Zagreb se oprostio od Žuži Jelinek (17. 7. 1920. – 23. 1. 2016.), legendarne dizajnerice, stilistice, spisateljice i kolumnistice, samo nekoliko mjeseci nakon što je za Gloriju ispisala ove riječi.
Ja samo ‘preustrojavam’ svoj život i ‘skrećem’ na neki drugi, mirniji kolosijek. Životu dajem jednu drugu dimenziju. I ovdje optimizam ima zadnju riječ, može se lako razlučiti. Tako se Žužika ili pravim imenom Suzana Ferber, nakon gotovo 22 godine i 1088 članaka posljednji put obratila svojim čitateljima. Nesalomljivi duh i stalni optimizam ono je po čemu ćemo ju pamtiti, iako ju život, najblaže rečeno, često “nije mazio” – bila je i nepodobna, nepoželjna, kontroverzna pa često kritizirana, djetinjstvo joj je obilježila neimaština, a odrasle godine tužne obiteljske sudbine.
Uspjeh pod svaku cijenu
Ja sam željela sama uspjeti. Više od novca željela sam biti netko! Rođena sam u siromašnoj obitelji. Moji su roditelji bili Židovi i oboje su bili gluhonijemi. Naša nas je rodbina prezirala i uvijek su nas primali u kuhinji, a ne u salonu – prisjeća se teških početaka nakon što je s obitelji iz rodne Budimpešte preselila u zagrebačku Maksimirsku cestu. Po završetku škole za krojačice, tada još maloljetna Žuži, 1937. odlazi u Pariz gdje uči kod Nine Ricci na odjelu za hendikepirane žene. Tada upoznaje i Coco Chanel koja ju je kako sama kaže, jako protežirala. Dvije godine kasnije vraća se u Zagreb i otvara vlastiti krojački salon. Šivala je za bogate židovske obitelji, a njezine su kreacije tijekom godina nosile brojne utjecajne dame, od Jovanke Broz do Bele Krleže.
Roditeljima spasila život
Godine 1941. udala se prvi put (i nakon toga, još tri puta). Za boravka u Rijeci kamo se odselila sa suprugom, uglednim zagrebačkim zubarom, dr. Erikom Jelinekom saznaje da će joj roditelji biti deportirani u koncentracijski logor Jasenovac, a tada je već izgubila dio obitelji.
Obojicu moje braće zbog židovskog podrijetla strijeljali su ustaše, a roditelji, iako gluhonijemi, bili su dodatno kažnjeni. Morali su gledati pogubljenje svoje djece – više puta je ispričala. Žuži se nikada nisu previše ticala tuđa mišljenja, a kasnije, kao spisateljica i kolumnistica uvijek je govorila kako se raduje i negativnim kritikama jer to znači da ju ljudi čitaju. Zato je na Sušaku zavela talijanskog časnika kako bi roditeljima spasila život.
Život svojih roditelja platila sam seksom i nije mi žao. A kaj ćete vi misliti o meni, baš me briga – uvijek je otvoreno komentirala.
Partizanka i narodni neprijatelj
U rujnu 1943. pridružila se partizanima. Bila je u sanitetu, “prikrpala” se suprugu. Nakon rata započela je suradnju s Varteksom, a njezine su se modne revije održavale diljem svijeta. Uspjesi Žuži Jelinek zasmetali su i samom Titu. Ponudio joj je mjesto direktorice makedonske tvrtke “Teteks”, međutim ona se nije htjela odreći salona na zagrebačkom Jelačić placu i svoje firme pa je tako “preko noći” postala narodni neprijatelj. Zajedno s djecom i roditeljima bježi u Ženevu, a dr. Jelinek bježi od Žuži, zajedno sa sluškinjom… U Zagreb se vratila 1964. na Titov poziv.
Najpoznatija modna kreatorica iza željezne zavjese
Žuži Jelinek prva se proslavila u modnom svijetu izvan granica bivše države. No za sebe je uvijek govorila da je obična šnajderica. Čak je i dobila nadimak u inozemnom tisku – najpoznatija modna kreatorica iza željezne zavjese.
Tijekom života napisala je 10 knjiga od kojih je posljednja objavljena 2013. pod nazivom “Živjeli muškarci”. Govorila je sedam jezika i živjela na relaciji Zagreb – Ženeva – Opatija. O njezinom životu snimljen je i dokumentarni film, a za takav projekt bio je zainteresiran i slavni Steven Spielberg. Navodno ju je pozvao da radi kao glavni savjetnik na filmu, no Žuži se nije ponovno išlo u Ameriku pa je tu ponudu ljubazno odbila.
