Profesor Stiperski nam odaje svoje pustolovine u drugom dijelu svoje putopisne priče.
Stigli smo do najzapadnijeg dijela našeg putovanja odnosno Istočne Afrike. Viktorijino jezero je površinom (68 000 km2) najveće tropsko jezero na svijetu i drugo najveće slatkovodno jezero (iza američkog Superior). Najveća dužina jezera je 337 km, a širina 250 km. Jezero je razmjerno plitko s najvećom dubinom od 83 metara. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1133 metara. Voda jezera otječe u rijeku Bijeli Nil. Jezero je za Zapadnjake otkrio britanski istraživač John Speke 1858. g. u svojoj potrazi za izvorom rijeke Nil i dao mu ime u čast engleske kraljice. Razne kemikalije i otpadi od poljoprivrede i industrije završavaju u jezeru. Od zagađenja, donji dijelovi jezera su bez života. Domaći ljudi govore nam kako jezero nije naročito zagađeno. Tješe se. Vozimo se po jezero do manjeg ribarskog sela s tržnicom. Neobične ribe. Prodaja riba i na zemlji. Ispred trošne kućice, nekoliko plastičnih stolaca. Da, to je kafić. Crvena zastava Coca- cole. Svugdje je. Na putovanjima volim Coca-colu – pravi lijek. Sjedamo u terenska vozila i odlazimo do svetišta plemena Luo. Otac Baracka Obame je iz plemena Luo, pored Viktorijinog jezera. Svetište nalazi se između prirodnih stijena. Stješnjenjo između stijena je mjesto gdje se pali vatra. Dim bi trebao uzdizati se okomito, uz stijene. To je dobar znak. Penjemo se po kamenju, prema unutrašnjosti. Čujemo pjesmu, ne – to je vjerski obred. Zvuči mi kao tradicionalna religija. Oltar u malenoj špilji, križ i Isus Krist. Halje u žarkim bojama. Sinkretizam – miješanje dviju religija: tradicionalne i kršćanske.
Šetamo gradom Kisumu – kenijska luka na istočnoj obali Viktorijinog jezera. Mlad grad, osnovan osnovan kao luka 1901. g. pod imenom Port Florence. Arhitektura i urbanizam nije uzbudljiv. Pravilne ulice, skromne zgrade, engleska ostavština. Kenijski gradovi pokazuju odsustvo starih i razvijenih civilizacija. Škrto. U samom središtu, u području tržnice, blatna cesta i prodaja na podu. Romantično na afrički način, ali nedostaje nam ugodnih šetnji slatkim gradovima.
Počinje naš prvi safari u Masai Mara – nacionalni park na jugozapadu Kenije poznat po obilju divljih životinja, odnosno safariju. Masai Mara je sjeverni nastavak čuvenoga nacionalnog parka Serengeti u Tanzaniji. Ime „Masai“ je došlo od imena plemena Masai koji su tradicionalni stanovnici ovog područja, dok „Mara“ na Masai jeziku znači šaren/ pjegav misleći na vidljiv pejzaž kružnice stabala, šikara, savane i sjena oblaka. Masai Mara su svjetski poznate po velikim mačkama, safariju, te godišnjoj seobi divljih zvijeri iz tanzanijskog Serengetija od srpnja do listopada radi potrage za vodom. Ova seoba se zove Velika seoba i riječ je o najprivlačnijem prizoru kada preko 2 milijuna raznih životinja putuje po svojoj godišnjoj kružnoj ruti. Masai Mara je dom Velikih pet / Big Five (afričko govedo/bivol, afrički slon, lav, leopard i nosorog), vodenog konja (hippo), krokodila, hijena, geparda, šakala (mali i srednji vuk), zebri, gnuova, antilope, gazele, impale, žirafe, nojeva, lešinara… Tko voli životinje i prirodi – pravi spektakl. Safari je počeo iznad očekivanja. Uspjeli smo vidjeti leoparda, odmah nakon jednog sata safarija. Koja sreća. Mnogi su posjetili i nekoliko puta Masai Maru, ili neki drugi safari, i nisu imali sreće vidjeti leoparda.
Leopard je najteže vidjeti od Velikih pet. Kako ima graciozan hod. Vozila i fotoaparati su stvarno dosadni. Nisam veliki pobornik zaštite životinja, ali fotografi su pretjerali. Prate životinju u stopu. Nova sreća. U grmu vidjeli geparda s tri male bebe – gepard je još rjeđi od leoparda. Gepard je najbrža životinja na Zemlji, ali leopard je učinkovitiji lovac. Uzbuđuje pomisao kako se nalazimo među divljim mačkama, grabežljivcima i velikim lovcima. Osjećam se mirno, spokojno i vrlo uzbuđeno među desetke tisuća vegetarijanaca: zebri i gnuova. Počela je velika migracija zebri i gnuova iz susjednog (Tanzanija) Serengetija gdje nastupa suša prema Masai Mari s nešto više zelenila i vode. Zebre i gnuovi spokojni i marljivo pasu travu. Pasu zajedno, jer pasu različite visinske katove trave, tako da si nisu međusobna konkurencija. Na kraju Velike seobe, od trave neće ostati ništa….
TEKST I FOTOGRAFIJE: PROF. ZORAN STIPERSKI
