Problemska, izvanredno duhovita izložba nazvana „Mona Spiza“ postavljena je u izložbenom prostoru Starog grada Gradskog muzeja Varaždin (25.1.- 5.11. 2023.) i predstavlja konzervatorsko – restauratorski pogled na ulogu hrane te tako na poseban način nastavlja izložbu „Dobar tek- kultura hrane u varaždinskom kraju“ (Palača Herzer, 7.12. 2022.- 5.11. 2023.).
Naslov je nastao dosjetkom koja povezuje riječ „mona“ (u značenju gospođa pri čemu je jasna asocijacija na Leonardov portret Lise del Giocondo poznate kao „Mona Liza“ ) i pojam spiza (dalmatinski hrana) čime su, na efektni način, povezani slikarstvo i hrana.
Autorica Daša Suhić Hižak je kroz pet cjelina prošetala od prapovijesti do baroka kako bi publici približila način izrada boja i nužnih sastojaka korište-njem prirodnih izvora (neki su prilično neočekivani!).
Najstariji slikari bili su špiljski ljudi, podloga im je bila stijena, slikarska pomagala štapići i životinjske kosti, a pigmente su dobivali energičnim akcijama poput paljenja (ugljen), kopanja (zemlja, kreda) ili ranjavanja (krv): upečatljiva rupa u muzejskom zidu dočarava taj prirodni atelijer.
Druga je cjelina vezana uz bojanje tekstila (suradnik restaurator-konzervator Petar Nevžala) i pokraj tkanina u raznim bojama naznačena su porijekla boja (minerali, školjke, biljni i životinjski izvori), te nabrojene ili prikazane namirnice (šećer, med) koje doprinose elastičnosti boje, služe kao konzervans (smokvino mlijeko) ili za izradu tutkala (kože, kosti, ribe) i škrobnog ljepila i veziva (kesten, pšenica, riža): nevježama ova „radionica“ predstavlja pravu čarobnjakovu izbu.
Treća cjelina u kojoj se nalazi čuvena slika (kopija) „Žitna Madona“ (nepoznati autor iz 15.st, najstarija slika u GMV) i u kojoj se mogu vidjeti zlatni listići i kokoš, nazvana je „Renesansnim atelijerom do 15. stoljeća “ i tu se nalazi recept za jajčanu temperu (slikarska tehnika do pojave uljanih boja), saznati kako izvaljati zlatne listiće i kako izvesti pozlatu (i kakvi su pri tome doprinosi rakije i urina) te kakve veze ima vjeverica sa slikarstvom. U 15. stoljeću pojavljuju se uljane boje a potrebno se ulje dobiva od lana, maka, oraha i suncokreta!
Posljednja cjelina prikazuje atelijer flamanskog slikara Petra Paula Rubensa (1577.-1640.), jednog od najproduktivnijih predstavnika baroknog slikarstva (portret druge supruge Helene Fourmont nalazi se u zbirci GMV), a kako je među prvima koristio ulje maka, na ulazu u „Barokni atelijer“ (njegov) „rastu“ cvjetovi maka.
Ambijent atelijera rese njegov autoportret i portreti supruge Helene i kćeri Clare Serene, a posjetitelju se pruža prilika da sazna o prirodnim smolama damaru i mastiksu te terpentinskom ulju. Neodoljivo se nameće zaključak da su slikari u svojim smočnicama imali sve što im je trebalo za slikanje!
Sadržajem, pristupom i zanimljivim postavom izložba „Mona Spiza“ na zabavan i pametan način nadopunjuje postojeće znanje posjetitelja sa specijaliziranim znanjem konzervatora – restauratora i tako kod publike izaziva drugačiji pogled i na umjetnost i na hranu.
Oprez, ma koliko bile lijepe, slike ipak najčešće nisu jestive!
Fotografije: Andrej Švoger
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
