperrealizmu“. Naglašeno realističke slike obično rese brojni detalji, pa tako i „naša“ djevojka leži u pretrpanom prostoru, a ono što je dodatna odlika ove fotografiju je duhovita kompozicija: djevojka leži ispod plakata za film „Parazit“, iznad njezine glave se nalazi (uz plišanog majmunčića) naslikana glava plišanog medvjeda, vrlo slična motivu na njezinoj papuči.
Neprepoznatljiv je izvor svjetla pod kojim ona proučava svoj mobitel, ali je nametljivo vidljiva mala svjetiljka čija svjetlost njoj ne pomaže, ali jasno osvjetljava filmski plakat s istaknutom riječju „Portreti“.
Svaka od fotografija na određen način prikazuje svjetlosni izvor, kao izravno prepoznatljiv ili kao dio kompozicije i na taj način „obilježava“ teritorij na kojem se susreću Milković i njegovi „modeli“ (među kojima je sigurno „omiljena“ mrlja od vlage na stropu).
Izložba „Poznati teritorij“ Filipa Milkovića nije samo serija odličnih fotografija nego utješna, dobro ispričana priča.
Fotografije: Filip Milković
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
