Zanati pred izumiranjem

Kako godine prolaze, tako se mijenjaju ljudske navike, stvari koje svakodnevno koristimo, poslovi koje radimo, ali i usluge koje koristimo. I dok je nekad bilo nezamislivo da neko selo nema kovača, danas je ovaj zanat uz još nekoliko njih gotovo pred izumiranjem. Danas se više isplati kupiti novu lopatu, kućanski aparat, sat ili neku drugu stvar, nego platiti popravak iste pa tako određeni obrtnici iz dana u dan gube svoju klijentelu.

Kovač

kovac
U davna i ne tako davna vremena ljudi su imali konje koje je trebalo potkivati, na polju se radilo rukama, nije bilo mehanizacije i strojeva. Trebalo je nabrusiti oruđe, a i napraviti stvari potrebne za gradnju kuće. Danas se sve to može kupiti u trgovinama, sela gotovo da više i nemaju konje, a kovači iz dana u dan imaju sve manje posla. Sve je manji broj mlađih osoba koje se žele baviti ovim poslom pa kako radi starosti umiru kovači, tako s njima umire i ovaj zanat.

Bačvar

bacve
Nekada su podrumi bili puni drvenih bačvi za čiju je izradu bilo potrebno mnogo znanja i vještine, dok je danas dovoljno prošetati do trgovine i odabrati bačvu po svojem ukusu. Sve su više zastupljene inoks bačve, dok su one stare drvene postale prava rijetkost i vrijedna ostavština.
Bačvari su nekada bili na cijeni jer je za izradu prave drvene bačve trebalo mnogo vremena i truda. Osim poznavanja drveta i njegova porijekla, valjalo ga je znati i dobro obraditi te mu dati uporabnu vrijednost.

Urar

sat
Prije pojave digitalnih satova, pametnih telefona i ostalih stvari, satovi su se navijali. Kad bi se neki od njih pokvario ili ga je trebalo samo malo podmazati, ljudi su odlazili uraru koji je točno znao što treba učiniti. Bolje od ikoga, urari su znali točno vrijeme i nije bilo tog sata koje vješte ruke i pažljivo oko nisu mogli popraviti. Danas se njihov posao nažalost svodi na mijenjanje baterija jer baš kao što je to slučaj i s ostalim stvarima, popravak i nabava dijelova ispadaju skuplji od nabave novog sata jer su baš tako napravljeni da imaju “rok trajanja”.

Postolar

postolar
Osim satova, na listi potrošne robe našle su se i cipele. Zbog obilja prodavaonica obućom i velikim rasponom cijena, danas gotovo da i nema osobe koja nosi cipele na popravak postolaru. Niža cijena najčešće podrazumijeva i manju kvalitetu pa sam popravak nakon nekoliko nošenja ne dolazi u obzir jer se cipela sama raspadne. Postolari danas najčešće popravljaju pete ili pak proširuju ljudima cipele, dok njihov stari zanat u borbi s novim trendovima polako odlazi u zaborav.

Popravljač kišobrana

kisobran
Što učinite kad Vam vjetar okrene kišobran i malo ga ošteti? Najčešće ga bacite u smeće, zar ne? I dok su nekada postojale osobe koje su se bavile popravljanjem kišobrana, danas oni nakon male nezgode završavaju u kantama za smeće. Ovaj zanat polako je otišao u zaborav jer gotovo da i ne postoje osobe koje se njime još uvijek bave. Ono što je ostalo to je uspomena na davna vremena kad su se stvari popravljale kad su bile pokvarene i krpale kad su bile poderane. Bila su to vremena kad su se stvari puno duže koristile, a ne bacale u smeće nakon manjeg kvara, bilo je tada i više zanata o kojima se danas samo priča i prisjeća ih se gledajući stare fotografije i davno izrađene predmete.

Autor: Vedrana Duić Loparić
Fotografija: Dennis Jarvis, Anguskirk, Jerry Bowley,
BenGrantham, Christian M. M. Brady, Jethro Taylor

Facebook Like Button