Kenija – Tanzanija treći dio

Putopisna priča profesora Striperskog se nastavlja kroz Tanzaniju i Afričke vulkane i planine.

Stigli smo u fascinantnu Tanzaniju. Prvo mjesto posjeta je Ngorongoro krater. Ulazimo u veliku vulkansku kalderu u Tanzaniji. Kaldera (španj. caldera je „kotao“) nastaje kada se vulkan kao posljedica eksplozivne erupcije (prije nekih 2-3 milijuna godina) uruši sam u sebe, tako stvarajući veliki, poseban oblik vulkanskog kratera. Procjena visine izvornog vulkana je između 4500 i 5800 metara nad morem, a danas je rub kaldere na oko 2000 metara nad morem.
U Ngorongoro krateru živi oko 25 000 životinja (Velikih pet, razne zvijeri, zebre, antilope, gazele) te je to ujedno i najveća gustoća grabežljivaca u Africi. U sklopu Ngorongoro kratera nalazi se Olduvai ždrijelo gdje su različite vrste hominida (čovjekolika bića) živjeli prije 3 milijuna godina. Ovdje su pronađeni najstariji ostaci ljudskog roda (Homo habilis). Stotinama tisuća godina ovdje su živjeli lovci-sakupljači, da bi bili zamijenjeni pastirima i stočarima prije nekoliko tisuća godina. Krajolik je predivan. Uspinjemo se uz krater s vanjske strane. Iako je krajolik u okolici kratera polupustinjski, vanjska padina kratera je obrasla gustom, teško prohodnom šumom. Stižemo na vrh ruba kratera. Unutrašnjost kratera je suha. Na jednom dijelu, na rubu, iz osušenog jezera uzdiže se slankasta prašina. Brze izmjene krajolika i neobični oblici, zapisuju nam se u sjećanje. Jedinstveno.

U blizini se nalazi Kilimanjaro, vulkan i najviša Afrička planina. Kilimanjaro je visok, stožast vulkan na sjeveroistoku Tanzanije, blizu granice s Kenijom. Najviša je samostojeća uzvisina na svijetu s 4600 metara (relativne visine) od podnožja do vrha. Uhuru je najviši vrh sa 5895 metara nad morem što ga čini najvišim vrhom Afrike. Znanstvenici su utvrdili da magma teče samo 400 metara ispod vrha kratera vulkana Kilimanjaro. Nema zapisa o erupciji vulkana, ali prema lokalnoj legendi bila je snažnija vulkanska aktivnost prije oko 170 godina. Iako je na ekvatoru, radi visoke nadmorske visine, oko vrha je područje stalnog leda. Ali, ako se nastavi otapljanje leda istom brzinom kao u posljednje vrijeme, led Kilimanjara mogao bi u potpunosti nestati do 2033. g. Nismo imali sreće s vremenom – dva dana je stalno kišilo. Navukli se oblaci. Nismo uspjeli vidjeti Kilimanjaro. Planinarili smo negdje do 3000 metara nad morem. Naporno je hodati na ovim nadmorskim visinama. Radi kiše i magle, tropska šuma izgleda mistično. Podsjećamo se na šumu striborovu Ivane Brlić Mažuranić. Bio sam jako, jako spor. Mučio me i neki virus. Narednih dana pijem samo Coca-colu. Lijek.

Putovanje nastavljamo posjetom tanzanijskoj provinciji. Daleko od turista. U okolici Morogora, u Dakawi, na cesti prema Dodomi, djeluju dugi niz godina hrvatski misionari vlč. Dražen Klapež i vlč. Nikola Sarić. Posjetit ćemo sajam i selo Masaija. Subota je. Održava se stočni sajam Masaija. Nema turista. Jedini smo Bijelci. Vlč. Nikola ima dopusnicu lokalne policije za 28 nepoznatih Bijelaca. Ipak, čuvari sajma su nas provjeravali. Osjećamo se kao u dokumentarnom filmu. Nama pred očima vrti se slika Bijele Masajke. Nekoliko šarmatnih Masaja obilazi nas, ali naše djevojke ne trzaju. Sjećaju se muha. U Masai selima obilje je muha. Ipak, Masai su stočari i žive zajedno sa stokom. Balega prekriva čitavo selo, ili neke njegove dijelove. U filmu Bijela Masajka nemože se predočiti muhe. Muvajući se po sajmu, naiđem na čovjeka u Masai haljini i majici košarkaškog kluba Cedevita. Kako je svijet malen?

TEKST I FOTOGRAFIJE: PROF. ZORAN STIPERSKI