Srce je poput susjedovog mačka – ništa ne razumije

Najava dolaska bugarskog književnika Zaharija Karabašlieva (1968.) na zagrebačko okupljalište knjiga i književnika, 4.Festival svjetske književnosti početkom rujna 2016., izazvalo je zanimanje za njegov, za sada jedini prevedeni roman na hrvatski jezik „18% sivo“ (prevela Ksenija Banović, Hena com, 2016.).

18-sivoZbog svojedobno vrlo popularne trilogije erotskih knjiga o „nijansama sive“ književnice E.L. James, bilo je malo pomutnje, koja se brzo stišala, kada su prvi čitatelji počeli izražavati svoje zadovoljstvo pročitanim romanom. Da je to bilo tako i u autorovoj domovini potvrđuje činjenica da je od prvog objavljivanja 2008. roman doživio deset izdanja. Glavni junak imenom Zack (Zaharij pretvoren u Zacka?) seli iz Bugarske u Ameriku, ponesen pričama o takozvanom američkom snu. Priča je dvostruka: Zack govori o životu sa slikaricom Stelom koja ga je ostavila zbog čega je on silno nesretan i ujedno opisuje svoje putovanje iz Meksika prema New Yorku kako bi prodao vreću marihuane koju je nesmotreno (?) ukrao. Dakle, žanrovski roman možemo definirati kao „roman ceste“ , ali i kao pravi ljubavni roman.

Uz to što saznajemo kakva su Zackova razmišljanja, težnje i sanje o budućnosti,u romanu važno mjesto zauzimaju konkretni opisi, čime se stvara vrlo živopisna slika putovanja kroz krajolik koji ni po čemu nije uzbudljiv, ali odražava psihološka stanja. Jer, ovisno o tome kako se osjeća, on zapaža određena mjesta ,pa možemo govoriti o „fotografskom pamćenju“. Naime, Zack i jest fotograf , preko čega saznajemo o razlozima za naslov :“To je izraz. 18% sivo. Čemu ti služi tih 18% sivog. Njime kalibriram svjetlomjer. Ovdje, vidiš-usmjeravam ga prema sivom papiru-tako-i svjetlomjer već „zna“ da je to sivo baš 18%. Tako mogu izračunati što je tamnije ili svjetlije od tog sivog. Vidiš…svakom svjetlomjeru bez obzira koliko je precizan.treba referentna točka.“ Dakako, tu nije riječ isključivo o svjetlomjeru, nego i o senzibilnom pojedincu. Mada su i prije Karabašlieva neki vrlo poznati pisci pisali „romane ceste“ (čak su ih tako i zvali, primjerice Jack Kerouac „Na cesti“), ovaj roman se odlikuje ispreplitanjem najnježnijih prisjećanja i ironičnih opaski. Proizlazi da željeni „američki san“ nije daleko od noćne more. Ili su to jednostavno iznevjerena očekivanja?

olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti