Još čujem njegov glas…

„Kada god uđem u kazalište (Hrvatsko narodno u Zagrebu, op.a.), čini mi se da još čujem njegov glas“ rekao je uoči obilježavanja stote obljetnice rođenja tenora Josipa Gostiča (Stara Loka 5.3.1900.- Ljubljana 25.12.1963.) ljubitelj opere, nekadašnji „galerijaš“ („galerijašima“ se nazivaju oni posjetitelji HNK koji su gledali predstave stojeći na „galeriji“ u stražnjem prostoru balkona, uglavnom studenti i mlađi ljudi, budući da su ulaznice za ta mjesta bila osjetno jeftinije; danas toga više nema).

gostic-1

Oni koji su Gostiča imali prilike čuti u nacionalnim kazališnim kućama u Ljubljani, Zagrebu i Beču, slažu se s riječima Marije Barbieri da je to bio: „…glas velikog raspona i volumena, posebne boje i mekoće…“, da je sam pjevač posjedovao: „…besprijekornu tehniku disanja…“, a kao protagonist „..nikada nije otkazao nastup ili zakazao…“.

gostic-2

Stota obljetnica rođenja (2000.godine) obilježena je koncertima , tiskanjem monografije i izdanjem CD-a sa snimcima arija iz njegovih uloga, čime su započeli „Gostičevi dani“ koji još uvijek traju, najviše zahvaljujući angažmanu Kud-a Jože Gostič iz Homca. Iako rođen u Loki, mali se Jože s obitelji trajno nastanio u obližnji Homec, budući da je otac bio orguljaš u župnoj crkvi.

Prve glazbene poduke dobio je od oca, pa je i sam svirao u crkvi i pjevao u crkvenom zboru do odlaska na ljubljanski Konzervtaorij zbog studija pjevanja. Prvu ulogu , lik Lenskog u operi „Evgenij Onjegin“ Petra Iljiča Čajkovskog, zapjevao je 1929. u ljubljanskoj Operi, dok ga je zagrebačka operna publika čula prvi puta 1932. kao Janka u Smetaninoj „Prodanoj nevjesti“.

gostic-3

Godne 1937.postaje stalnim članom zagrebačke Opere, a na toj pozornici 1959. obilježava tridesetu obljetnicu umjetničkog rada. U Beču prvo pjeva u Narodnoj, a potom u Državnoj operi, čijim stalnim članom postaje 1951. Dakako, gostuje i u drugim uglednim opernim kućama, ali nikada ne nastupa uoči Božića, jer tada pjeva na ponoćnoj misi u crkvi Marijinog rođenja u Homcu.

gostic-4

Od godine 2000. , svake godine početkom ožujka poklonici Gostičeve pjevačke umjetnosti pogledaju Gostičevu bistu uz obiteljsku kuću podno brežuljka, popnu se do crkve u kojoj je prvi puta zapjevao, prisustvuju misi zadušnici, obiđu grob , pogledaju kamničke Alpe i upute se u Domžale na koncert pjevača iz Opere SNG, Ljubljana i Opere HNK, Zagreb. Ostalih se dana može obići spomenuta crkva koju je oslikao Matija Koželj (1842.-1917.) , pohoditi Gostičeva obiteljska grobnica, a zahvaljujući prekrasnom krajoliku, možda netko pri tome začuje njegov neuništivi lirski tenor.

Fotografije Senka Bosner
olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti

Facebook Like Button