„Brod koji kreće u rat“

Nakladnička kuća „Fraktura“ već nekoliko godina početkom rujna organizira predstavlajnje književnika i njihovih knjiga pod nazivom Festival svjetske književnosti. 4.FSK bit će od 4. do 11. rujna 2016. pa će, kako obećavaju organizatori, ljubitelji književnosti imat prilike sresti dobro im znane autore, ali i one, čije su knjige prvi puta prevedene na hrvatski jezik.

sofia-se-uvijek-odijeva-u-crnoMeđu njima je i talijanski književnik Paolo Cognetti (1978.), autor brojnih zbirki kratkih priča i dokumentarnih filmova, uz čije se ime posebice izdvaja roman „Sofia se uvijek odijeva u crno“ (prevela Ana Badurina, „Fraktura“). Roman o Sofiji sastoji se od deset poglavlja koja prate njezino odrastanje, odnose s obitelji i okolinom, nelagode koje proživljava i pokušaje da stvori željene životne uvjete. Usporedno s obiteljskim situacijama, autor opisuje političke i gospodarske promjene u Italiji. Kako je veliki dio događanja vezan uz piščev rodni grad Milano, prilično je moguće da se kroz roman provlače biografske činjenice. Svako pojedino poglavlje funkcionira kao zasebna cjelina, počinje sporednim pripovjedačem ili epizodnim događajem, tako da se priča oblikuje poput finog filigranskog veza. Primjerice, početno poglavlje nazvano „Prva svjetlost“ u kojem se opisuje Sofijino rođenje, započinje bolničarkom koja, poput suđenice, tek rođenoj djevojčici najavljuje životne tegobe: „Sofia“ rekla je bolničarka glasno, „znaš li što je rođenje? To je brod koji kreće u rat.“ I doista, Sofia Muratori se prilično teško nosi sa, zapravo ,uobičajenim životnim nedaćama, što je čak odvodi u trovanje tabletama. Kada njezina revolucionarno orjentirana teta Marta dolazi u kliniku, Sofia konačno nalazi pravog sugovornika i traži od tete da joj donese razne potrepštine, što pisac ovako komentira: „Za nekoga tko želi izvršiti samoubojstvo pokazala se prilično zahtjevnom.“ Ukratko, Cognetti, koji bez sumnje voli svoju junakinju, ne odustaje od sarkastičnih komentara… Upravo ta ravnoteža između ozbiljne priče i jednostavnog, razgovornog jezika daje posebnu draž ovome romanu.

groznica-u-zoruZa razliku od plodnog književnika Cognettia, mađarski redatelj kratkih i dokumentarnih filmova Peter Gardos (1948.) napisao je tek svoj prvi roman „Groznica u zoru“ (prijevod Xenia Detoni, „Fraktura“) koji ga dovodi na Festival svjetske književnosti. Ako u gore predstavljenom romanu o Sofiji slutimo piščeva osobna iskustva, Gardosev roman vrlo je osoban, budući da je nastao na temelju pisama koja su razmjenjivali njegovi roditelji. Naime Miklos (Gardos) nakon završetka Drugog svjetskog rata iz madžarskog zatvora odlazi na liječenje plućne tuberkuloze u Švedsku. Liječnik mu najavljuje još samo pola godine života, ali se Miklos prihvaća dopisivanja sa 117 mađarskih djevojaka, izbjeglica u Švedskoj, s namjerom da se oženi. Među njima je i Lili Reich, židovska djevojka koja je preživjela koncentracijski logor i liječi bubrežnu bolest u Švedskoj . On je sklon komunističkim idejama, a ona želi konvertirati, kako bi „poništila“ svoje židovstvo koje joj je donijelo toliko patnje. Izmjenom sadržaja pisama i opisom života u švedskim sanatorijima, autor vrlo suptilno prati promjene kroz koje prolaze njegovi junaci ( njegovi budući roditelji!), bujanje njihovih uzajamnih osjećaja i nepokolebljiva želja za životom: zdravljem i ljubavlju. Čak i kada rade npromišljene stvari, mi navijamo za njih… budući da roman piše njihov sin, ne sumnajmo u sretnu završnicu. Jednostavan jezik, obije malih životnih epizoda koje grade svijet izbjeglica i bolesnika, prijateljski i ljubavni odnosi protkani nježnošću i optimizmom, čine ovaj ljubavni roman izuzetno privlačnim štivom.

olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti

Facebook Like Button