Pjesma kosa, smještenog na samom vrhu zimzelenog drveta u ranu zimsku zoru, najavljuje skori dolazak proljeća. Unatoč tami i hladnoći, ovaj veseli ptić osjeća toplinu koja dolazi.
Svojom pjesmom doziva družicu da mu se pridruži i raduje se novom suncu koje će uskoro svanuti. Njihov teritorij prepun je grmlja, zimzelenog i običnog drveća te velikih travnatih površina.
Gnijezdo i uzgoj mladih
Pod dnevnim svjetlom kosovi pronalaze skriveno mjesto za savijanje novog gnijezda. Gnijezdo smještaju na visokoj grani ili unutar gustog grma. Ženka može snesti do tri jajeta po leglu, a oba roditelja se zajednički brinu o novom naraštaju. Ležeći na jajima, štite ih od hladnoće zimi, a ljeti od pregrijavanja. Uz povoljne uvjete, sreću i trud, uspjet će odgojiti sve piliće iz legla.
Kosovi se zajednički brinu za novi naraštaj, ispočetka ležeći na jajima, pazeći da im prolazeća studen ne naškodi svojim hladnim repom.
Ako se radio o ljetnom gnijezda, ležanje na jajima sprječava njihovo pregrijavanje, posebno ako je gnijezdo osunčano. Uz malo povoljnih uvjeta, sreće te dosta hrane i truda uspjet će odgojiti sve piliće iz legla. Ženka kosa je obično savjesnija te ima veću frekvenciju dolazaka i odlazaka u gnijezdo. Uz neprestano i naizmjenično grijanje i hranjenje od strane roditelja, mladi ptići lijepo napreduju.
Prehrana i briga o mladima
Na meniju kosova je gotovo sve što puže, leti ili skakuće, a može stati u kljun. Mali gušteri, skakavci i gliste su prava poslastica. Osim hrane, roditelji donose i potrebnu tekućinu za mlade ptiće. Polako goluždrave ptičice dobivaju prvo paperje i rastu na očigled svojih roditelja. Sredinom travnja, ako zima nije bila duga i jaka, ptići će biti dovoljno veliki da započnu istraživati rub gnijezda.
Uskoro će najhrabriji od njih hrabro ili ludo iskočiti iz sigurnosti gnijezda na zemlju. Otac i majka ih ne napuštaju u tim opasnim danima. Na zemlji se ptići ne osjećaju nimalo sigurno te instinktivno traže sigurnost nekog skrovišta. Obično ne ostaju dugo na istom mjestu te ih roditelji prije hranjenja prvo trebaju dozvati i pronaći. To nekada može biti i dugotrajna potraga jer mladci znaju odlutati daleko izvan granica roditeljskog teritorija.
Izazovi i opasnosti za kosa
Pokoja mačka u prolazu može izazvati veliku nervozu kod roditelja, koji tada bučno upozoravaju na uljeze. Ako mačka krene prema skrovištu, ptice će krenuti u napad. U tim trenucima, mladim ptičicama je najbolje ostati skrivenima. Svaka greška može imati tragične posljedice.
Učenje letenja ptice kosa i puko preživljavanje
Kada im krila ojačaju, mladi kosovi provode dane leteći uz roditelje, učeći kako se i gdje nalazi hrana. Moraju brzo savladati ove vještine jer će majka uskoro započeti gradnju novog gnijezda za sljedeću generaciju. Mladi kosovi tada napuštaju roditeljski teritorij, tražeći vlastiti.
Možda im se posreći pa u blizini uspiju pronaći dio vrta, parka ili zapuštene livade koju nitko do sada nije prisvojio. U suprotnom ptice vlasnici branit će svoj teritorij i dati će im do znanja da moraju produžiti dalje.
Kraj Sezone i Novi Izazovi
Ljeto prolazi, a roditeljska sezona je bila uspješna – podigli su dva mlada ptića. Ipak, suočili su se s velikim gubitkom kada je mačka napala zadnje gnijezdo. Unatoč borbi, izgubili su ptiće. Jesen donosi nove izazove, uključujući obranu teritorija od rođaka sa sjevera.
Kako dani postaju kraći i hladniji, kosovi zajedno pokušavaju preživjeti još jednu zimu, dočekati proljeće i ponoviti cijeli ciklus iznova.
Dani postaju kraći, kiša postaje sve dosadnija i dugotrajnija, hrane je sve manje. Hladnoća polako dolazi i postaje sve jača. Zajedno će pokušati preživjeti još jednu zimu, dočekati proljeće i ponoviti cijeli ciklus iznova.
I za kraj jedna dječja pjesma o kosu, o ovoj raspjevanoj ovoj crnoj ptici…
Tancaj tancaj crni kos
kak bum tancal kad sam bos?
Nemam drete ni smole
da zakrpam cipele.
Ili njezina dalmatinska verzija …
Tancaj, tancaj, crni kos!
Ja bi tanca, al san bos,
neka tanca moja žena,
ka je lipo obučena,
kupi san joj papuče,
neka boje skakuče,
sve šta iman san joj da,
jer je leštra, vesela!!
Piše: Borna Marić