Pod nazivom „Murtić 100“ u atraktivnom zagrebačkom izložbenom prostoru Meštrovićevom paviljonu (poznatom također kao Dom HDLU odnosno kolokvijalno kao Džamija) postavljena je izložba jednog od najvažnijih domaćih slikara apstraktnog izričaja Ede Murtića (1921.-2005.) u povodu stote obljetnice rođenja.
Osim ove velike središnje izložbe (25.5.- 18.7.2021.) koja je postavljena uz sudjelovanje Fondacije Murtić, osmišljeno je još nekoliko popratnih programa poput izložbe zadnjeg ciklusa pod nazivom „Nova apstrakcija“ postavljene u Laubi – kući za ljude i umjetnost (1.-10.6.) i međunarodnog simpozija „Gesta i sloboda“ (11.6.), dok su se, nezavisno od spomenutih programa, u Kabinetu grafike HAZU mogli razgledati crteži iz njihovog fundusa na kojima su otočki i morski motivi nastali od 1988. na dalje (31.5.-20.6.).
Upravo ovi crteži pokazuju Murtićevu vještinu u figurativnom oblikovanju i nesumnjivo dokazuju da je apstrakcija bila svjestan odabir. Njegovi su rani radovi bili , dakako, figurativni (grafička mapa „Jama“ sa Zlatkom Pricom 1944.), pa čak i oni nakon povratka iz Amerike (1952.).
Uzroci Murtićevog okretanja apstraktnoj gesti i snažnom kolorizmu možemo potražiti podjednako u njegovoj nemirnoj slikarskoj prirodi, susretu s američkim slikarstvom i novoj jugoslavenskoj orijentaciji (raskid sa SSSR-om).
Mada se morao zalagati za „legitimnost“ svoje apstraktne umjetnosti, Murtić nije usamljena likovna pojava u Hrvatskoj, jer se tada javlja grupa EXAT 51, a Ljubo Ivančić se okreće informelu. Uz to, priliv američkih filmova senzibilizira javnost za jednu novu, drugačiju estetiku od dotadašnje.
Multimedijalnu izložbu „Murtić 100“ osmislio je povjesničar umjetnosti Branko Franceschi promišljeno rasporedivši radove u tri nezavisna prostora i ne dozvoljavajući da se „od šume ne vidi drvo“. Ulaznu galeriju nazvanu „Bačva“ ispunio je „ikoničkim slikama koje markiraju različite etape umjetnikovog stvaralaštva i koje su u kolektivnoj memoriji ostale zapamćene kao paradigmatska umjetnička djela pojedinih dionica visokog modernizma“.
Slike su nastajale od 1956. do 2004. i zahvaljujući rahlom rasporedu mogu se pratiti promjene u slikarevu pristupu boji, potezu i motivu, pa se cjelina doima poput male retrospektive. Na katu u galeriji PM postavljeni su dramatični ciklusi „Oči straha“ iz osamdesetih i „Kadaveri“ iz devedesetih godina, dok je najveći galerijski prostor „Prsten“ udomio radove iz razdoblja od 1941. do 2004., suprotstavljajući figurativne i apstraktne radove i to ne samo u slikarskim tehnikama, već su izloženi keramika, mozaik i emajl. Zasebnu cjelinu čine tri mape („Jama“ 1984., „Dubrovnik“ 1993., „Neruda“,2004.), a Ivan Marušić Klif je velikom multimedijalnom instalacijom dočarao Murtićeve radove u javnim prostorima.
Izložba „Murtić 100“ ponudila je uvid u jedan impresivan umjetnički opus , a vrlo dobar postav omogućio je ugodno razgledavanje uz izuzetan estetski užitak.
Fotografije: Juraj Vuglač
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
