Yves Montand – težnja za savršenstvom

Yves Montand još je jedan šansonijer kojega je “uzela pod svoje” i glazbeno odgojila slavna Edith Piaf.

Pravim imenom Yvo Livi, rođen je 1921. godine u Italiji, u siromašnoj radničkoj obitelji koja je pred “čizmom” fašizma potražila utočište u Francuskoj. Iako ga je kasnije uzeo kao umjetničko ime pod kojim i stekao slavu, ime Yves Montand nadjenuto mu je još u djetinjstvu. Sa samo jedanaest godina počeo je raditi u tvornici kako bi se obitelj uspjela prehraniti, a sa sedamnaest godina počinje nastupati kao pjevač, bježeći od siromaštva koje mu je obilježilo djetinjstvo. Tada je u lokalu Alcatraz pjevao uglavnom kaubojske pjesme u tonu tadašnje američke zabavne glazbe te pjesme Mauricea Chevaliera, Fernandela… Odlaskom u Pariz susreće Edith Piaf te mu se glazbena orijentacija preusmjerava na šansone. S Piaf proživljava i burnu ljubavnu vezu. Za razliku od umjetnika koji su zajedno s njim obilježili “zlatno doba šansone” iza Drugog svjetskog rata, Yves Montand bio je samo interpret pjesama, ali to je činio s takvom dubinom da se ubrzo izdigao među kolegama koji su pjevali svoje pjesme nastale na vlastitim (često bolnim) iskustvima.

Prekretnica u karijeri

Yves MontandNjegov prvi samostalni nastup odnosno recital, 1946. godine u slavnom L’Etoileu, označio je značajan preokret u njegovoj karijeri, odnosno potpuno usmjeravanje na šansonu. Recital je trajao punih sedam tjedana i doslovno je označio trijumf glazbe. Njegove šansonijerske predstave stvorile su od njega cjelovitog umjetnika, a kvalitetne tekstove u vrhunskoj interpretaciji upotpunjuje plesom i glumom, intenzivno radeći i na dikciji. Težnja za savršenstvom i “brušenjem” svojih mogućnosti itekako su bile vidljive u finalnom “proizvodu”, odnosno Montandu na sceni. Vrlo je uspješno spajao tradicionalnu francusku melodiju i pučke napjeve, sa suvremenim ritmovima. Iako u potpunosti opredijeljen za šansonu, nije mogao izbjeći, baš poput mnogih njegovih glazbenih kolega iz tog razdoblja, koketiranje s drugim žanrovima (jazz, swing…). Osim glazbene, postaje i filmska zvijezda snimivši više desetaka filmova.

Još jedna prekretnica koja ga je u svakom smislu obilježila bilo je poznanstvo s pjesnikom Jacquesom Prévertom čije je pjesme maestralno interpretirao. Izvanredni stihovi svakako najpoznatije i najpjevanije “Barbare” oživjeli su tako u jednoj novoj dimenziji. Sam je Montand jednom prilikom izjavio da, iako nije sam pisao tekstove šansona, upravo je on davao ideje pjesnicima, odnosno naručivao tekstove kakve je želio pjevati.

Ljubav do kraja života

Yves MontandGodine 1949. upoznaje glumicu Simone Signoret koja mu ubrzo postaje ženom te ostaje s njim do kraja života. Kao i mnogi njihovi suvremenici, oboje su bili gorljivi zagovornici komunističkog pokreta vjerujući da on služi na dobrobit radničkoj klasi (siromaštvo i poniženja u djetinjstvu od njega su kasnije učinili strastvenog borca za ljudska, a pogotovo radnička prava). No komunistički ih je pokret kasnije razočarao, pogotovo nakon Praškog proljeća 1968., kada i Montand priznaje da su izdani i prevareni, a njihova uvjerenja poljuljana.

Vrijeme za kraj

Shvativši na vrijeme da dolazi neko drugo glazbeno doba, Yves Montand povukao se iz svijeta šansone nakon trijumfalnog nastupa u Olympiji 1968. godine. Umro je 1991. godine, ostavši zapamćen kao jedan od zlatnih šansonijera zlatnog doba šanosone.

Izdvojeno

> Njegovo umjetničko ime Yves Montand navodno je nastalo iz životne situacije. Naime, još u djetinjstvu majka ga je dozivala s prozora: Yvo! Monta! (u slobodnom prijevodu Yvo, dođi kući!)
> Moto kojim se vodio kroz život, a pogotovo kroz glazbenu karijeru, bio je: ” Ne treba nikada glumiti, nego jednostavno biti ono što jesi”.

Piše: Wish.hr