Jedinstvena i neponovljiva primabalerina Mirna Sporiš u najnovijem intervjuu na Wish.hr-u, odaje male, slatke tajne baleta.
Primabalerina Mirna Sporiš svoju karijeru započela je u dječjim danima kada je počela plesati s nepunih šest godina, dok s devet godina upisuje školu za klasični balet u Zagrebu. Diplomirala je 1990.godine te se zapošljava u Hrvatskom narodnom kazalištu, a 2003.godine dobiva status primabalerine. U svojoj karijeri otplesala je klasične, neklasične, moderne i nacionalne baletne predstave. Ova talentirana umjetnica osim što voli ručne radove, 2013.godine upisuje Akademiju dramske umjetnosti, smjer baletne pedagogije. Ponosna je majka tinejdžerice Marie.
Mirna Sporiš je na ovogodišnjoj dodjeli Nagrada hrvatskog glumišta, osvojila nagradu za najbolju žensku baletnu ulogu, u baletnoj predstavi “Coppeliu na Montmartreu”.
W: Profesionalna ste balerina zagrebačkog HNK. Što vas je u životu potaknulo da postanete balerina?
„Jednostavno sam znala da želim biti balerina. Još kao petogodišnja djevojčica rekla sam roditeljima da to želim i molila sam ih da me upišu u školu. Smatram da je velika sreća za roditelje kada dijete samo odabere svoj životni put te kada zna da je to onaj pravi put za njega.“
W: Kako izgleda jedan dan u životu balerine?
„Dižem se rano ujutro, ispratim svoje dijete u školu i tada krećem s pripremama. Prvo obilno doručkujem, a kasnije započinje ritual spremanja. Prije vježbi koje počinju oko 10 sati odrađujem zagrijavanje koje traje oko sat vremena, a zatim slijedi program vježbi. Uvijek se rade nove vježbe za tekući repertoar ili se priprema neka nova premijera. Probe ponekad znaju trajati po cijele dane, ovisno o obujmu posla i ulozi za koju trenutno uvježbavam. U pauzama redovito odlazim na masaže, relaksaciju, oporavak te ručak jer dosta energije izgubim vježbajući. Također pijem i dosta tekućine koja se izgubi znojenjem. Kada dođem doma nastavljam s obiteljskim obavezama, a navečer ukoliko nemam predviđenu predstavu volim otići na razna kulturna događanja. Tako započinje i moj sljedeći dan.“
W: Da li postoji ženska ljubomora između balerina kako je bilo prikazano na poznatom filmu “Labud”?
„U filmu je sve jako prenaglašeno, preuveličano i ljudi stvarno mogu dobit krivi pogled na balet. Ljubomore ima, ali u malim količinama. Više bi rekla da je to neka zdrava konkurencija odnosno želja svakog plesača da bude još bolji. Kad se nemaš s kim natjecati i uspoređivati, onda ni ne napreduješ. Gledanjem i uspoređivanjem s drugim plesačima uviđaš svoje greške, ali i vrline te pokušavaš primijeniti na sebi u nadi što boljeg i lakšeg plesanja.“
W: Pozitivne i negativne stvari kod baleta?
„Balet je esencija ljepote, dobrote, stila i visokih tehničkih dostignuća, koji daje beskrajno zadovoljstvo i sreću, dok s druge strane je prepun životnog odricanja, strogog režima. Balet je kao vrhunski sport, samo s umjetničkom dimenzijom. Naravno, predanost i požrtvovnost su neizbježne.“
W: Vaše najdraže predstave u kojima ste plesali?
„Ima puno predstava pa bi ih mogla nabrajati u nedogled. Svaka uloga koju plešem mi je u tom trenutku najdraža bila ona mala ili velika. Izdvojit ću Don Quijote, Bajaderu,Coppelija, Romea i Juliju i Đavo u selu.“
W: Što bi bila vaša najveća želja vezano za balet, koju još niste ostvarili?
„Uvijek postoji još neka uloga koju još nisam otplesala, ali sada je već vrijeme za neke nove putove u karijeri. Studiram za baletnog pedagoga, tako da je to moje novo svijetlo odnosno nova uloga koju tek trebam naučiti. Obožavam raditi s mladim plesačima, prenositi im svoje znanje stečeno dugogodišnjom plesačkom karijerom, a ponajviše ljubav i radost plesanja.“
W: Vaša najdraža boja?
„Volim sve boje“
W: Smatrate li da je balet u Hrvatskoj dovoljno promoviran kada ga se uspoređuje s drugim stvarima. Odnosno smatrate li da se malo pažnje pridodaje toj vrsti umjetnosti?
„Ovo pitanje je kompleksno. Vremena se mijenjaju, a balet poprima neka nova značenja. Još je uvijek to tradicijska umjetnost tj. poziv koji preuzima cijelo tvoje biće. Danas je nekako sve teže biti toliko fasciniran i opsjednut tom vrstom poziva u doba kada se život sve brže izmjenjuje. Nekako mi se čini da polako izumire, ali opet ne želim u to vjerovati. Nadam se nekoj novoj renesansi u baletnoj umjetnosti.“
W: Da opet birate svoje zanimanje, da li bi opet izabrali biti balerina?
„A što bi drugo? To me toliko ispunjava da ne vidim razloga išta mijenjati.“
Autor: Marina Jakšić
Fotografije: Uz dopuštenje Mirne Sporiš/ naslovna fotografija- Sanja Baljkaš
Galerija slika
